U Daruvaru se u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva i virovitičkog Studijskog instituta za novinarstvo, kulturu i obrazovanje SINKO te suorganizaciju Grada Daruvara i Turističke zajednice Daruvar - Papuk, od 21. do 23. listopada održavao osmi po redu Fra Ma Fu festival. Ideja o pokretanju festivala potekla je od Gorana Gazdeka poznatog virovitičkog novinara koji je inspiriran likom i djelom Franje Matije Fuisa, legendarnog virovitičkog novinara, pisca, pjesnika strip scenarista odlučio festival posvetiti njemu i reportaži kao kraljici novinarstva, kao žanru koji iz suvremenih medija sve više nestaje.
Festivaski program održavao se u dvorcu grofa Janković, a pred početak nazočne novinare, reportere i snimatelje iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Slovenije u ime grada pozdravila je i Vanda Cegledi, zamjenica gradonačelnika. Festival je započeo dodjelom nagrada za najbolju reportažu u 2021. godini, pri čemu je prvu nagradu žiri dodijelio Hrvoju Ivančiću za reportažu Njihovi i naši, drugonagrađena je Dunja Kučinac za reportažu Taxi Blues: Tisuću i jedna neplaćena noćna smjena, a treća nagrada pripala je Dinku Kličeku za reportažu Dvorište Predraga Peić-Webera. Paralelno s festivalom sudionici su mogli uživati u gastronomiji, pivu ili kroz šetnju gradom i parkom doživjeti ljepote ovoga neobičnog grada, razgledati povijesne građevine, termalno kupalište, cvjetni sajam i diviti se višestoljetnim ginku i ružičnjacima i cvjetnim ljehama u Julijevojm parku jer Daruvar je grad s titulom najuređenijeg malog grada kontinentalne Hrvatske.
U subotu Grad Daruvar, Turistička zajednica Daruvar-Papuk i Daruvarske toplice organizirali su u Julijevom parku 15. Cvjetni sajam koji je ove jeseni okupio rekordan broj izlagača i posjetitelja. Prvoga dana Festivala u Dvorcu grofa Antuna Jankovića promovirane su i knjige triju autora – „Oteto zaboravu – sjevernohrvatske putositnice“ Martina Lukavečkog, uz razgovor s autorom koji je vodila Olga Vujović. Slijedila je promocija detektivskoga romana „Kupelj boga Silvana“ Dejana Šorka, prigodom koje je s autorom razgovarao Kruno Lokotar, izdavač i urednik prošlogodišnjeg sjajnog izdanja - knjige "Kad čujem Daruvar", na koje se tematski nastavlja i ovo djelo i petoga izdanja knjige „Smijeh slobode“ Borisa Pavelića – a prikazan je i dokumentarni film „Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala“ autora Marine Banićević i Saše Stanića.
Nevjerojatno je koliko Daruvarčani vole svoj grad
O Dejanu Šorku možete pročitati i da je taj filmski, televizijski, kazališni i radijski scenarist i redatelj, te romanopisac u Encyclopediji Britannici među nekolicinom hrvatskih umjetnika svih vremena. Šorak je, na "nagovor" Krune Lokotara, jednog od najboljih književnih urednika u Hrvatskoj, napisao detektivski roman "Kupelj boga Silvana" čija se radnja odvija kroz 100-tinjak godina u Daruvaru. Šteta je što i među novinarima ima sve manje onih koji posegnu za dobrom knjigom, a ako je suditi po prošlogodišnjem prilogu Dejana Šorka "Ždralovi i zrakoplovi" priči o Dalitovim ljevačima koji su jedini u svijetu uspjeli sklopiti dijelove za tajnoviti MIG 25, za zbirku "Kad čujem Daruvar", za pretpostaviti je da je njegov najnoviji roman još intrigantniji. A Šorak i Lokotar su još proljetos na promociji ispod ginka poručili: "Kupelj boga Silvana" treba biti dio budućeg brenda "Daruvar, grad iz priče."
Slijedeći dan bio je rezerviran za otvorenja dviju zanimljivih izložbi fotografija. Prva je „Subjektivna fotografija“ Slavke Pavić, koja se, kako je objasnila Branka Hlevnjak, fotografiji otvara i stvara u sjeni svog supruga profesionalnog novinara, ali vođena umjetničkim porivom u crno bijeloj fotografiji ostvaruje prava mala umjetnička remekdjela, čime oduševljava i danas. Druga izložba bila je „Put oslobađanja“ Bojane Guberac. Priča je to o užasima rata u Ukrajini, a autorica će da bi smanjila vlastite tenzije i tenzije koje bi fotografija užasa mogla izazvati kod promatrača u potpisu pod fotografiju često pribjeći i crnom humoru. Nakon otvorenja izložbi uslijedila je tribina o ratnom izvještavanju, na kojoj su novinari i reporteri o ratnom izvještavanju govorili kroz vlastita iskustva prateći događanja u Ukrajini, Sjevernoj Makedoniji i Domovinskom ratu.
Festival je završio konferencijom u daruvarskom Hotelu Termal na temu wellbeinga temeljenog na konceptu življenja u skladu s prirodom, a u svrhu razvoja održivog turizma. Predavači su bili dr. sc. Romana Lekić, pomoćnica dekana na Edward Bernays Visokoj školi, Alex Gese izvršni direktor Forest Terapy HUB-a i Marcel Medak, direktor TZ Bjelovarsko-bilogorske županije. Festivalu su nazočili i studenti s Odsjeka za kulturu, medije i menadžment Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku sa svojim predavačem Tomislavom Levakom te odslušali i nekoliko radionica, čime je naznačen početak suradnje SINKO-a i festivala Fra Ma Fu s osječkom Akademijom.
O nagrađenima i nagradama s obrazloženjima
Prvu nagradu u izboru za najbolju reportažu u 2021. godini na 8. Fra Ma Fu festivalu dobio je Hrvoje Ivančić. Ocjenjivački sud (Zlatko Petrović, Mato Pejić, Olga Vujović, Boris Pavelić i Sanja Modrić) njegovoj reportaži „NJIHOVI I NAŠI“: Začarani krug najvećeg geta u Hrvatskoj dao je najveći broj bodova. Obrazloženje je napisala Olga Vujović.
Zahvaljujući nemirnom duhu pohranjenom u tijelu latentnog povjesničara, Hrvoje Ivančić (1983.) se vrlo rano prepoznao u pozivu novinara i putopisca što ga je nagnalo da se iz rodnog Zaboka, u skladu s Skakespeareovom izrekom da je „Cijeli svijet pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu“, uputi na bliža i daljnja putovanja. Ponekad je to bilo iz „fore“ poput putovanja koje je pretočio u knjigu „Dunavski blues“, kada je s prijateljem Titom u krhkom čamcu doplovio od Zagreba do Crnog mora.
Mada putovanje djeluje kao produženi tulum, knjiga nije socijalno neosviještena, a takav pristup nalazimo u svim Ivančićevim reportažama. Što je tema „škakljivija“ po procjeni široke javnosti, to je Ivančić spremniji, a to se vidi i u reportaži o životu međimurskih Roma „Njihovi i naši“ koja je objavljena u ožujku prošle godine na portalu Lupiga.com. U priči postoje dvije komponente: pojedinac koji se „izvukao“ i oni koji su i dalje u prvotnom okruženju. Pojedinac je Mladen Ignac, mladić kojeg je udomila obitelj Hoblaj iz Murskog Središća i tako ga izvukla iz romskog naselja čime mu je osigurala normalne životne uvjete kako bi se mogao školovati i baviti sportom. Ivančić odlazi u naselje Piškorovec, najveći geto u Hrvatskoj, u koji se, kako tvrdi Mladen: „Niti policija ne hupa tam iti sama“, ali obilazi i druga romska naselja po Međimurju prikazujući životne uvjete i običaje ...
Dunji Kučinac pripala je druga nagrada i to za reportažu Taxi blues: Tisuću i jedna neplaćena noćna smjena. Ocjenjivački sud radio je u sastavu Zlatko Petrović, Mato Pejić, Olga Vujović, Boris Pavelić i Sanja Modrić. Obrazloženje je napisala Olga VujoviZnakoviti naslov „Taxi blues“ koji se koči nad reportažom koji je Dunja Kučinac napisala u veljači prošle godine za portal Radnička prava.org nedvojbeno pokazuje da se autorica bavi taksistima i njihovim neostvarenim radničkim pravima. Tužne priče svojih sugovornika Kučinac potkrjepljuje podacima o nezakonitim poslovanjima njihovih poslodavaca, o izostanku temeljnih radničkih prava, o premorenosti i stalnom strahu od otkaza, o neplaćenim prekovremenim satima, o uvjetima kojima moraju udovoljiti. Reportaža nije napisana da čitatelje ražalosti ili razbjesni, nego da na temelju prikupljenog materijala ukaže na gotovo ropski rad u našoj neposrednoj blizini.
Treće mjesto u izboru za najbolju reportažu u 2021. godini na 8. Fra Ma Fu festivalu pripalo je Dinku Kličeku za reportažu DVORIŠTE PREDRAGA PEIĆ-WEBERA Čardak na nebu, Hawaii na zemlji, šahovnica na krovu! objavljenu u Pakračkom listu. Ocjenjivački sud radio je u sastavu Zlatko Petrović, Mato Pejić, Olga Vujović, Boris Pavelić i Sanja Modrić. Obrazloženje je napisala Olga Vujović.
Riječima „Ono što je nekome smeće, drugome je blago“ opisao je ponosno i veselo Predrag Peić- Weber svojevrsni „kaos“ koji je, nakon godina pomnog ali i stihijski sakupljanja, zagospodario njegovim prostranim dvorištem. Broj predmeta iznosi između 3000 i 4000, a ta nesigurnost oko broja nastala je zbog postojanja brojnih stvarčica (poput bočica alkoholnih pića) koje nisu nikada detaljno popisane.
Uostalom, usprkos svojevrsnih muzejskih odlika, Peić- Weberova šarena zbirka uglavnom služi zadovoljstvu, a ne nauci.
Zbirka je nastajala još u doba dok je radio u Švicarskoj, a osim sakupljačkog nerva, važan doprinos u njezinu nastanku pripada supruzi Vereni koja podržava suprugovu sklonost, i sama očarana brojnim stvarčicama raspoređenima na otvorenom prostoru ili pod natkrivenom dijelu okućnice.Sakupljanje je strast koja može biti razorna po sakupljača, ali zbirka svega i svačega Predraga Peić - Webera predstavlja više od puke materijalne vrijednosti – predstavlja užitak u traganju i nalaženju. A taj se užitak prepoznaje i u pisanju reportaže „Dvorište Predraga Peić- Webera“ Dinka Klička za „Pakrački list“ u travnju 2021.On ne samo da je uspio putem razgovora, opisa i fotografija prenijeti sugovornikovu emociju, nego je zagolicao znatiželjnike da se i sami upute u bajkovito dvorište. Kao što u glumačkom svijetu tvrde da nema malih uloga, nego samo malih glumaca, tako je i Kliček pokazao da nema malih tema. U sklopu Festivala, pod predsjedanjem Karin Mimice, održana je i godišnja skupština Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, a podjeli festivalskih nagrada uz organizatore, pridružio se i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko.
O gastronomiji - okusima bez premca
Gastronomija Daruvara, ne može se ni zamisliti bez čeških knedlička, koje su nam, u dvije inačice - kao prilog mesnom jelu i kao slastica - punjene pekmezom od šljiva i prelivene preprženim orasima, poslužene u restoranu Terasa u Julijevom parku, u sklopu Daruvarskih Toplica, u ali ni bez bureka koji je specijalnost najboljeg hrvatskog buregdžije Faruka Demirija pa je i svaki naš doručak otpočeo druženjem u njegovoj buregdžinici Orijent.
Premda su ga hrvatski mediji još prije nekoliko godina proglasili najboljim buregdžijom u Hrvatskoj, on i danas iako polaskan titulom, skromno tvrdi da on doduše radi dobar burek, i trudi se da u tome bude što bolji, ali kaže da je sam jeo i bolje bureke naravno, po Makedoniji, a i u Lipiku kod svoga strica Zaudija Demirija. No, bilo kako bilo on i po nama uistinu zaslužuje titulu najboljega jer njegov je burek uistinu poseban - blagog je okusa, sočan umjereno začinjen i prozračnog tijesta koje na vrhu krasi prefina zlatnožuta hrskava korica.
Premda su ga hrvatski mediji još prije nekoliko godina proglasili najboljim buregdžijom u Hrvatskoj, on i danas iako polaskan titulom, skromno tvrdi da on doduše radi dobar burek, i trudi se da u tome bude što bolji, ali kaže da je sam jeo i bolje bureke naravno, po Makedoniji, a i u Lipiku kod svoga strica Zaudija Demirija. No, bilo kako bilo on i po nama uistinu zaslužuje titulu najboljega jer njegov je burek uistinu poseban - blagog je okusa, sočan umjereno začinjen i prozračnog tijesta koje na vrhu krasi prefina zlatnožuta hrskava korica.
O recepturi će reći - Nema tu neke velike filozofije, samo vam trebaju svježe namirnice od lokalnih proizvođača, sira i brašna, mesa, krumpira, od domaćih ljudi, a i sam se burek radi po narudžbi te poslužuje vruć, bez podgrijavanja.
- Sastojci su brašno, voda, ulje, nadjev, ovisi što naručite - meso, sir, krumpiruša, tkogod što voli. Tijesto s mijesi pet minuta, onda ostavi da odstoji pa tako dvaput, treba ga raditi ručno te pustiti da odstoji 20 minuta na sobnoj temperaturi, zatim ga podijeliš na jufke, namažeš uljem, neka odstoji sat i pol i spremno je. Važni su omjeri nadjeva u odnosu na tijesto, za meso 30:70, sir više pušta pa ga treba manje 25:75, za krumpirušu do 40:60 objašnjava svoj recept i način pripreme Faruk.
- Sastojci su brašno, voda, ulje, nadjev, ovisi što naručite - meso, sir, krumpiruša, tkogod što voli. Tijesto s mijesi pet minuta, onda ostavi da odstoji pa tako dvaput, treba ga raditi ručno te pustiti da odstoji 20 minuta na sobnoj temperaturi, zatim ga podijeliš na jufke, namažeš uljem, neka odstoji sat i pol i spremno je. Važni su omjeri nadjeva u odnosu na tijesto, za meso 30:70, sir više pušta pa ga treba manje 25:75, za krumpirušu do 40:60 objašnjava svoj recept i način pripreme Faruk.
Daruvarska pivovara nudi 5ti element i Staročeško, a pekarnica Imako i pivsku tortu
Poznat je Daruvar i po pivovari koja danas ponovno uzima zamah, proizvodeći do 180 hektolitara piva godišnje, od lagera do kraft piva, brendova 5ti element i Staročeško ali i pivskoj torti, koju pripremaju slastičarke u pekarnici Imako. Torta je to od biskvita od oko 6 jaja, umiješenih s pivom kao dodatkom umjesto praška za pecivo. Recept nismo uspjeli dobiti, ali prema demonstraciji na licu mjesta i iz iskustva za taj bi biskvit trebalo oko 18 dkg brašna, 1,5 dcl piva i 15 dkg šećera. Postupak je pretpostavljamo - odvojiti bjelanjke od žumanjaka i u žumanjke umiješati šećer, crno pivo i brašno i na kraju dodati snijeg. Peći oko 45 minuta na 180 stupnjeva zagrijanoj pećnici.
Poanta je da se peče u okruglom kalupu za torte i kad se izvadi iz pećnice izvrne se na tanjur tako da se para vrati kroz tijesto da biskvit nije suh. Nakon hlađenja biskvit se izvadi iz kalupa i prereže na tri dijela. Prvi se vrati u kalup i počinje nadijevati filom od čokolade i piva s dodatkom maslaca i šlaga. Slastičarke nadjev podijele na tri dijela i njime nadjenu prvi, drugi i gornji sloj biskvita, zadnji sloj file preliju toplom čokoladnom glazurom. Fila se radi od piva i tamne čokolade s dodatkom maslaca, za sjaj, a na kraju se u nju doda tučeno slatko vrhnje. U nadjevu nema šećera, on se po želji dodaje samo u šlag koji se umiješa u kuhanu kremu tj. rastopljenu čokoladu s pivom. Čokoladna glazura mora imati sjaj, pa se u nju kod topljenja čokolade na pari, stavi malo ulja.
Poanta je da se peče u okruglom kalupu za torte i kad se izvadi iz pećnice izvrne se na tanjur tako da se para vrati kroz tijesto da biskvit nije suh. Nakon hlađenja biskvit se izvadi iz kalupa i prereže na tri dijela. Prvi se vrati u kalup i počinje nadijevati filom od čokolade i piva s dodatkom maslaca i šlaga. Slastičarke nadjev podijele na tri dijela i njime nadjenu prvi, drugi i gornji sloj biskvita, zadnji sloj file preliju toplom čokoladnom glazurom. Fila se radi od piva i tamne čokolade s dodatkom maslaca, za sjaj, a na kraju se u nju doda tučeno slatko vrhnje. U nadjevu nema šećera, on se po želji dodaje samo u šlag koji se umiješa u kuhanu kremu tj. rastopljenu čokoladu s pivom. Čokoladna glazura mora imati sjaj, pa se u nju kod topljenja čokolade na pari, stavi malo ulja.
