Praizvedbom djela nagrađivanog suvremenog hrvatskog književnika Kristiana Novaka »Slučaj vlastite pogibelji« Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu iznjedrilo je još jednu sjajnu predstavu. U romanu »Slučaj vlastite pogibelji« Novak se ponovno vraća krimiću ali na drugačiji, zapravo sebi svojstven način, u kojemu čitatelja/gledatelja uvodi u temu tako da prateći paralelno dvije priče slijedi radnju na način sudionika, jer podloga mu je stvaran događaj.
Kristijan Novak nagrađivani je autor romana koji su izazvali oduševljenje i kritike i čitateljske publike, a njegove ranije priče postale su velike uspješnice hrvatskih kazališnih pozornica. Dosadašnje uspješne i nagrađivane predstave kao što su Črna mati zemla ZKM-a i Ciganin, ali najljepši HNK-a Zagreb, ponukale su intendanticu Senku Bulić da i sama iskuša već provjereni recept. Odlučila se učiniti to paralelno s izlaskom iz tiska njegova najnovijeg romana »Slučaj vlastite pogibelji« uz praizvedbu na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i nije pogriješila.
Tema njegove priče je neriješeno ubojstvo policajca u Međimurju, uz koju se usput, u potrazi za istinom i pravdom, otkrivaju i neke šire društvene i intimne traume glavnih likova s kojima se publici nije teško saživjeti pa tako, za vrijeme predstave, koju režira također nagrađivani Ivan Plazibat, unatoč tome što traje više od dva sata, u gledalištu vlada potpuni muk.
A priča je sljedeća - Mladi prometni policajac nađen je mrtav na stražnjem sjedištu svojeg automobila. Slučaj je klasificiran kao samoubojstvo u što, s obzirom na niz neobičnih okolnosti i činjenicu da nije obavljena obdukcija, sumnja njegova obitelj i dobar dio javnosti. Obitelj od njegova starijeg brata, također policajca, zahtijeva da sazna istinu, kazni odgovorne. Iako nam Novak nije otkrio o kojem je specifičnom događaju riječ, za pretpostaviti je da je iza priče stvarni događaj, nerazrješivo (samo)ubojstvo 27-godišnjeg policajca koje se u medijskom prostoru provlačilo godinama. Paralelno s glavnom radnjom odvija se i ona u školi gdje ambiciozna profesorica priprema dramsku grupu srednjoškolaca za uprizorenje Antigone, pri čemu s njima evocira upravo tragičan događaj kojemu svjedoče u svojoj suvremenosti... Izdavač romana Kruno Lokotar u predgovoru Novakova djela kaže - Scenarij prati događaje i akcije koje se roje oko braće policajaca i vodi nas kroz slojeve sustava u srce društva i likova. Pitanja korupcije, lojalnosti, pojedinca nasuprot sustava, zakona i morala, ljubavi i slobode… iskrsavaju antiknom snagom u nuklearnom dobu, našem dobu, svuda oko nas i pozivaju na građansku hrabrost i rizik.
Roman "Slučaj vlastite pogibelji" sjajna je literarna podloga za predstavu koja publiku ostavlja bez daha. Ukupnom dojmu pridonosi i jezik predstave koji je kolokvijalni međimurski, čime se gledatelja dublje uvodi u problem ali i pojačava umjetnički dojam. Na sceni su paralelne radnje, a obje se dotiču dvaju najvažnijih sustava "duboke države" zbog nerazjašnjene smrti mladog policajca u Međimurju. Dok se radnja vezana gubitak, sina i brata dramatično raspliće u njegovu domu i široj zajednici paralelni dio radnje prati sudbinu mlade profesorice koja je i sama involvirana u priču i koja prkoseći sustavu gubi posao, ali ne i moralni integritet.
Predstava u HNK u Varaždinu, postavljena je na inicijativu intendantice Senke Bulić, dok je roman još nastajao i što je rijetkost u nas, dolazi paralelno s romanom. Praizvedena je ove subote, 14. listopada, u režiji nagrađivanog Ivana Plazibata. HNK Varaždin predstavu je praizvelo u koprodukciji s HNK-om Ivana pl. Zajca iz Rijeke, a okupila je ogroman ansambl pojačan mladošću jer uz izvrsne glavne glumce Deu Presečki i Karla Mrkšu, Hanu Hegedušić, Ljiljanu Bogojević, Ljubomira Kerekeša... u predstavi igraju i polaznici kazališnog studija mladih. I cijela predstava plod je sjajne ekipe na čelu s redateljem Plazibatom koji je s minimumom scenografije ali dobro odabranom ekipom glumaca i izvrsnom dinamikom radnje uspio uprizoriti još jedno remekdjelo. Predstava je to koju treba gledati, ne da bismo u njoj uživali nego da kroz nove uvide i sami mijenjamo sebe, a time i svijet.
Dramatizaciju potpisuje Ivan Plazibat, scenografkinja je Liberta Mišan, kostimografkinja Petra Pavičić, skladatelj Hrvoje Nikšić, a oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec. Igraju Dea Presečki, Karlo Mrkša, Marko Cindrić, Ljubomir Kerekeš, Hana Hegedušić, Zdenko Brlek, Robert Španić, Ljiljana Bogojević, Helena Minić Matanić, Nikša Eldan, Elizabeta Brodić, Robert Plemić, Marinko Leš, Beti Lučić, Mario Jovev, Sunčana Zelenika Konjević, Filip Eldan, Jasmin Mekić, Deni Sanković, Darko Plovanić, Damir Puja, Jan Rendić, a od polaznika Kazališnog studija mladih HNK-a Varaždin - Lorena Benčić, Petra Čolić, Tessa Fruk, Vida Huzjak, Tvrtko Kolar, Bard Krsto Plemić, Vida Kos, Fran Rabuzin, Greta Rukelj i Patrik Tuđan.
Autor pak ističe da tom pričom završava svoje „poglavlje“ o Međimurju te radnje budućih djela smještava u druga podneblja i kontekste. U svakom slučaju kazališna predstava Slučaj vlastite pogibelji je tu da zaintrigira, ne neki način i ne samo publiku s područja koje gravitira lokaciji u kojoj je smještena radnja, jer autor nam zapravo ukazuje na univerzalne kulturološke i etičke dvojbe, a kako je riječ o dvije usporedne priče koje se bave dvama sustavima bez kojih ne možemo i dvama sustavima ključnim za funkcioniranje demokratskog i uređenog društva trebamo se zapitati ima li načina za ostvarivanje istine, prava i pravde bez čega je upitan i smisao života i samog ljudskog postojanja.
.
