Guštajući u prizoru vilinskih dimnjaka i neobičnih stijena Kapadokije zamijetio sam čovjeka koji se penje putem prema vrhu blizu kojeg sjedim. Na fotografiji, koju sam u tom trenu snimio, promatrač ne bi vidio ništa neobično kad ne bi još jednom pažljivo pročitao prethodnu rečenicu. Jeste li otkrili o čemu je riječ?
Znam da jeste! Vikas, liječnik obiteljske medicine iz Houstona u američkom Teksasu, penje se uz brdo – natraške! Kaže da mu je tako lakše nego penjati se licem u smjeru kretanja, kako sam to ja učinio (i vjerojatno svi ostali koji su ikad prošetali onuda). Ne elaborira detalje, već me potiče da probam… a meni je, nekako, draže vidjeti kamo idem nego gledati gdje sam bio. Naći ću stotinu razloga zašto ne bih hodao uz brdo natraške ali samo jedan zašto bih to ipak pokušao učiniti: novo iskustvo!
Moj novi kapadokijski poznanik nije čovjek iz one kategorije „lud pa živi“ već iz kategorije inteligentnih ljudi koji se ne boje pogledati izvan okvira i normi koje su nam nametnute kao jedino ispravno funkcioniranje svijeta u kojem živimo. Na pamet mi pada situacija u kojoj sam prije dvadesetak godina nadomak Dugom Selu bio prisiljen „progledati“ izvan okvira. Klinasti remen, neophodan za sustav napajanja strujnih trošila u vozilu, je odlučio pucanjem okončati svoju službu u mom starom Fiatu. Akumulator je još neko vrijeme davao sve od sebe, a onda su i raznobojne žaruljice oko brzinomjera počele gubiti sjaj. Srećom, u blizini sam pronašao trgovinu u kojoj sam kupio ženske najlon - čarape i svezao ih oko remenica. Nije to bila moja izmišljotina, samo sam se sjetio nekog savjeta snalažljivih ljudi koji su se u takvoj situaciji našli prije mene. Čarape su izdržale kilometar - dva do trgovine auto dijelovima i električara, a dalje nisu ni trebale izdržati.
Razmišljanje izvan okvira često spašava situaciju. Možemo to zvati snalažljivošću, maštovitošću ili kako već, no u svakodnevnom životu i u poslovnim situacijama trebamo cijeniti ljude koji svojim neobičnim idejama rješavaju probleme ili nude nova rješenja za već ustaljene procedure koje nitko ne propituje. To su ljudi koji koriste uobičajene stvari na neuobičajene načine. Oni su kreativci – praktičari. Svi znamo nekog takvog, ali malo njih razvije svoj talent u neki profitabilan posao. To malo njih zove se (ili se zvalo) Jobs, Gates, Branson… oni su ljudi koji su se igrali idejama, nisu tehničke i poslovne norme shvaćali doslovno, usudili su se pogledati svijet izvan uobičajenih okvira i odlučili ga promijeniti.
Budući da sam i ja ponekad sklon jednostavne stvari zakomplicirati, razmišljam nije li odrastanje u Houstonu krivo ili zaslužno za Vikasovo naopako hodanje? Jedan je njegov sugrađanin nešto poznatiji po razmišljanju izvan uobičajenih okvira i djelovanju u smjeru oživotvorenja svojih ideja. Možda Jeff Bezos odlazi svom liječniku Vikasu kad se prehladi pa raspravljaju usput o skladištenju, pakiranju, distribuciji pošiljaka i o hodanju unatrag. Ako vidite Jeffa negdje u brdima, pitajte ga je li ikad probao planinariti natraške?!
