U galeriji Dvora Trakošćan sinoć je otvorena velika izložba varaždinskog umjetničkog i bračnog para akademskih slikara Gordane Kovačić i Slavena Macolića. Na otvorenju, o izložbi su govorili Adam Pintarić, ravnatelj JU Dvor Trakošćan, koji je naveo nekoliko najvažnijih činjenica vezanih uz povijest tog dvorca utvrde i druge polovice 19. stoljeća kao najznačajnijeg razdoblja u životu bivših vlasnika tvrđe, grofova Drašković, a potom je o umjetničkom stvaralaštvu dvoje istaknutih varaždinskih umjetnika govorio Marijan Špoljar, likovni kritičar koji pomno prati njihov gotovo već tridesetgodišnji umjetnički put.
Špoljar je posebno istaknuo da je riječ slikarskom paru koji stvara u “istome radnom i ateljerskom okružju, uronjen u iste životne, egzistencijalne i moralne kontekste i određen istim mjestima kušnje. Pa ipak, premda će se njihovi opusi razvijati na način i u smjerovima koji neće konvergirati ni na tematskoj niti na stilskoj razini ostat će neke zajedničke vrijednosti, ponekad samo naslućene, nekad evidentirane kroz formu, a najčešće razumljive tek kroz duhovnu bliskost.”... Govorio je Špoljar i o postavu izložbe kao svojevrsnom uranjanju ali ne pretapanju, jer dva prostora galerije fizički je svojom datošću odijelio jedan ulazni pretprostor galerije koji je pri postavljanju izložbe istodobno poslužio i da bi simbolično razdvojio i spojio tj. najavio te dvije odvojene osobnosti i njihovu međusobnu povezanost. U kritičnom osvrtu u katalogu on nadalje kaže:
“Mada u površnom opisu njihova umjetnost izgleda crna i obeshrabrujuća, talurna i sa znakovima odbačenih iluzija, ona je naprotiv, uvijek vitalistički odgovor, ponukan bilo najdubljim pitanjima čovjekova života bilo najvidljivijim aktualijama. ...
Gordana Kovačić, na primjer, počet će sa skulpturama koje je radila sklapajući odbačene metalne dijelove, zatim će slikati velika platna ispunjena košmarskim vizijama između bio i tehno svijeta, oblikovati instalacije i, na kraju, raditi slike na koje je aplicirala različite organske materijale. Slaven Macolić, pak, započeo je s kolažima i dekolažima, i miješanjem banalnih neslikarskih materijala, zatim je zaronio u svijet morskih dubina i potonulih uspomena, otkrio svijet meta-znakova i zasićenih ploha te naznačio egzistencijalističke slutnje, da bi završio, a sardoničnim ciklusom u središtu kojeg je popularni metaforički lik. Pritom i jedan i drugi autor “prelazili”bi iz jedne etape u drugu, bez lomova i cenzura, vođeni unutrašnjim zahtjevima stvaralačkog bića i posve okrenuti onome fragilnom prostoru između entropije i građenja oblika, između introspekcije i otvorene objave poruka" - Zaključio je Marijan Špoljar.
A kad je riječ o postavu, koji je zauzeo oko četiristo metara četvornih u oba prostora, svojim velikim formatima oboje autora svatko na svoj način ispunili su dva glavna prostora donje galerije spajajući se i nadovezujući u pretprostoru u kojem je tek naznačen opus svakoga ponaosob. I upravo tu već na prvi pogled vidljivo je da je riječ o dvije zrele umjetničke osobnosti koje hrabro i samostalno kroče svaka svojim putem, s time da na tom putu nema ni traga natjecanja ili nedajbože oponašanja. Izložba se nastavlja u gornjim prostorijama gdje je izloženo najbolje od onih nešto manjih formata oboje umjetnika, te se može steći uvid i u jednu sasvim drugačiju intimističku dimenziju stvaralaštva i bivanja dvoje umjetnika.
Otvorenju izložbe nazočio je i značajan broj umjetnika i kolega, kao i reprezentativni kulturni krug varaždinskog i šireg zagrebačkog kraja. Izložba će biti otvorena u radno vrijeme muzejskih postava Dvora Trakošćan do kraja godine. Izložbu prati reprezentativni katalog koji je oblikovao doc.dr.sc. Robert Geček.
