Ove godine na Chansonfestu našla se jedna pjesma koja budi nostalgiju i vraća nam osjećaj jedne starije generacije. Pjesma uz koju obnovite ljubav prema svojem gradu i vratite se na trenutak u druge, bezbrižnije dane drugačijeg ritma života. Zoran Brajević za svoj je D.I.K. ponovo napisao sjajan tekst uz glazbu koja nas kao vremeplov vraća u vremena Lapa, Kulušića i Jabuke. Uz jednostavno sjajan saksofon Ivana Pavića koji daje pjesmi posebnu atmosferu tu su i gitare Davora Matoša, a Zoranu Brajeviću je u produkciji potpomogao i Predrag Martinjak.
Posebna je priča suradnja sa sjajnim pjevačem i glumcem Ivanom Colarićem koji je već prije pjevao na Chansonfestu pa je njegov angažman na pjesmi, na preporuku direktora festivala Hrvoja Markulja, bio dobrodošao. Ivanove pjevačke i glumačke sposobnosti sjajno su iskorištene u prijenosu ipak posebne emocije pjesme. Ivanu se na kraju pjesma jako svidjela iako na prvu možda nije potpuno u njegovom stilu kako je sam komentirao.
Autor pjesme Kizo se osvrnuo na cijeli proces kratkim komentarom:
"Vjerojatnost da će se D.I.K., Ivan Colarić i Chansonfest naći u istoj rečenici je bila, kao i vjerojatnost one zgode sa meteorom i dinosaurima, infinitezimalno malena. No ipak, oba ova događaja su se zaista dogodila, pa ona rečenica onda zvuči ovako: Ivan Colarić i D.I.K su bili na Chansonfestu u Zagrebu, 04.11.2024. godine, s pjesmom „Grad koji znam“ i ostvarili odličnu suradnju."
Pjesma "Grad koji znam" mogla bi biti jedna od onih koje sa nostalgijom slušate i prisjećate se dobrih starih vremena ili vas razveseli u taxiju kada se vratite u Zagreb s dužeg putovanja. Svakako pjesma koja će nas podsjećati na ljubav prema Zagrebu još dugo vremena!
