Dubravke Lošić kao događanje, kada je NMMU-u konsenzusom Ministarstva kulture i medija RH, Ministarstva graditeljstva i Uprave za raspolaganje državnom imovinom, na trajno korištenje dodijeljen najmarkantniji prostor zagrebačkog Oktogona. U vremenu kada najuže središte Zagreba spletom okolnosti posljedica potresa, postpandemijske ekonomije i općeg trenda ekspanzije ugostiteljskih objekata na uštrb svih ostalih sadržaja, doživljava povijesno najnižu razinu kulturnog, društvenog i organiziranog života, ponikla je inicijativa kojom se želi potaknuti preokret i njegova re-urbanizacija. Uzbudljivo je biti akterom ovog čina vjere u preobražajnu snagu likovne umjetnosti i muzeja kao povijesno utemeljenog nositelja prosvjetiteljske vizije. Važno je slikom pridonijeti nadglasavanju kakofonija terasa koje su neke žive, neke zamrle, ali još uvijek svojim namještajem prisutne, metastazirale po pješačkoj zoni razlivenog Cvjetnog trga potičući kulturu pasivne konzumacije i brbljanja o bezazlenim i ne toliko bezazlenim temama.
U povijesti samog NMMU, riječ je o prvom ozbiljnom povećanju prostornih kapaciteta nakon 1992. godine kada mu je priključena Galerija Josip Račić kao njegova izdvojena sastavnica. Signal je to i posljedica povjerenja u nasljeđe koje su kroz razvoj zbirke i interpretaciju pozicije hrvatskog prinosa civilizaciji moderniteta izgradile generacije muzealaca. Po nužnoj prilagodbi Oktogona njegovoj novoj, muzejskoj funkciji, Zagreb i Hrvatska dobivaju preko 2.000 m² izložbenog prostora u kojem će se spojem klasicističkog dekora i prostorne dispozicije sa suvremenim standardom obnašanja muzeološke funkcije, steći svi uvjeti za priređivanje monografskih i retrospektivnih izložbi domaćih i inozemnih umjetnika, kustoskih studijskih koncepcija i fenomenoloških interpretacija muzejske zbirke. Tri etaže prostora, prizemlje, prvi kat i podrum, uz manje lateralne prostorije, omogućuju uzlet kustoskog nadahnuća kojem su granice jedino imaginacija i raspoloživ budžet. Istovremeno, izmještanje programa povremenih izložbi i fenomenoloških postava, oslobodit će sjedište NMMU u palači Vranyczany-Dobrinović za što obimniji i sadržajno potpuniji kronološki postav zbirke i pregled razvoja nacionalnog likovnog izraza i njegovog doprinosa međunarodnoj kulturi moderniteta.
U sklopu ovog u naznakama predočenog programa rada, izložba Punćela Dubravke Lošić nosi posebnu simboliku. Punćela je konavoski termin za kukuljicu dudovog svila, čahuru u kojoj se odvija transformacija gusjenice u leptira, proces koji u svim kulturama označava novu fazu životnog ciklusa, razvoj neočekivanih mogućnosti, širenje krila prema iznenadnoj sposobnosti letenja u nepoznatim pravcima u cilju zametanja novog života, novog sadržaja, novih misli i djela. Izložba će zahvaljujući izražajnoj snazi rada Dubravke Lošić koji se u svojim predstavljenim vidovima s lakoćom nosi s neuređenim prostorom i improviziranim uvjetima, publici otvoriti percepciju budućnosti koja se u Oktogonu tek ima dogoditi.
Nacionalni muzej moderne umjetnosti u 120 godina svog postojanja i obljetnici koju obilježavamo iduće godine, u viziji koju dijelimo s našim osnivačem Ministarstvom kulture i medija, a napose s ministricom Ninom Obuljen Koržinek i glavnom tajnicom Maricom Mikec, s Oktogonom je dobio sredstvo kojim će potvrditi i dodatno razviti svoj status krovne muzejske institucije i platformu za dogradnju svog međunarodnog statusa. Središte Zagreba više nikad neće biti isto.
