Opasni patogeni iz laboratorija - porijeklo tzv. virusa SARS-CoV-2 još uvijek je velika enigma

Opasni patogeni iz laboratorija - porijeklo tzv. virusa SARS-CoV-2 još uvijek je velika enigma

Porijeklo tzv. virusa SARS-CoV-2 još uvijek je velika enigma premda sve govori u prilog laboratorijskog izvora. Svatko iole kritičan tko je pročitao u počecima tzv. pandemije članak o zoonotičkom porijeklu bolesti u časopisu Nature Medicine, bio je vrlo skeptičan na „dokaze“. Kasnije su se i službeni američki izvori ogradili i obećali istragu premda to do dana današnjeg nisu definitivno obznanili. U ovom tekstu neću pisati o argumentima za laboratorijsko porijeklo SARS-CoV-2. Učinit ću to svakako nekom drugom prilikom. Težnju ovog priloga stavit ću na činjenicu da ovaj trenutak nemamo praktički nikakvu kontrolu nad laboratorijima koji proizvode ili održavaju pa i mijenjaju (gain-of-function) neke od najsmrtonosnijih patogena na planeti. O realnim izgledima za curenje tih patogena pisao sam u jednoj od ranijih kolumni (https://epoha.com.hr/2023/06/14/akademik-kresimir-pavelic-povijest-bjezanja-patogena-iz-laboratorija/).Taj bijeg nije samo teoretska mogućnost već se stvarno i često događao.

Danas nas se ponovno straši s novom i znatno opasnijim pandemijama. Ne zna se još uvijek što je to iako se već priprema informacija na službenim stranicama američke Vlade (pod šifrom R-3832 – Disease X, Act of 2023) a i navodno cjepivo je ante portas iako se ne zna o čemu će se naravno raditi! Govori se unaprijed o strašnoj pandemiji i milionima žrtava, znatno više od prenapuhanog Covid-a. Odmah želim reći, u uvjetima postojanja silnog broja biolaboratorija ovakva opasnost uopće nije za podcijeniti. To me i ponukalo da naglasim još jednom opasnost postojanja biolaboratorija u kojima se stvaraju i održavaju pa i mijenjaju smrtonosni patogeni. Začudo, o tome službene vlasti ne vode odveć računa. Često se taj posao opravdava doprinosom odgovora na epidemiju/pandemiju i boljom pripravnosti, kao i brzom razvoju dijagnostičkih testova za nove i zarazne patogene na globalnoj razini! Da  je u svezi s novim najavama pandemija nešto duboko sumnjivo ne treba posebno elaborirati. Svakom iole inteligentnom čovjeku je jasno da se radi o prijevari koja je već godinama na snazi. Postavlja se samo pitanje do kada će naivni pa i dobronamjerni ljudi vjerovati u ovakve priče i kad će se jednom odlučno suprotstaviti ovim pandemijskim torturama. Treba reći da svaki takav proces donosi ogromnu dobit u džepove protagonista koji za tu rabotu uzurpiraju čak i donedavno neprikosnovene nadnacionalne strukture (SZO, UN…)

No pogledajmo što na temu laboratorija s opasnim patogenima kažu službeni podaci. Regionalna mreža laboratorija za nove i opasne patogene (EDPLN) osnovana je u kolovozu 2017. kako bi se poboljšali kapaciteti laboratorija u regiji za otkrivanje i dijagnosticiranje izbijanja novih i opasnih patogena (EDP) (https://www.emro.who.int/health-topics/edpln/index.html ). Popis opasnih i visoko prijetećih patogena koje pokriva EDPLN uključuje nove i one u nastajanju, kao i postojeće patogene koji uzrokuju ponovljene epidemije u regiji, kao što su ptičja gripa, kolera, denga groznica i žuta groznica. Mreža uključuje privatne i javne laboratorije za dijagnostiku zdravlja ljudi i životinja. Stalna pojava novih i opasnih patogena s epidemijskim potencijalom (npr. Ebola, Marburg, groznica Rift Valley, kuga, majmunske boginje, Lassa groznica, SARS, tularemija, MERS-CoV, Nipah, legioneloza, borelioza, melioidoza itd. ) trajna su prijetnja zdravlju stanovništva diljem svijeta i veliki izazov globalnoj zdravstvenoj sigurnosti. (https://www.who.int/groups/edpln ).

Nova analiza upozorava da sve veći broj laboratorija povećava rizik od slučajnog ispuštanja ili zlouporabe klica kao što su virusi Ebola i Nipah (Science 17. 03.2023). U članku “Pedeset i devet laboratorija diljem svijeta rukuje najsmrtonosnijim patogenima – samo četvrtina ima visoku ocjenu za sigurnost” postavlja se pitanje je li koronavirus SARS-CoV-2 rezultat pogrešnih istraživanja visokog rizika? Bez obzira na odgovor, rizik od budućih pandemija proizašlih iz istraživanja opasnih patogena je stvaran. Središnja točka ove rasprave o curenju iz laboratorija je Institut za virusologiju Wuhan, smješten u brdovitom predgrađu Wuhana. To je samo jedan od 59 maksimalno zaštićenih laboratorija koji rade, u izgradnji su ili se planiraju novi laboratoriji diljem svijeta. (https://www.science.org/content/article/growing-number-high-security-pathogen-labs-around-world-raises-concerns)

Poznati kao laboratoriji razine 4 biološke sigurnosti (BSL4), dizajnirani su i izgrađeni tako da istraživači mogu sigurno raditi s najopasnijim patogenima na planetu – onima koji mogu uzrokovati ozbiljne bolesti i za koje ne postoji liječenje ili cjepiva. Od istraživača se traži da nose hermetička odijela za cijelo tijelo s neovisnim kisikom. Proširena u 23 zemlje, najveća koncentracija BSL4 laboratorija je u Europi (njih 25). Sjeverna Amerika i Azija imaju približno jednak broj (14 odnosno 13). Australija ima četiri, a Afrika tri. Poput Instituta za virusologiju Wuhan, tri četvrtine svjetskih BSL4 laboratorija nalaze se u urbanim središtima. (https://www.kcl.ac.uk/fifty-nine-labs-around-world-handle-the-deadliest-pathogens-only-a-quarter-score-high-on-safety).

Napravljena je interaktivna karta BSL-4 laboratorija diljem svijeta. Jedan od autora Gregory Koblentz kaže: 'Ova karta pruža najopsežnije podatke o tome gdje se širom svijeta nalaze laboratoriji s maksimalnim ograničenjem.' Dok svijet čeka na rezultate istrage laboratorija za biosigurnost u Wuhanu i verifikaciju podrijetla COVID-19, stručnjaci se okreću drugim visokosigurnosnim biološkim istraživačkim ustanovama s obnovljenim interesom. Laboratorij u Wuhanu samo je jedan od mnogih širom svijeta, ali gdje su ti drugi objekti? Na čemu rade? I što je najvažnije, koje sigurnosne procedure postoje kako bi se spriječile buduće pandemije? Nova studija koju su objavili Gregory Koblentz i Filippa Lentzos privukla je pozornost svjetskih medija—uključujući USA Today, The Guardian, Yahoo!  Kako bi pomogli javnosti i kreatorima politike da razumiju gdje su najvažniji laboratoriji, Koblentz i Lentzos razvili su interaktivnu kartu svih poznatih laboratorija razine 4 biološke sigurnosti (BSL-4).

BSL-4 je maksimalna razina sigurnosti za kliničke studije patogena, opremljena razrađenim sigurnosnim sustavima za zadržavanje patogena. Ovi sustavi uključuju posebne HVAC (heating, ventilation and air conditioning) sustave i upravljanje otpadom kako bi se osiguralo da mikrobi ne pobjegnu. Međutim, ti laboratoriji s maksimalnom sigurnošću nisu ipak nisu maksimalno sigurni. Koblentz i Lentzos sažimaju politiku koja se bavi slabostima i upozorava kreatore politike. Važno je istaknuti da postoji velika skupina virusa koji su smrtonosni, prenosivi i za koje nemamo lijekove ili tretman", rekao je Koblentz. "Ovo su vrste bioloških prijetnji od kojih se i agencije za javno zdravstvo i bioobranu žele obraniti i koje treba proučavati pod maksimalnim ograničenjem." (https://www.kcl.ac.uk/fifty-nine-labs-around-world-handle-the-deadliest-pathogens-only-a-quarter-score-high-on-safety)

Alarmantno je da se ne pridržavaju svi laboratoriji BSL-4 ili njihove lokalne vlasti postupaka biološke sigurnosti. "Samo jedna četvrtina zemalja s laboratorijima BSL-4 ima dobre rezultate na pokazateljima najbolje prakse za biološku sigurnost ", pišu autori u svom sažetku. "Štoviše, malo njih ima politiku dvostruke namjene, a nitko još nije potpisao novi međunarodni standard upravljanja biološkim rizikom." Istraživanje dvostruke namjene odnosi se na rad koji se može koristiti u znanstvene svrhe ili zloupotrijebiti u neprijateljske svrhe, objasnio je Koblentz. “Jedna vrsta istraživanja dvostruke namjene zove se istraživanje 'poboljšanja funkcije' koja uključuje namjernu modifikaciju patogena kako bi mu se dala nova svojstva—kao što je povećana smrtnost ili prenosivost.

"Istraživači mogu upotrijebiti ove informacije za utvrđivanje koji virusi predstavljaju veći rizik od prelaska sa životinja na ljude, prijenosa između ljudi ili poboljšanja sustava nadzora". "No u tom procesu istraživači razvijaju potencijalne pandemijske patogene koji bi mogli predstavljati rizike za biološku sigurnost." To je ono što iznimno zabrinjava jer male pogreške (namjerne ili ne) mogu dovesti do globalne pandemije.

Što se može učiniti da se smanji ​​rizik i ojača globalna obrana? Koblentz i Lentzos zaključili su da laboratoriji BSL-4 moraju raditi na stvaranju kulture odgovornog istraživanja i implementaciji sigurne laboratorijske prakse. Isto tako, mora postojati veća transparentnost i procjena rizika za djelatnosti s dvojnom namjenom. Nacionalne i međunarodne strukture moraju pokazati iznimnu sklonost uspostavi odgovarajućeg nadzora. “Dakle, praznine koje su identificirane u nacionalnom i međunarodnom upravljanju biološkim rizicima prilično su zabrinjavajuće. To je dio razloga zašto je važno uspostaviti više nacionalne i međunarodne standarde za biološku i biosigurnost.”

U članku “Unutar američkih tajnih biolaboratorija” autori Alison Young i Nick Penzenstadler iznose neke dramatične činjenice. Nestale su bočice s bioterorističkim bakterijama. Laboratorijski miševi zaraženi smrtonosnim virusima su pobjegli, a divlji glodavci su pronađeni kako prave gnijezda s otpadom istraživanja. Goveda zaražena u sveučilišnim eksperimentima s cjepivom opetovano su slana na klanje, a njihovo meso prodavano za ljudsku prehranu. Oprema namijenjena zaštiti laboratorijskih radnika od smrtonosnih virusa kao što su ebola i ptičja gripa opetovano je zakazala. Istraga mreže USA TODAY otkriva da su se posljednjih godina u biološkim laboratorijima od obale do obale dogodile stotine laboratorijskih pogrešaka, kršenja sigurnosti i incidenata, dovodeći znanstvenike, njihove kolege, a ponekad čak i javnost u opasnost. Nadzor nad laboratorijima za biološka istraživanja fragmentiran je, često tajnovit i uglavnom samokontroliran. Čak i kada istraživački objekti počine najnečuvenije sigurnosne  povrede - kao što je to do sada učinilo više od 100 laboratorija - federalni regulatori drže njihova imena u tajnosti.(https://www.usatoday.com/story/news/2015/05/28/biolabs-pathogens-location-incidents/26587505/ )

Posebno zabrinjavaju nesreće koje se događaju u institucijama koje rade s najopasnijim svjetskim patogenima u laboratorijima razine 3 i 4 biološke sigurnosti. To su dvije najviše razine koje su se umnožile od 11. rujna 2001. Ipak, ne postoji javno dostupan popis ovih laboratorija. Opseg njihovih istraživanja i sigurnosna evidencija uglavnom su nepoznati većini državnih zdravstvenih odjela zaduženih za reagiranje na izbijanje bolesti. Čak ni savezna vlada ne zna gdje su svi, godinama je upozoravao Vladin ured za odgovornost.

Što reći na kraju? Postojanje „tempirane bombe“ po čitavoj Europi u vidu biolaboratorija koji mogu uzgajati i proizvoditi smrtonosne patogene današnja je stvarnost koja očito ne zabrinjava političke i zdravstvene moćnike. Iz literature možemo vidjeti da ne postoji stopostotna zaštita te da je svijet svakodnevno izložen opasnostima, ne doduše napuhanima poput Covid pandemije već znatno opasnijim patogenima. Stoga se ispravnim čini ozbiljna reakcija tj. ukidanje takvih opasnih mjesta po svijetu.

https://epoha.com.hr/2024/01/21/kresimir-pavelic-opasni-patogeni-iz-laboratorija/

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.