Nije ništa novo da se u ratu pojedinim elitnim i specijalnim postrojbama daju imena postrojbi iz nacionalne prošlosti, no pritom je potrebno biti oprezan zbog mogućih posljedica emocionalnog vraćanja u povijest. Upravo se to dogodilo prošle srijede kada je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski jednu postrojbu imenovao „Postrojbom Ukrajinske ustaničke vojske“, kako se zvala i jedna postrojba koja je tijekom Drugoga svjetskog rata počinila brojne zločine nad poljskim civilima.
Ovaj je potez naišao na nepodijeljene osude poljske javnosti, a kritike su bile posebno usmjerene prema predsjedniku Ukrajine. Ne treba dalje obrazlagati težinu ove, sudeći prema prvim reakcijama, nesmotrene odluke ako navedemo izjavu poljskog premijera Donalda Tuska, koji je poručio kako žurno očekuje da se dvojica predsjednika prijateljskih država, Poljske i Ukrajine, izdignu iznad ovih povijesnih prijepora jer će, „u protivnom Kremlj uistinu imati razloga za slavlje“.
Poznato je da se Ukrajina nalazi u vrlo teškoj situaciji u ovoj fazi rata, obilježenoj intenzivnim raketnim napadima s obje strane, pri čemu je Rusija u prednosti zahvaljujući nedostatnoj pomoći saveznika Ukrajini. Moguće je da je posezanje za ovim povijesnim nazivom elitne postrojbe bilo motivirano željom da se kod protivnika izazove psihološki učinak straha, no time navedena nesmotrenost nije ništa manja.
Postoji i druga mogućnost – da upravo ove okolnosti Moskva iskoristi u svojoj propagandi protiv Ukrajine. Nažalost, sve se to događa u trenutku kada su i Ukrajina i Poljska izravno ugrožene od istoga neprijatelja – Rusije.
Pojedina tumačenja u Ukrajini navode kako je Zelenski želio podsjetiti na simbol otpora sovjetskoj okupaciji, a ne na djelovanje protiv Poljske. Istodobno, iz intelektualnih krugova obiju država dolaze prijedlozi da se ponovno aktivira zajedničko ukrajinsko-poljsko povijesno povjerenstvo kako bi se ovo osjetljivo pitanje prošlosti stručno i objektivno rasvijetlilo. Predlažu se zajednički zaključci povjesničara, zajednički dan komemoracije te muzejske izložbe koje bi pridonijele stvaranju uravnotežene slike o događajima iz prošlosti koji i danas opterećuju odnose između Poljske i Ukrajine.
Formula za ispravan put zapravo je jednostavna. Potrebno je sačuvati savezništvo jer, kada prevladaju međusobne prepirke, pobjeđuje Moskva. Ako se stvari postave na taj način, Poljska to može razumjeti, Ukrajinci će to poštovati, a Zapad cijeniti.
Postavlja se pitanje kako to ostvariti što prije i što učinkovitije. I ovdje je odgovor relativno jednostavan, barem prema prijedlozima umjerenih političkih i intelektualnih krugova s obje strane. Potreban je žuran susret predsjednika Ukrajine i Poljske, iskazivanje pijeteta žrtvama te povezivanje nastalog spora s nužnošću zajedničke obrane dviju država i Europe u cjelini.
Za stabilnost Europe iznimno je važno očuvati stabilne odnose između Poljske i Ukrajine. Te dvije države predstavljaju strateški most i sigurnosni bedem između Europe i Rusije, a njihova suradnja jedan je od ključnih preduvjeta europske sigurnosti.
