Valentinovo, Dan zaljubljenih, blagdan je uz koji je u Zagorju i Međimurju od davnina vezan stari narodni običaj i poseban dan iskazivanja ljubavi prema djeci. Na Valentinovo bi roditelji rano ujutro po grmlju posakrivali slatkiše, kolače te bi obznanili djeci da su se baš u tom grmu cijelu noć "ftičeki ženili" i da su im slatkiše ostavili ptičji svatovi. Sve ostalo kod djece bi napravila mašta. Važno je bilo da do tog prvog okićenoga grma (iako bio i snijeg i led) djeca potrče bosa. To čeličenje volje rezultiralo bi laganim ozeblinama tj."zebicama". Dogodilo bi se katkad da i nije bilo ničega u grmlju, ali krivnju nisu preuzimali roditelji nego su za to bila kriva djeca koja su predugo spavala pa su umjesto kolača dobila samo zebice.
Podsjetnik na te narodne običaje neka nam budu Teta Liza i Tonček, na koje nas je podsjetio kolega Ivan iz Međimurja, jer odgovor o tome što je prava ljubav otkriva ova međimurska narodna ljubavna, najbolja u izvedbi tete Lize:
Pitam tebe, golob
- Pitam tebe, golob, ja bi rada znala,
što je zmislil ljubav, kaj se nej plakala.
- Ljubav so zmislile ftičice vu šumi,
dvej po dvej se zidu, pak v zraku letidu.
- Pitam tebe, golob, ja bi rada znati,
gde je ljubav prava, moraš povedati.
- De je ljubav prava, ti bi rada znala,
či ti bum povedal, ne buš verovala.
- Ljubav ti je onda istinska i prava
da ju nemre sprati Mura niti Drava.
[međimurska narodna]
