Operna umjetnica Jelena Štefanić već je godinama jedno od prepoznatljivih imena hrvatske operne scene, a svojim je umjetničkim djelovanjem, ali i organizacijskim entuzijazmom, pokazala da opera i vrhunska klasična glazba ne pripadaju samo velikim europskim i svjetskim opernim kućama. Pokrenuvši festival NOcTEs Aquae Iasae u Varaždinskim Toplicama, stvorila je prostor u kojem se umjetnost susreće s poviješću, baštinom i jedinstvenim ambijentom arheološkog lokaliteta Aquae Iasae.
Festival je u svom šestom izdanju napravio veliki iskorak – s dosadašnja tri dana proširen je na čak osam dana programa. U Varaždinske Toplice stigla su vrhunska domaća i međunarodna operna imena, među kojima i svjetski poznati tenor Michael Spyres, koji je prvi put nastupio u Hrvatskoj. Posebna kruna ovogodišnjeg izdanja bila je produkcija Mozartova „Idomenea“, zahtjevnog opernog remek-djela koje više od dvadeset godina nije bilo postavljeno na hrvatskoj pozornici.
Za Jelenu Štefanić, koja istodobno gradi vlastitu umjetničku karijeru i kao umjetnička direktorica festivala stvara prilike za druge umjetnike, NOcTEs Aquae Iasae mnogo je više od festivala. To je njezin način da pokaže kako vrhunska umjetnost može i treba izaći iz tradicionalnih kulturnih središta te pronaći svoju publiku i na mjestima koja možda na prvi pogled nisu njezina prirodna pozornica. U razgovoru za HIA govori o izazovima organizacije, velikim umjetničkim imenima, Mozartovu „Idomeneu“, čaroliji open-air izvedbi, ali i snovima koji tek dolaze.
Šesto izdanje NOcTEs Aquae Iasae donijelo je veliki iskorak – festival je s tri proširen na čak osam dana. Što je presudilo da napravite taj korak i koliko je zahtjevno bilo organizirati ovako opsežan program?
Proširenje trajanja festivala zbilja je u organizacijskom smislu bila vrlo riskantna i zahtjevna ideja, no uspjeli smo je realizirati. Kako sam već napomenula u jednom intervjuu, u komfor zoni nema rasta ni napretka i zaista smo željeli testirati vlastite mogućnosti i pomaknuti ljestvicu.
Ovogodišnji festival okupio je vrhunska domaća i međunarodna operna imena, među njima i Michaela Spyresa, koji je prvi put nastupio u Hrvatskoj. Koliko je zahtjevno dovesti umjetnike takvog međunarodnog renomea u Varaždinske Toplice?
Nas umjetnike veže jedna stvar, a to je da svim srcem želimo približiti široj publici klasičnu glazbu i učiniti je pristupačnijom. Kada sam predložila Michaelu da dođe u Toplice, prihvatio je iste minute i odmah pronašao slobodan datum u kalendaru. A razlog? Oboje želimo decentralizirati kulturu. Visoka umjetnost ne događa se samo u Parizu, Beču, New Yorku…
Kada kreirate festivalski program, što vam je najvažnije – umjetnička kvaliteta, atraktivnost za publiku ili stvaranje priče koja povezuje sve festivalske večeri?
Upravo sve što ste nabrojali. Pokušavam osmisliti program koji se veže uz prostor arheološkog nalazišta i, naravno, da bude kvalitetan, ali ne želim podilaziti publici. To je jedan od razloga postavljanja „Idomenea“. Ispostavilo se da je odabir bio dobar. Tu su, naravno, i drugi razlozi – sama kompleksnost opere, prekrasna glazba, nastavak priče iz predstave „U iščekivanju Oresta“ HNK u Varaždinu, čija je premijera bila prije dvije godine na istom lokalitetu, činjenica je da ovo remek-djelo mladog Mozarta u Hrvatskoj nije postavljeno više od dvadeset godina te da je ovo tek drugo postavljanje.
Prvi put u povijesti NOcTEs-a producirate operu, i to Mozartova „Idomenea“. Zašto ste upravo to djelo odabrali za ovaj veliki iskorak?
„Idomeneo“ je za nas bio svojevrsni test. Ova se opera rijetko može čuti i na velikim pozornicama upravo zato što je vrlo izazovna za izvođenje. Sve su uloge teške za cijeli ansambl, a posebno naslovna uloga Idomenea, kojeg kod nas tumači Santiago Ballerini, pjevač koji nastupa na velikim scenama poput Arene di Verona, Teatro Reala u Madridu i Liceua u Barceloni, da ne nabrajam…
Tu je i druga problematika – open-air izvedba. Nažalost, na vrijeme ne možemo utjecati, ali dosad nas je poslužilo. No sve te brige i preokupacije padnu instantno u drugi plan čim orkestar zasvira uvertiru i priča krene. Tada mi se srce stisne, oči zasuze i znam da kreće čarolija.
Kažete da „Idomeneo“ više od 20 godina nije bio postavljen na hrvatskoj sceni. Koliki je izazov vratiti takvo djelo pred hrvatsku publiku i što ovom produkcijom želite postići?
Željeli smo pokazati da se i ovako zahtjevno djelo može postaviti izvan velikih opernih kuća te ga približiti publici u jednom potpuno drugačijem ambijentu. Istodobno smo željeli testirati i sami sebe. „Idomeneo“ je opera koja se rijetko izvodi čak i na velikim pozornicama upravo zbog svoje zahtjevnosti. Zahtijeva snažan ansambl, vrhunske soliste i veliki angažman svih sudionika.
A kada se sve to spoji s arheološkim lokalitetom Aquae Iasae, dobiva se nešto posebno. Taj prostor ima vlastitu priču i energiju, a glazba mu daje novu dimenziju.
Vi ste istodobno umjetnica koja nastupa na velikim pozornicama i umjetnička direktorica koja drugima stvara pozornicu. Je li vam teže biti na pozornici ili iza nje?
Da, ja sam još uvijek solistica i to ima svoje čari i nosi drugu težinu. Biti iza pozornice i stvarati na drugačiji način ispunjava me na drugoj razini. Ne znam što je zahtjevnije, no mogu reći da uživam i u jednom i u drugom.
Jelena, kada ste prije nekoliko godina počeli graditi priču NOcTEs Aquae Iasae, jeste li mogli zamisliti da ćete jednog dana u Varaždinske Toplice dovesti umjetnike svjetskog opernog vrha i ondje postaviti Mozartovu operu s velikim orkestrom – i koji je vaš sljedeći san koji još niste ostvarili?
Kratak i jasan odgovor na pitanje: da. To je od početka bio cilj, a želja i snova ima puno… No, kako se kaže: „Čovjek snuje, a Bog odlučuje.“ Ja samo živim dan po dan, dajem svoj maksimum. Idem korak po korak. Kamo će me to odvesti? Vidjet ćemo… No zahvalna sam na svemu što mi je do sada pruženo i s tom zahvalnošću kročim u svaki novi dan.
