Ante Gavranović
(Piše: Ante Gavranović)
Pokazalo se da se stvarni oporavak gospodarstva može postići samo uz dva uvjeta: povećanjem proizvodnje i primjerenim rastom produktivnosti te snažnim rastom izvoza, usklađenog s primjerenim rastom uvoza. Sve ostale mjere, radikalne ili ne, bolne ili manje bolne, donose sa sobom samo nove probleme i nesporazuma, ali u suštini ne rješavaju ništa. Nažalost, mi ne slijedimo taj pravac i taj poučak.
Rast nakon sedam mjeseci pada
Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je u srpnju ove godine porasla za 1,7 posto na godišnjoj razini, čime je prekinut sedmomjesečni trend njezina pada, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). DZS je objavio da je obujam industrijske proizvodnje u srpnju povećan za osam posto u odnosu na prethodni mjesec, dok je u odnosu na srpanj prošle godine porastao za 1,7 posto. To je prvi put nakon duljeg vremena da je proizvodnja porasla na godišnjoj razini, s obzirom na sedam mjeseci uzastopnog pada, koji je primjerice u lipnju iznosio 8,3 posto, a svibnju 3,3 posto. U prvih sedam mjeseci ove godine industrijska je proizvodnja pala za 3,4 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Istodobno, ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u srpnju 2024. u usporedbi s lipnjem 2024. manji je za 0,4%, a u usporedbi sa srpnjem 2023. manji je za 1,9%.
Robna razmjena s inozemstvom
Ukupan izvoz Republike Hrvatske od siječnja do kolovoza 2024., prema prvim rezultatima, iznosio je 15,4 milijarde eura, dok je uvoz iznosio 27,9 milijardi eura. Vanjskotrgovinski deficit iznosio je 12,4 milijarde eura. Pokrivenost uvoza izvozom od siječnja do kolovoza 2024., prema prvim rezultatima, bila je 55,4%.
Dodatna nepovoljna činjenica je da ukupni hrvatski dug raste i, prema zadnjim podacima Hrvatske narodne banke, krajem lipnja 2024. godine, javni dug Republike Hrvatske dostigao je 49,2 milijarde eura, što predstavlja povećanje od 1,2 milijarde eura ili 2,5% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Ovaj rast duga rezultat je isključivo povećanog zaduživanja središnje države, dok su ostale sastavnice podsektora opće države, uključujući fondove socijalne sigurnosti i lokalnu državu, zabilježile smanjenje duga na godišnjoj razini. Konkretno, Središnja država s ukupnim dugom od 48,2 milijarde eura čini 98,1% ukupnog javnog duga i nastavlja dominirati u strukturi zaduženosti.
Gledajući u relativnom izrazu, ukupan dug opće države na kraju drugog tromjesečja 2024. iznosio je 61,5% godišnjeg BDP-a, što je za 1,6 postotnih bodova više nego na kraju 2023., ali i za 4,3 postotna boda manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ova povoljna kretanja rezultiraju izrazitim rastom nominalnog BDP-a, koji nastavlja pozitivno utjecati na dinamiku javnog duga. Prema nedavno objavljenom rebalansu proračuna za 2024., procijenjeni manjak opće države trebao bi iznositi 2,6% BDP-a, što je u skladu s inicijalnom prognozom od 2,5% BDP-a. Unatoč tim kretanjima, očekuje se da će se omjer javnog duga prema BDP-u nastaviti smanjivati prema 60%. U ovoj godini, primici od izdanih vrijednosnih papira smanjeni su na 4,1 milijarde eura, uz dosadašnjih 3,5 milijarde eura lokalnih i međunarodnih obveznica. No, s obzirom na dospijeće još 465 milijuna eura obveznica do kraja godine, te mogućnost povećanja izdanja tranši trezorskih zapisa, Vlada će morati pažljivo planirati svoje financijske aktivnosti kako bi održala stabilnost javnih financija.
Raste negativan saldo robne razmjene
Nepovoljni pokazatelji u proizvodnji i izvozu – dva kraka uspješnosti hrvatskoga gospodarstva – ne idu nam na ruku. Izvoz za prvih osam mjeseci 2024. iskazuje ozbiljan nepovoljan saldo vanjskotrgovinske bilance, veći u odnosu na isto razdoblje pošle godine. To sigurno nije onaj pravi odgovor koji se očekuje. Struktura izvoza je izrazito nepovoljna, a struktura uvoza pokazuje da zaostajemo i dalje u proizvodnom sektoru. Naime, najviši pad uvoza zabilježen je kod strojeva i uređaja, gotovo svih metalnih proizvoda, motornih vozila, što sve zajedno svjedoči o padu ukupne poslovno proizvodne aktivnosti. A ona sa sobom nosi toliko potrebnu dodanu vrijednost.
Iako je Hrvatska, zahvaljujući fondovima EU-a postala pravo gradilište, stvarnost pokazuje da nedostaju ozbiljnija ulaganja u proizvodni sektor. Ulaganja su pretežito usmjerena na društvenu, komunalnu i prometnu infrastrukturu, ali nema značajnijih investicija koja bi otvarala proizvodna radna mjesta. Jednostavno, nedostaju kapitalne investicije.
Istina, trenutno imamo jednu od najvećih stopa rasta među svim zemljama EU. U posljednje tri godine hrvatsko gospodarstvo raslo je brže od prosjeka EU-a. Hrvatski BDP po stanovniku (prema standardu kupovne moći) 2023. dosegnuo je 76 posto prosjeka EU-a, u odnosu na 67 posto u 2019. Očekuje se da će 2024. gospodarstvo rasti za 3,5 posto, uglavnom zahvaljujući snažnoj domaćoj potražnji. Iako će se u 2024. deficit države znatno povećati, očekuje se da će u sljedeće dvije godine ukupna državna potrošnja ostati s ograničena, što bi, u kombinaciji s trenutačnim gospodarskim rastom, trebalo omogućiti postupnu fiskalnu prilagodbu i kontinuirano smanjenje javnog duga.
Rast plaća i smanjenje inflacije
Te nas brojke ne bi smjele uspavati. Kao pomak prema otrežnjenju može poslužiti najnovije izvješće Svjetske banke. U sljedećih nekoliko godina Hrvatska će, prema mišljenju stručnjaka Svjetske banke, imati znatno niži rast gospodarstva nego što je imala prije krize. Takav ishod nije poželjan, jer niska stopa rasta BDP-a ne osigurava servisiranje duga prema inozemstvu, ne rješava pitanje likvidnosti i ne osigurava potreban razvoj.
Prema nedavno objavljenom izvješću Svjetske banke o zemljama razvoju na prostoru Europe i središnje Azije (ECA Economic Update) gospodarski rast u regiji stabilizira se nakon višestrukih kriza, ali na nižim razinama nego početkom 2000-ih. „Zemlje Europe i središnje Azije vješto su upravljale nedavnim šokovima kao što su visoka inflacija, negativne posljedice ruske invazije u Ukrajini i slabijem rastu u Europskoj uniji, ključnom izvoznom tržištu regije. Za veći rast produktivnosti u dugoročnom razdoblju zemlje u regiji morat će znatno poboljšati kvalitetu sekundarnog i tercijarnog obrazovanja, što je ključno za jačanje ljudskog kapitala i kreativnosti“ – ističe Antonella Bassani, potpredsjednica Svjetske banke za Europu i središnju Aziju.
Trenutačno se gospodarski rast zemalja u razvoju u Europi i središnjoj Aziji temelji na osobnoj potrošnji zahvaljujući rastu plaća, državnim transferima kućanstvima i smanjenju inflacije. Priljevi od doznaka iz inozemstva također su na razinama prije pandemije te i dalje podupiru gospodarsko širenje na zapadnom Balkanu, u južnom Kavkazu i središnjoj Aziji.
Turizam je još jedna svijetla točka u kontekstu razvoja regije, pri čemu dolasci međunarodnih turista nadilaze razine prije pandemije. U Turskoj je, na primjer, zabilježeno gotovo 30 posto više dolazaka turista u prvoj polovini ove godine u odnosu na isto razdoblje 2018. i 2019. Međutim, izvoz robe slabo se oporavljao zbog usporavanja rasta gospodarstva Europske unije.
Pogoršavanje kvalitete obrazovanja
U izvješću se poziva na veliku reformu obrazovnih sustava u regiji, osobito u visokom obrazovanju, kako bi se razvili ljudski resursi potrebni za snažniji gospodarski rast i jačanje konvergencije sa zemljama visokog dohotka. U posebnoj analizi ljudskih resursa i njihove ključne uloge u poticanju gospodarskog rasta zaključeno je da se kvaliteta obrazovanja pogoršava u ključnom trenutku kad se brojne zemlje u regiji već suočavaju sa znatnim izazovima u pogledu demografskih kretanja i ljudskog kapitala. U brojnim zemljama stanovništvo ubrzano stari, dok je u nekim dijelovima regije stopa participacije radne snage i dalje niska, osobito za žene.
„Za dugoročni rast u regiji najpotrebnije je povećati kvalitetu obrazovanja, osobito visokog. Prioritiziranjem kvalitete obrazovanja i podržavanjem cjeloživotnog učenja zemlje će moći jačati svoj ljudski kapital, smanjiti pogrešnu raspodjelu resursa i gubitak stručne radne snage, potaknuti inovacije i usmjeravati održivi gospodarski rast i razvoj“– naglašava Ivailo Izvorski, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju.
U izvješću se napominje da su u čitavoj regiji stope upisa na svim razinama obrazovanja visoke. Problem je u kvaliteti obrazovanja, koja se posljednjih godina smanjila. U posljednjih deset godina znatno su se pogoršali rezultati testiranja PISA (Programa za međunarodnu procjenu učenika), koje se provodi među 15-godišnjicima. Razlike u kvaliteti osnovnog (primarnog i sekundarnog) obrazovanja osobito su velike za učenike iz nepovoljnog okruženja.
Rezultati su još slabiji za visoko obrazovanje. Zemlje u drugim regijama sa sličnom kvalitetom osnovnog obrazovanja ili sličnom razinom dohotka imaju bolja sveučilišta. Na primjer, samo se devet institucija iz regije nalazi među 500 najuspješnijih sveučilišta u svijetu prema časopisu Times Higher Education.
„Slabosti su sustava visokog obrazovanja, među ostalim, zastarjeli kurikulumi, izostanak ulaganja u opremu i infrastrukturu, loše upravljanje i neusklađenost obrazovanja i potreba na tržištu rada. Za otklanjanje tih izazova trebat će ubrzati kurikularne reforme, osobito u predmetima iz STEM područja (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), povećati kvalitetu visokog obrazovanja te zaposliti više bolje osposobljenih profesora kako bi se potaknuo razvoj ljudskog kapitala“.
Što nas očekuje?
Postoje naznake jačanja globalne gospodarske aktivnosti, no na rast i dalje djeluju nepovoljni činitelji. Najnoviji podatci potvrđuju vrlo postupno jačanje globalne aktivnosti (bez europodručja) od početka godine. Međutim, na globalni rast i dalje djeluju nepovoljni činitelji, među ostalim postupno hlađenje tržištâ rada, daljnje slabljenje rasta nominalnih plaća i smanjenje viška štednje u razvijenim gospodarstvima. Nepovoljan utjecaj na rast i dalje proizlazi i iz zaoštravanja monetarne politike i povećane gospodarske neizvjesnosti u uvjetima geopolitičkih napetosti.
To su svakako novi izazovi za hrvatsko gospodarstvo u cjelini, posebno pri odabiru kakvu industriju razvijati i i poticati odnosno kako povećati izvoz.
