Varaždinka Tia Pikija studentica je 4. godine preddiplomskog studija na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Ova godina je za Tiju bila puna novih zanimljivih događaja vezanih uz pjevanje: od glazbenih projekata u kojima je sudjelovala posebno izdvaja izvedbu „Muke po Mateju“ J. S. Bacha kao sopran solo uz zbor Chorus Angelicus i barokni orkestar Capella Savaria u Baden bei Wien, debi na njemačkoj opernoj sceni kao Ännchen u Strijelcu vilenjaku, ulazak u finale međunarodnog pjevačkog natjecanja u Poljskoj, te prvu veliku ulogu na bečkoj opernoj sceni.
O svojim pjevačkim projektima Tia govori:
Ovo ljeto imala sam priliku biti dio opernog tima Schlossfestspiele Ettlingen kraj Stuttgarta u pokrajini Baden- Württenberg. Bila sam dio velike produkcije gdje smo na velikoj pozornici starog dvorca u centru grada uprizorili operu njemačkog skladatelja, oca njemačke nacionalne opere, Carl Maria von Webera „DerFreischütz“ (hrvatski Strijelac vilenjak) u kojoj sam u igrala ulogu Ännchen. „Der Freischütz“ je romantična opera praizvedena 1821.godine u Berlinu, i dio je standardnog repertoara njemačkog govornog područja.
Budući je zaplet baziran na sadržaju iz narodne legende, a zvuk opere je inspiriran narodnom muzikom Njemačke, opera sadrži mnoge magične elemente (poput blagoslova metaka u prokletom djelu šume), te se zbor lovaca koji je njezin dio često smatra izrazom njemačkog duha. Schlossfestspiele Ettlingen postoji već dugi niz godina (prve su održane 1977.godine) i jedan su od najvećih i najvažnijih festivala u njemačkoj pokrajni Baden-Wüttenberg. Održavaju se u dvorištu prekrasnog dvorca Ettlingen, gdje se svako ljeto izgrade pozornica duga 28 metara i gledalište koje prima 700 posjetitelja. Ova 2023. godina bila je najuspješnija dosad, te je Festspiele posjetilo ukupno više od 60.000 osoba.
Audicije za operu bile su održane još u prosincu 2022. godine, a već dan nakon audicije javljeno mi je da ću biti dio opernog ansambla kao jedna od glavnih uloga. Prije same premjere 22. lipnja, imali smo dva mjeseca intenzivnih proba sa režiserkom Solvejg Bauer i dirigentom Ulrichom Maierom. Režija je bila veoma zahtjevna, probe su bile duge i naporne. Svladala sam mnoge zanimljive vještine, na primjer morala sam naučiti kako držati i čistiti lovačku pušku. Predstava je puna plesa, trčanja stubištima dvorca kroz katove, i naravno nakon takvog napora pjevanja, pa je zaista trebalo biti u dobroj fizičkoj formi, kao pravi sportaš.
Snalaziti se u okruženju iskusnih kolega zasigurno nije lako?
Srećom, imala sam sjajne kolege s kojima sam se odlično slagala, pa je cijeli proces rada na operi bio zaista pravi užitak, do kraja festivala postali smo bliski kao prava obitelj. Rad s orkestrom bio je poseban izazov, budući da je pozornica samo djelomično natkrivena te je svaku izvedbu pratilo mnogo tehničara koji bi se uključili u slučaju kiše. Publika je sjedila na suhom, no izvođači su pjevali i na kiši. Sjećam se jedne predstave, gdje sam u pauzi fenom sušila odjeću da ne izgledam skroz pokislo, ali nije baš pomoglo. Orkestar je zbog toga bio pojačan mikrofonima, a i mi smo dobili mikrofone kada je padala kiša. Budući da je orkestar bio pozicioniran centralno, a scena je bila duga 28 metara, na svakom kraju smo imali monitore da možemo donekle uspostaviti kontakt sa dirigentom. Zaista posebno iskustvo koje se rijetko doživi! Uz mnogo osobnog i timskog rada, uz predano vodstvo režiserke i dirigenta, ušla sam potpuno u ulogu Ännchen, i tako pozitivno opravdala pruženu priliku i stekla nemjerljivo iskustvo za daljnji rad i napredak na sceni.
Kakve su bile reakcije publike, kritike?
Za svoje sam izvedbe Ännchen dobila odlične kritike, izdvojila bih jednu kritiku važnog njemačkog glazbenog magazina „Pamina Magazin“: „Kao mršave sopranistice dokazale su se …. prije svega Tia Pikija (Ännchen): njezine kolorature su lagane i precizne; a glas posjeduje pun i taman timbar.“
No, bilo je i drugih nastupa, kako je bilo radno provesti ljeto, a tek je početak karijere?
Nakon opernog ljeta u Njemačkoj i povratka u domovinu, na otoku Pagu sam krajem kolovoza imala uspješan koncert na kojem sam izvela op. 99. Antonina Dvořáka. Potom me čekao put u Poljsku, u grad Przemyśl, gdje sam sudjelovala na međunarodnom pjevačkomnatjecanju „1st international competition of Im. Franciszka Mirecki“. Ušla sam u finale natjecanja te imala čast izvesti ariju Norine iz Donicetijeve opere „Don Pasquale“ uz pratnju orkestra Krakow Cultural Union pod dirigentskom palicom maestra Marzin Nalecz-Niesiolowskog. Bila sam najmlađa finalistica, a taj uspjeh me posebno razveselio jer je natjecanje bilo bez dobne granice. Zaista sam sretna i ponosna na taj uspjeh, jer iako sam bila i više od 10 godina mlađa od pojedinih natjecatelja, moje pjevanje i izvedba bili su itekako zapaženi. Ulaskom u finale dobila sam vjetar u leđa, te i dalje nastavljam u tom pozitivnom smjeru sa svojim radom i učenjem pjevanja.
Krajem rujna čekao me važan pjevački seminar Masterclasse u Bruxelles, Belgija, na koji sam pozvana kao jedna od nagrađenih natjecateljica međunarodnog pjevačkog natjecanja Triomphe de lʿArt 2022. Seminar je održala poznata operna pjevačica Anna Samuil koja je nastupala na najvećim opernim pozornicama svijeta, stalno je angažirana u Berlinu u Staatsoper Unter den Linden, te predaje pjevanje na Hochschule fur Musik Hanns Eisler u Berlinu. Poznata i cijenjena sopranistica Anna Samuil je podijelila svoje znanje na seminaru, te me obogatila i potaknula na nove pjevačke izazove.
Ima li još nekih iznenađenja za sretan kraj godine?
Pa da, preostaje mi najaviti veliki projekt na kojem radim već mjesec dana: moj debi kao Marica u operi „Ivica i Marica“ od E.Humperdincka. Veselim se ponovno stati na daske Schlosstheater Schönbrunn, jer sam u toj produkciji već debitirala u ulogama Sandmann i Taumann prije dvije godine. No ovog puta me čekaju izazovi najzahtjevnije role dosad, jer Ivica i Marica su djeca, te ih moramo i prikazati kao takve. Režiju potpisuje Robert Simma, a orkestrom Beethoven Philharmonie će dirigirati Daniel Lipption - France. Predstava je puna plesa, mnogo skačemo, vrtimo se, i uz to se odlično zabavljamo. Na pozornici vlada vesela i pozitivna atmosfera i vjerujem da će i izvedbe biti takve.
Ako vas put u vrijeme adventa dovede u Beč, pozivam vas da dođete 17. prosinca u 14 sati u Schlosstheater Schönbrunn na jednu od zadnjih predstava za koju još ima karata, prvih desetak već je rasprodano!
