Trump želi završiti rat u Ukrajini, ali kada i kako? Rat treba završiti u Rusiji odakle je i počeo! Sve drugo je poraz civilizacije i propast Europe!?
Procjena i obećanje predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da će u nekoliko dana završiti rat u Ukrajini ostalo je mrtvo slovo na papiru nakon niza uzaludnih pokušaja da se glavnog autora ruske agresije na Ukrajinu, predsjednika Rusije Vladimira Putina, privoli na pregovore o miru. U prvoj godini mandata Trumpa zasigurno nema nikakve šanse da uspostavi ikakav mir u Ukrajini.
Andrij Jermak, voditelj Ureda predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, u razgovoru za središnji ukrajinski medij (RBC-Ukrajina) otkriva važne pojedinosti iz odnosa Ukrajine i SAD-a, gdje povremeno zapinje oko prioriteta i načina otvaranja pregovora o prestanku rata i ostvarenju mira u četvrtoj godini rata izazvanog ruskom agresijom. Europa je svakoga dana sve više ugrožena tim najvećim ratom u Europi poslije Drugoga svjetskog rata. To je, svakako, i poraz Organizacije Ujedinjenih naroda, osnovane s ciljem sprječavanja ratova u svijetu — i ona se pokazuje nespremnom i neučinkovitom i u Europi. Svakoga dana na bojištima u Ukrajini u ratnim sukobima umire preko tisuću ljudi, a broj civilnih žrtava nije puno manji.
Nedavno je izgledalo da se nešto događa. Najprije s najavom ponovnog posjeta Zelenskog Washingtonu, no već je uvod u taj susret bio neprikladan jer je Trump želio da se za najavljeni sastanak sa Zelenskim razgovara i s Putinom. To se, naravno, osjetilo u retorici razgovora dan kasnije — opet napeto i neuljudno, uz vrijeđanja i podcjenjivanja, daleko od razgovora dvoje „saveznika“. Prethodnih dana govorilo se o mogućim isporukama Ukrajini dalekometnih raketa Tomahawk, ali poslije telefonskog razgovora Putin–Trump ta je mogućnost pomaknuta za neko buduće vrijeme. Dodatno je zbunilo Trumpovo najavljivanje susreta s Putinom u Budimpešti, što je mnogima bilo neprikladno zbog mađarskog pozitivnog stava prema Rusiji.
Jedino u čemu su se Zelenski i Trump donekle slagali bila je obostrana želja da se najprije ostvari primirje duž crte bojišnice prije početka pregovora o miru. Prema riječima Jermaka, nedavni razgovori državnog tajnika Marca Rubia s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom pokazali su da „Moskva još uvijek nije spremna na bilo kakve ozbiljne pregovore o miru“, pa se time isključuje održavanje susreta u Budimpešti.
Jermak nastoji ublažiti nesuglasicu između Trumpa i Zelenskog pa kaže: „Susret nije bio katastrofa, ali bio je slabiji od očekivanja. Međutim, glavno je da je potvrđeno zajedničko strateško stajalište: svi pregovori mogu polaziti jedino od trenutačne crte kontakta na bojištu. Treba reći da smo tom prilikom u Washingtonu imali više susreta s ministrima i drugim visokim predstavnicima i savjetnicima SAD-a u vladi, Kongresu i Pentagonu. Američka administracija pripremila je niz zakonodavnih inicijativa koje će biti bolne za agresorsku državu Rusiju na više područja“, a ubrzo se to manifestiralo i u uvođenju novih sankcija protiv Rusije.
Očito je da je prihvaćen program PURL za nabavu američkog oružja i, prema riječima Jermaka, taj „program aktivno djeluje u 17 pridruženih država“, a vrata za nabavu američkih raketa Tomahawk još nisu zatvorena. Navodno Trump „želi postići najbolji rezultat za Ukrajinu“. Također, Jermak navodi: „Stalno smo u kontaktu i više od polovice tih razgovora ne objavljujemo. Moji glavni sugovornici su državni tajnik Marco Rubio, ali razgovaram i sa senatorima, članovima Kongresa, voditeljima odgovarajućih odbora, predstavnicima javnih medija i posebnim osobama. U tim kontaktima na američkoj strani osjećamo otvorenost i zanimanje za ovakav oblik dijaloga. Česte su i njihove posjete našoj zemlji, posebice generala Keitha Kellogga i ministra financija Bessenta“, objašnjava Jermak i posebno ističe da je posjet Trumpa Ukrajini sada realniji nakon našeg puta u Washington.
U analizama Jermakovih razgovora o promjenama u politici SAD-a prema Ukrajini nalazimo i ovakav zaključak: „Uspjeli smo korjenito promijeniti situaciju. Još prije nekoliko mjeseci mnogi u Americi vjerovali su da Ukrajina gubi rat. Danas više nije tako. Trump nije bio uvjeren da se Ukrajina uspješno brani i da je sposobna suprotnoj strani zadati bolne udarce. Možda je to bilo zbog pomanjkanja informacija. Danas svi vide i priznaju naše uspjehe u obrani. Sam Trump kaže da je oduševljen uspjehom Ukrajine u vlastitoj proizvodnji oružja tijekom ovog teškog rata. Sada možemo reći da su između dva predsjednika uspostavljeni radni i konstruktivni odnosi. Čuju se gotovo svaki drugi dan. Sve to znači da se naš dijalog sa SAD-om nastavlja, ali to ne znači da uvijek imamo sto posto rezultat — zato je potrebno mnogo truda i vremena“, pokušava Jermak ublažiti očito slabe pomake prema očekivanim rezultatima na putu do mira u Ukrajini.
Za Ukrajinu je s dolaskom zime problem opskrba energijom za grijanje i rasvjetu, što je intenzivnim napadima Rusije ozbiljno ugroženo. Jermak uvjerava da su najvažniji predstavnici u SAD-u dobro upoznati s tim, osobito ministar energetike Wright, te da su navodno spremni pomoći; ukrajinska vlada dala im je popis neophodnih potreba, a slično su postigli i s europskim državama. Međutim, nema jamstva da će to sve biti dovoljno za ovu zimu. Treba više učiniti u zemlji i u napadima na agresora kako bi se spriječili napadi na energetske objekte.
U tom je pogledu zanimljiva proizvodnja domaćih raketa Flamingo i povećanje proizvodnje tih raketa na sedam dnevno. O tome koliko će biti protuzračnih napada i kako će se to povećavati ukrajinski vođe ne žele komentirati, ali žele iznenaditi. Kada se spomenu novi protunapadi, osjeti se da se intenzivno radi na tome, no o detaljima ne žele govoriti. S Rusima, kao majstorima dezinformacija i laži, nije lako izaći na kraj ili im parirati — u tome su „jači i postaju još jači“, iako te prividne uspjehe skupo plaćaju mrtvim tijelima. Odnos prema vlastitim ljudima u Ukrajini drukčiji je nego kod Rusa: „Za nas, za razliku od Rusije, svaki čovjek je najviša vrijednost; svaki Ukrajinac u svojoj državi je junak. Vojnici, liječnici, energetičari, službe spašavanja, učitelji, novinari — svi su to junaci“, ističu u uredu predsjednika Zelenskog.
Postavlja se pitanje što bi moglo biti odlučujuće za preokret u ratu: jesu li to Tomahawki, nove i opsežnije sankcije, iznenadni prodori na ruski teritorij? Odgovor na takva pitanja sročen je mudro i tajnovito: „To je proces. Sve skupa vodi u zajednički rezultat. Sankcije ne mogu zaustaviti rat u trenutku, ali snažno ugrožavaju rusko gospodarstvo; isto tako blokiranje pomorskog transporta nafte i plina, a naši napadi poput paukove mreže — sve zajedno slabi agresora.“
Za Ukrajinu je iznimno važno da se rat preseli i na ruski teritorij i da se dogodi raspad udružene Rusije. Ukrajinci kažu da je „Rusija parodija SSSR-a“, pa nije isključeno da će imati sličnu sudbinu. Moskva glumi prijateljstvo s mnogima, ali oni ne žele rusku pobjedu — čak to ne želi ni Kina.
U tako strpljivo složenim izvještajima i komunikacijama ratnog života Ukrajine manje se govori o unutarnjim krizama i vanjskim zastojima, iako se te teškoće ne negiraju. Može se reći da je problem primjene Tomahawka često predmet propagande s ruske strane, predstavljajući to navodno kao katastrofu. Međutim, to bi bilo uzvraćanje koje je potpuno opravdano i ništa razornije nego što je to ruska strana u svojim napadima na žrtvu agresije. U pitanju je jedinstvo zapadnih zemalja Europe, jer im pred vratima kuca ruski agresor s velikim zahtjevima za širenjem. Štednja u raketama i pomoći Ukrajini može biti fatalna za otpor tim težnjama EU. Zapadna Europa gubi ugled u svjetskim razmjerima zbog neodlučnog pritiska na Rusiju da se povuče iz Ukrajine; umjesto toga, ponekad se pristaje na kompromisne varijante koje bi, ustvari, značile komadanje Ukrajine kao nagradu za ruske prodore na jugu i istoku.
Treba reći istinu i gledati u budućnost: najveći mogući pritisak na Rusiju svih država saveznica i istodobno nesebično naoružavanje hrabre ukrajinske vojske moglo bi omogućiti pobjedu nad agresorom — bez eskalacije koja bi dovela do šireg sukoba. To je jedina moguća varijanta protiv agresora; sve drugo je ples izgubljenih na taktovima ruske glazbe.
Ivan Botteri