Vidljive su promjene u ratnim krizama u Iranu i Ukrajini. Zavarava činjenica da trenutačno nema na vidiku nekih spektakularnih promjena, vjerojatno zbog iscrpljenosti zaraćenih strana. Međutim, trendovi i promjene već se naziru. Iran je vojno oslabljen kombiniranim američkim i izraelskim napadima na raketne baze, režim je unutarnje nestabilan i očito ovako oslabljen ne želi veliki rat sa SAD-om, iako prijeti totalnom eskalacijom, što i SAD i Kina pokušavaju spriječiti. Tako Iran ostaje opasan, ali ne dovoljno jak da bi mogao biti uspješnije agresivan, što za sada pokazuje uglavnom prijetećim parolama.
Istodobno, Ukrajina je u bitno promijenjenoj situaciji. Premda opterećena relativno dugotrajnim ratom, ostvaruje prve veće uspjehe u fazi tehnološkoga uspona, što se vidi posljednjih dana u velikom broju dalekometnih udara na ruske rafinerije, skladišta i cjelokupnu logistiku. Ovi snažni udari u duboku unutrašnjost Rusije znatno povećavaju iscrpljivanje ruske vojske, pri čemu dolazi do psihološki bolnih promjena i nestajanja mita o ruskoj neugroženosti, jer rakete i dronovi već dosežu Moskvu, Belgorod i Brjansk. Za Rusiju taj problem postaje sve složeniji jer Europa konačno postaje sve jedinstvenija, čemu je bitno pridonijelo odmrzavanje financijskih sredstava EU-a za pomoć Ukrajini u iznosu od 90 milijardi eura.
U svemu tome SAD je manje utjecajan i manje prisutan u operativnom smislu, što je nedvojbeno utjecalo upravo na veće jedinstvo europskih država, koje su sada preuzele glavni teret. S druge strane, ruska vojska sve je iscrpljenija, s puno više problema u logistici i sve većim gubicima na bojištu u Ukrajini. Ukratko, moglo bi se reći da je Ukrajina ove godine u boljem položaju, dok je stanje u Rusiji slabije, što se pokušava prikriti.
Kako u tom kompleksu problema djeluju Rusija i Iran, koji su u međusobno dobrim odnosima? Zbog svjetske izolacije obje države, iako masovno proizvode dronove, za održavanje svoje obrambene sposobnosti ovise o pomoći Kine. Pritom ni Kini ni SAD-u ne odgovara živjeti uz dva velika rata u susjedstvu, pa obje ovih dana traže mogućnosti dijaloga u rusko-ukrajinskom ratu. I Europa sve više vidi interes u smirivanju ovih ratnih situacija jer je većina, čini se, shvatila da bi kapitulacija Ukrajine izravno i ozbiljno ugrozila Europu. S druge strane, eskalacija rata u Iranu Europa bi snažno osjetila kroz energetsku krizu i povećane migracije.
Globalno gledano, glavni akteri sukoba zapravo ne žele veliki rat, što djeluje paradoksalno, ali se više odnosi na samouvjerene poteze svjetskih „velikana“, koji ipak žele sačuvati primarni utjecaj na globalne probleme. Trenutačno su Iran i Rusija u defenzivi, dok su Ukrajina i Europa u prvim znakovima vojnoga i gospodarskoga uspona, što pažljivo promatraju i iščekuju SAD i Kina.
Kod ovakvih raspleta, koji su već započeli, postavljaju se pitanja kako bi se kriza u Iranu mogla odraziti na Europu, kako bi izgledala Europa ako Rusija doživi veliki poraz u Ukrajini, je li realno očekivati brzi završetak ratova, kako to najavljuju SAD i Rusija, te kako bi izgledao scenarij u slučaju istodobnoga poraza Irana i Rusije.
Sve ovisi o tome koje bi snage prevladale u Iranu. Ako bi prevladale proameričke snage, tada bi ruska agresija bila u zalasku. Ako bi Iran pobijedio uz pomoć Rusije, tada bi bile ugrožene Ukrajina i cijela Europa. Ili, kraće rečeno, ako pobjedu ostvare Rusija i Iran zajedno, ugrožene su Ukrajina i Europa. Ako pak Ukrajina pobijedi sama ili uz pomoć saveznika, tada će SAD i Kina pomoći Rusiji da preživi i vrati se mirnijoj politici te nadoknadi gospodarske gubitke.
Do ovih promjena može doći i brzo i tijekom vrlo dugoga razdoblja, ali u njima su sadržani ciljevi velikih sila, od kojih će neki zasigurno biti ostvareni.
