U petoj godini rata, u teškim uvjetima obrane od ruske agresije, Ukrajina izdržava teška vremena, često ostavljena bez pomoći zapadnih saveznika. Sada, kada je savladala tehniku, taktiku i operativu primjene dronova te postigla prednost u sučeljavanju s mnogo većom i nadmoćnijom ruskom vojskom, kao da se zaboravlja kako obrana Ukrajine jest ujedno i obrana, pa čak i velika predstraža Europe.
Ovih dana nekoliko puta je planulo u ruskoj rafineriji Tuapse na istočnoj obali Crnoga mora. To je jedna od najvećih rafinerija u Rusiji i jedina rafinerija nafte na Crnome moru. Veliki požari uništili su 24 rezervoara i tako prouzročili potpuno zaustavljanje proizvodnje. Zbog čega je ovaj ukrajinski napad značajan? Praktički, to je veliki udar na energetiku koja u dobroj mjeri podržava ili posredno financira ruske vojne potrebe. Ovi ukrajinski napadi, zajedno s napadima na druge kapacitete u prvih nekoliko mjeseci ove godine (Primorsk, Ust-Luga i Novorosijsk), uništili su 40 % izvoznih kapaciteta, što izravno znači veliko smanjenje prihoda za državne, prije svega ratne potrebe.
Ključni preokret ovim akcijama nastaje u djelovanju i moći ukrajinske vojske, jer su najnoviji udari izvedeni na više od 1500 kilometara udaljenosti, što do sada nije bilo moguće. No, s novim dronovima to je sada stalna mogućnost. Time se javlja još jedna prednost za branitelja: ruski agresor sada se mora štititi u unutrašnjosti, što znači da mora određene snage povući s fronte, pa je obrambena crta bojišnice manje ugrožena za ukrajinsku stranu.
Svakako, ovi napadi na udaljenostima većim od 300 km izazivaju posljedice za civilno pučanstvo koje bježi s tih područja, no tome se ne nazire kraj. Rusija postaje sve nesigurnija i manje sposobna za izvođenje novih napada i osvajanje teritorija Ukrajine. Sve to slabi rusku ekonomiju i približava vlast neophodnosti održavanja, a ne više izbjegavanja mirovnih pregovora. Ipak, kako se očekuje, ruske vlasti će to dugo pokušavati prikrivati ili zamagljivati raznim uvježbanim modelima dezinformacija.
U međuvremenu, EU je odblokirala 90 milijardi eura za pomoć Ukrajini, što je već sada čini otpornijom i spremnijom za obranu od ruskog agresora.
Može se vidjeti i u nekim naizgled nepovezanim djelatnostima da Rusija teško može sakriti teške posljedice najnovijih ukrajinskih napada, koji se sve više sele na ruski teritorij. Za Ukrajinu je vrlo važno što se već sada vidi pad pritiska ruskih vojnih snaga. Pritom je mnogo izgubila i Crnomorska ratna flota, što smanjuje opasnost od napada na ukrajinske obale.
Ovo je svakako velika prilika da zapadni saveznici reagiraju brže u pružanju pomoći. Međutim, te reakcije su usporene, opterećene neprimjereno sporom i ponekad tromom birokracijom pri usvajanju mjera, pri čemu se ne prepoznaje potreba za brzom reakcijom.
Na Zapadu je i dalje prisutan strah od eskalacije sukoba, dok ruski agresor takav strah ne pokazuje, jer su stalno na meti najveći ukrajinski gradovi: Kijev, Harkiv i Odesa. Čuju se izgovori poput: „samo da ne izazovemo Rusiju“, i to od Washingtona do Berlina. Riječ je o očitoj nelogičnosti: Rusija gađa sve na teritoriju Ukrajine, a Ukrajina navodno ne smije uzvraćati dalekometnim raketama. To svakako koči nužno potrebnu koordinaciju i kooperativnost zapadnih saveznika.
Neopravdano su velike razlike među europskim državama (članicama EU-a). Kako objasniti da baltičke države, Poljska, Češka i Nizozemska zagovaraju brzo i odlučno reagiranje, dok Njemačka, Mađarska (za sada) i Slovačka reagiraju sporije, opreznije i suzdržanije? NATO je u svemu tome još sporiji i oprezniji.
U čemu je problem da Ukrajina dobije potrebna sredstva, prije svega dalekometne rakete? Jedino tako moguće je zauzeti dovoljno snažnu poziciju kako bi Ukrajina na relativno miran način povratila teritorije koje trenutačno drže ruske snage. Treba imati na umu da je ruska energetika već znatno oštećena, da su u Rusiji prisutne unutarnje napetosti i pad životnog standarda te da je Crnomorska flota gotovo blokirana.
Možemo očekivati nove ukrajinske udare na ruske snage, što će dodatno smanjiti agresorske pritiske. Ipak, rano je tvrditi hoće li uskoro doći do većih prodora ukrajinskih snaga. Možda će biti manjih pomaka. Glavni strateški cilj Ukrajine jest skratiti trajanje rata, jer u suprotnom rastu gubici i iscrpljenost ljudstva i tehnike.
Kada sve zbrojimo, ostaje ključno pitanje: kako što prije završiti rat? To bi trebalo biti u interesu obje strane – Rusije, koja je pogrešno procijenila ciljeve i trajanje rata, i Ukrajine, koja se brani od agresije.
Trenutačno stanje tijekom blagdana 1. i 2. svibnja obilježili su ruski zračni napadi i stotine dronova usmjerenih na infrastrukturu i civilne objekte. Predsjednik Zelenski obilazio je pogođena područja i pojačavao protuzračnu obranu, koja već postiže visok stupanj učinkovitosti – prema njegovim riječima, „više od 90 %“.
Najveći napadi zabilježeni su na području Harkiva i Odese. Istaknuta je potreba jačanja obrane od balističkih projektila, a započelo je i operativno korištenje novih sustava bespilotnih letjelica.
Zelenski je također govorio o učincima „rekordnog vala ukrajinskih napada na naftnu infrastrukturu“, navodeći da neposredna šteta iznosi oko 7 milijardi dolara, uz dodatni pad prihoda i operativnih sposobnosti ruske strane.
Predsjednik Ukrajine i dalje traži veću i bržu pomoć EU-a, što utječe na pregovaračku poziciju zemlje. Francuska i Njemačka predlažu fazni proces pristupanja EU-u, uvjetovan reformama, što Ukrajina smatra presporim. Zelenski upozorava da bi takav proces mogao trajati i deset godina, što naziva tek „simboličkim članstvom“.
Za ratom pogođenu Ukrajinu to je iznimno težak put.
