Stari grad Rajhenburg kod Krškog nadomak Zagreba

Stari grad Rajhenburg kod Krškog nadomak Zagreba

Nekih 45 minuta vožnje, odnosno 55 od Zagreba, do Brestanice odmah iza Krškog nalazi se visoko na brdu i na njemu lako dostupan prekrasan dvorac Rajhenburg s vrlo zanimljivim izložbama od kojih oduševljava ona o trapistima koji su od 1881. do 1946. bili vlasnici i proizvodili čokoladu, likere i čuveni sir trapist.Unutar dvorca nalazi se restauracija A3 sa zasluženom Michelinovom preporukom dvije godine zaredom. A tek pogled s terase na dolinu i Savu...!

I kako bi vlasnik Damjan Wallner rekao: „Ako mi iz Ljubljane možemo ovamo svakodnevno dolaziti na posao, gostima iz Hrvatske pol sata nije problem“. Svi znamo da je Slovenija prekrasna, čak je i trava zelenija kada prijeđemo granicu.

U Sloveniji je poprilično odlično očuvanih i obnovljenih dvoraca od kojih neki imaju osmišljene sadržaje što ih čini još privlačnijim. Jedan od njih je i grad (dvorac) Rajhenburg u Brestanici, svega 45 minuta vožnje od Zagreba. Tko se unutar dvorca nalazi i restauracija A3 sa zasluženom Michelinovom preporukom dvije godine zaredom. A tek pogled s terase na dolinu i Savu...!

I kako bi vlasnik Damjan Wallner rekao: „Ako mi iz Ljubljane možemo ovamo svakodnevno dolaziti na posao, gostima iz Hrvatske pol sata nije problem“.

Odlična kombinacija kulture i kupovanja u nedalekom Krškom!

Još je davne 1131. godine to dvorsko zdanje obnovio moćan zemljoposjednik, salzburški nadbiskup Konrad. Stoljećima su njime upravljali ministerijalci, neslobodni ljudi u službi visokokodostojanstvenika koji su obavljali i upravne i vojne službe pa su zauzvrat od gospodara dobivali posjede. S vremenom sasvim nestaju razlike između ministerijala i slobodnih vitezova.pa tako ovdje po dvorcu dobivaju naziv Rajhenburški.

Kasnije su trapisti odlučili kupiti ovaj prekrasan dvorac što se nalazi na šezdeset metara visokoj stijeni iznad rijeke Save i preurediti ga u samostan u kojem bivaju do 1941. godine kada dolaze njemački okupatori i dvorac pretvaraju u deportacijski logor za Slovence. A to vrijeme je za Slovence bilo strašno!

Počelo je masovno progonstvo Slovenaca, kolonizacija Nijemaca na ovo područje i potpuno ponjemčivanje domaćeg življa, a sve s ciljem uništiti slovenski narod kao etnički pojam. Istu namjeru su imali Talijani i Mađari, ali s drugačijom izvedbom. Tako je već je u travnju 1941. Heinrich Himmler, državni sekretar za utvrđivanje njemačke pripadnosti, poslao u progonstvo preko 200 tisuća Slovenaca, a jedan od logora je bio i u Rajhenburgu iz kojeg su prethodno istjerali trapiste. Prognanici su boravili u štalama i drvenim barakama, a okupatori u dvorcu. Izgnani su u Srbiju, tzv. NDH (Hrvatsku i Bosnu), Njemačku, te na kraju u osvojenu Poljsku.

Prognanici su po povratku u oslobođenu domovinu naišli na većinom opljačkane kuće, neobrađena polja i posječene vinograde.

S novom državom, Federativnom Republikom Jugoslavijom, odnosno Federativnom Narodnom Republikom Jugoslavijom, 1947. godine trapistički red je raspušten, a dvorac nacionaliziran. Već godinu kasnije postaje Kazneno-popravni dom za žene da bi od 1968. bio namijenjen za izložbe i manifestacije iz kulture.

U njih je vlast slala političke protivnice na prisilan rad pa je u Rajhenburgu, kapacitet je bio do 600 kažnjenih žena, od toga su četvrtina bile kriminalke. U tom KPD-u je 1948. godine bilo čak 1081. zatvorenica, ali je već krajem godine broj spao na 705 budući da su neke amnestirane, uvjetno otpuštene ili im je kazna istekla. Dom je ukinut 1956. godine, a mnoge su bivše kažnjenice rehabilitirane.

Osnovni preodgoj zatvorenica temeljio se na radu. Šivale su muške hlače, košulje i slično za tržište, šivale su odjeću i rublje za kažnjenice, plele čipke i sagove, košare i cekere iz vrbovog pruća i rogožine, izrađivale papuče i ambalažu za jaja, pekle kruh, radile u kuhinji, a neke bile „redari“. Obrađivale su polja i vrtove, proizvodile hranu, uzgajale domaće životinje, te se bavile mljekarstvom, voćarstvom i proizvodnjom alkoholnih pića. Dio ih je poslan i na izgradnju autoputa „Bratstvo i jedinstvo“ na području Hrvatske.

Iste godine, kada je dom u gradu zatvoren, useljen su su prebjezi iz Mađarske nakon revolucije listopada 1956. Tu su boravili do 1957. godine kada je uspostavljena Prijemna stanica za uhvaćene pri pokušaju ilegalnog prelaska granice. S mogućnošću legalnih poslovnih i turističkih prelazaka (izlazaka iz države) sredinom šezdesetih godina ta je stanica ukinuta. Zanimljivo, zar ne?

„Ora et labora!“

„Moli i radi“ slogan je trapista, uspješnih poljoprivrednika, voćara, uzgajivača životinja, vinogradara i sirara po čemu su nam najpoznatiji. U Sloveniji su prvi počeli s proizvodnjom čokolade, koja je u to vrijeme bila vrlo skupa, a kvalitetu je potvrdio i car Franjo Josip dodjeljujući joj počasni naziv Imperial budući da su je kupovali i za njegov dvor. Tako je nastala robna marka Imperial pod kojom su, od ljekovitih ruža, uz čokoladu, proizvodili Grand i Trapist liker, a iz kakaa Cacao liker. Sve je to dovelo do otvaranja tvornice 1896. godine, a vrhunac proizvodnje je bio između 1937. i 1939. godine kada su proizvodili između 50 i 60 tona čokolade.
Tvornicu su prvo zaplijenili Nijemci, a 1949. godine je (nakon nacionalizacije) preseljena u Krško i nastavila proizvodnju pod nazivom Imperial, Krško.
Još su puno toga trapisti uveli u siromašno područje Posavja. Tako su kupili prvi traktor, prvi kombajn, tiskarski stroj..., da bi na kraju izgradili prvu hidroelektranu na istosmjernu struju u Donjoj Štajerskoj. Mogao bih još dugo o njima, ali radije otiđite do Rajhenburg.

Ovo je smo kratka priča o Rajhenburgu s romaničkom kapelom iz 12. i gotičkom iz 16. stoljeća, renesansnim stambenim dijelom s raskošnom dvoranom, nizom stalnih izložbi poput onih o trapistima, slovenskim prognanicima (koliko tužna, toliko posebno zanimljiva), dvorskog pokućstva iz 18. i 19. stoljeća, te, na kraju i izložba olimpijskih odličja Primoža Kozmusa, najpoznatijeg sportaša Brestanice.

Posebna pohvala prostoru uz recepciju s izborom suvenira vezanih uz trapiste i dvorac. Tako je moguće kupiti vina Chocolat Imperial Noir i Chocolat Imperial Blanc vina s okusom čokolade, te medaljone Imperial tvrtke Kunej. Ima tu i drugih zanimljivih proizvođača! Rekoh, izlet (posjet) koji se isplati

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.