Točno dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora Slovenija je dobila mandatara za sastav vlade. To je glavni političar dosadašnje oporbe Janez Janša. Njegov prijedlog buduće vladine koalicije dobio je većinu glasova, odnosno 51 glas za i 36 glasova protiv. Time je Janša dobio mandat za prijedlog ministara u vladi, što mora biti završeno u roku od 15 dana. Ipak, u tajnome glasovanju bio je jedan nejasan slučaj. Naime, netko je iz oporbe glasovao za vladu Janeza Janše, što može biti i provokacija kako bi se uznemirile partnerske stranke u koaliciji. Shema sastava vlade prilično je jasna pa će završni proces formiranja slovenske vlade biti bez većih potresa i iznenađenja. Bit će to sastav vlade prema ukusu prvoga ministra – premijera Janše, a odmah će slijediti donošenje najavljenih rigoroznih mjera te vlade, u kojoj će svi biti na strani desnice, pa čak i stranka Istina, koja je formalno u oporbi, ali je najglasnija u korist Janše. Predsjednik te stranke Zoran Stevanović, iako njegova stranka ima najmanji broj zastupničkih mandata, izabran je za predsjednika parlamenta, što je u Sloveniji druga po važnosti funkcija u državi, odmah poslije predsjednice Republike. Moguće je da će uskoro ili nekoliko mjeseci kasnije uslijediti neko iznenađenje, ali to je manje vjerojatno.
Naime, podnesene su dvije tužbe protiv Janeza Janše zbog njegova sudjelovanja u špijunskoj aferi povezanoj sa skupinom iz izraelske obavještajne službe, koja je utjecala na posljednje dane prije izbora u Sloveniji. O tome postoje različite procjene, ali ako se sve oko izbora svodi na interesne aktivnosti, a ne na moralna načela i prave vrijednosti, za sada vrijedi zbir glasova podrške iz čega je posljedično izabran budući predsjednik vlade. Prve procjene govore da bi, unatoč potencijalnim političkim napetostima i nezadovoljstvima, buduća vlada Janeza Janše mogla prilično stabilno voditi Sloveniju.
Stranke koje ulaze u novu vladu uspjele su sastaviti i potvrditi koalicijski ugovor, što je temelj za vladanje. U tom su ugovoru pitanja, problemi i zadaće vlade razvrstani po područjima, iz čega se samo donekle može predvidjeti kako će ta vlada funkcionirati. Prvo, s obzirom na izraženo nezadovoljstvo određenih struktura stanovništva, može se zaključiti da većina zaposlenih ljudi nije zadovoljna protežiranjem bogatijega sloja društva. S druge strane, poslovni svijet nezadovoljan je zbog visokih poreza, iako bi njihovo smanjenje umanjilo mogućnosti zadovoljavanja javnih potreba (školstvo, zdravstvo, sigurnost, prometna infrastruktura…). To su realne suprotnosti, a buduća vlada sada govori o bitnom smanjenju poreza.
U političko-ideološkom smislu vlada Janeza Janše može se definirati kao vlada desnice, premda njezini predstavnici ističu da je riječ o umjerenoj desnici. Međutim, te su stranke bile čvrsto na strani politike mađarskog premijera Viktora Orbána, zatim na strani američkih i izraelskih interesa u pitanju Gaze, pa se može očekivati oštriji odnos prema migrantima i nepovoljniji prema manjinama. U vanjskoj politici, odnosno u međunarodnim odnosima i odnosima sa susjedima, bit će promjena, ali ne u većem opsegu. Ipak, vlada će biti sklonija američkoj politici i nastavku podrške obrani Ukrajine, možda čak i uz veći udio izdvajanja za obranu na razini države i NATO-a.
Nas svakako zanima hoće li biti kakvih promjena u odnosima prema Hrvatskoj. Na području gospodarstva interesi su zajednički i tu većih promjena neće biti. Deklarativno će se više zagovarati provođenje godišnjih odmora u Sloveniji. I u pogledu turizma u Hrvatskoj nastojat će se u te djelatnosti više uključivati pripadnici slovenske manjine, a priprema se i stvaranje slovenskih kuća za aktivnosti i suradnju sa svim susjednim zemljama, pa tako i s Hrvatskom. Konkretno, u odnosima Slovenija – Hrvatska možemo očekivati nove pokušaje približavanja stajališta oko granice, posebno granice na moru. Od većih projekata Slovenija je zainteresirana za dobavu plina iz Hrvatske, dok bi Hrvatska mogla imati bolji pristup kapacitetima novoga dijela Nuklearne elektrane Krško.
U taj kompleks moguće bolje suradnje Slovenije i Hrvatske svakako možemo ubrojiti i učinkovitije djelovanje međuvladinoga povjerenstva za istraživanje, evidentiranje i ekshumaciju posmrtnih ostataka ubijenih Hrvata u Sloveniji, što se događalo na kraju Drugoga svjetskog rata. Možda će se uspjeti uključiti i istraživanja na temelju DNK analiza posmrtnih ostataka, što bi moglo omogućiti potpunija pojedinačna obilježavanja i dostojan pokop žrtava.
U izjavama političara jednoga i drugoga političkog pola postoji jedna velika sličnost: svi redom obećavaju ili su obećavali bolji život u Sloveniji – poraženi u slučaju da su pobijedili na izborima, a pobjednici za buduće pamćenje i praćenje svih ostalih.
Bilo kako bilo, ostaje zapisano da je sada već drugi put političar s najviše osvojenih glasova izgubio mogućnost formiranja vlade, i to oba puta u korist iskusnoga Janše. Također je poučno i znakovito da su poraženi pobjednici izbora unaprijed odbijali preliminarne razgovore s Janšom, što im se na kraju osvetilo.
Donekle o budućoj situaciji sa slovenskom vladom govore i čestitke Janezu Janši raznih državnika svijeta. Među prvima su bili hrvatski premijer i vrhovni predstavnici Europske unije. Tako predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen piše protokolarno, ali zamjetno ljubazno (ona je u istoj europskoj narodnjačkoj stranci kao Janša): „Dragi Janez Janša, radujem se suradnji u rješavanju zajedničkih izazova, kao što su jačanje sigurnosti, gospodarske stabilnosti i konkurentnosti na svjetskoj razini“, upadno bez spominjanja regije Balkana, gdje su njih dvoje u sporu zbog angažiranja europske povjerenice za proširenje Marte Kos.
Slično, ali nešto rafiniranije, piše u čestitki predsjednice Europskoga parlamenta Roberte Metsole: „U vremenu u kojem sada gradimo sigurniju i jaču Europu, moramo i dalje jačati sigurnost, blagostanje i prilike za stanovnike Slovenije i cijele Europe“, pa je i tu izostavljeno naglašavanje regije Balkana. Čelnik Europske pučke stranke Manfred Weber piše da je „Janša iskusan i odan gradnji uspješnije i moćnije Slovenije“.
Hrvatski premijer Andrej Plenković u čestitki je poručio susjedu u Sloveniji: „Radujem se nastavku tijesne suradnje između Slovenije i Hrvatske, dviju prijateljskih država koje povezuju snažne političke, gospodarske i društvene veze. U vremenu brojnih europskih i globalnih izazova uvjeren sam da ćemo zajedničkim radom i dalje jačati naše partnerstvo u okviru Europske unije i NATO-a“, rekao je Plenković, također bez spominjanja suradnje u regiji.
Spomenimo i čestitku Gideona Sa’ara, ministra vanjskih poslova Izraela: „Vaše upravljanje Slovenijom u ovome zahtjevnom vremenu iznimno je značajno, a vaše iskustvo nužno je potrebno. Radujem se suradnji u rješavanju izazova te jačanju suradnje i prijateljstva između Slovenije i Izraela.“
S čestitkom se javio i mađarski premijer Viktor Orbán te poručio Janši da je njegova „ustrajnost u napornoj izbornoj kampanji i teškim pregovorima otvorila novo poglavlje za Sloveniju i probudila nadu u stabilnost i zdrav razum“.
Dakako, prva je Janši čestitala predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar, ali uz nekoliko znakovitih upozorenja: „Želim vama i vašoj budućoj ekipi uspješan rad, uz odgovornost za dobrobit Slovenije, njezin ugled u zemlji i svijetu, a to nije moguće bez osiguranja ljudskih prava, vladavine prava, visokoga stupnja političke kulture, strpljivosti i suradnje u vođenju države.“
Nekako najodmjerenija čestitka bila je od ukrajinske premijerke Julije Sviridenko, koja je izrazila zahvalnost Sloveniji za podršku u borbi protiv ruske agresije te dodala: „Radujem se suradnji u produbljivanju naših gospodarskih veza, širenju suradnje na području energetike i inovacija te ostvarenju naše zajedničke vizije sigurne i uspješne Europe.“
Tim riječima može biti zadovoljan bivši premijer Golob jer se Slovenija doista istaknula u tom pogledu, ali isto tako ova čestitka može zadovoljiti i Janšu jer se time otvaraju široki putevi suradnje u završetku obrane Ukrajine i obnovi ratom teško pogođene europske države.
