Marija Barić
Uz blagdan Svih Svetih i Dušni dan Hrvati su kao i svake godine pohrlili odati počast svojim mrtvima. Osim na grobovima svojih pokojnika palili su svijeće i uz glavne križeve za sve preminule na tom i drugim grobljima, političari su polagali vijence i svijeće na spomen groblja, a svećenici služili svete Mise na grobljima i u grobljanskim crkvama pozivajući vjernike da se prisjete da je život prolazan, ali da treba vjerovati u život poslije života. Kao i svake godine najteže je bilo onima koji su svoje najmilije izgubili u Domovinskome ratu i onima za čije se grobove još ne zna.
Kardinal Josip Bozanić predvodio je euharistijsko slavlje svetkovine Svih Svetih na Mirogoju i u svojoj homiliji podcrtao: "Ovih dana dok pohađamo grobove pokojnika potrudimo se svojim razmišljanjem te svojom znatiželjom iskoračiti onkraj granica vremena u kojemu živimo i na neki način pokušajmo doživjeti predokus vječnosti. Ta vječnost, kako bi to rekao papa Benedikt XVI., nije beskrajno nizanje dana u kalendaru, već nešto što ispunja čovjekovo srce nepomućenom radošću, gdje obuhvaćamo cjelinu i cjelina nas obuhvaća. Bit će to poput uranjanja u more beskrajne ljubavi, u kojem vrijeme – prije i poslije - više ne postoji.
Svetkovina Svih svetih što je danas slavimo poziva nas da podignemo pogled prema nebu i da često mislimo na puninu božanskog životu koji nas čeka – poručio je kardinal Bozanić, na Mirogoju.
Vjera, nada i utjeha
I uistinu, nema naroda u povijesti koji na neki način ne vjeruje u zagrobni život, jer čovjeku je oduvijek kao misaonome biću bilo teško i zamisliti da nakon smrti odlazi u ništavilo. Zato je u trenucima rastanka s našim najmilijima upravo ta vjera i nada da odlazimo na drugi svijet najveća utjeha, a kada tako mi katolici na blagdan Svih svetih obilazimo grobove i groblja da bismo odali počast umrlima, zapravo možda i ne uvijek svjesno krijepimo tu nadu i održavamo je u svojim mislima prenoseći taj običaj i novim generacijama.
Groblja su ovih dana mjesta tuge i pijeteta, ali i mnogih neplaniranih susreta s davnim poznanicima, rodbinom, prijateljima koje dugo nismo vidjeli. Susret se obično događa i za stolom jer dolaze nam gosti iz bliza i daleka i tako se iz godine u godinu obnavljaju i rodbinske i prijateljske veze kojih možda ne bi bilo da nema tog običaja i te poveznice s onima koji su otišli prije nas.
Običaji kićenja groblja
U našim krajevima običaj je i prenakititi grobove cvijećem i svijećama zbog čega uz te blagdane ruke trljajuju cvjećari i svjećari, jer ma kako pretjerane cijene bile svaki aranžman nađe kupca, a da niti za fiskalne blagajne kao ni za račun nitko ni ne pita. Ima tu i pretjerivanja u pokazivanju ljubavi post festum pa i natjecanja i „pokazivanja uspješnosti“, ali to je i slika našeg društva, koje je i u drugim svojim sličnim emocionalno nabijenim trenucima često iracionalno.
Povijest svetkovanja
A o povijesti svetkovanja blagdana Svih Svetih treba znati da je zapravo to bio dan spomena na kršćanske mučenike i da se slavi još od četvrtog stoljeća. Tada je to slavlje padalo na prvu nedjelju nakon duhova, što se i zadržalo u pravoslavnoj crkvi. U katoličkoj crkvi blagdan je pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura 3. u 8.stoljeću, da se datumski odmakne od poganskih vjerovanja.
Datum 1. studeni kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti povezano je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain, koja je slavila početak nove godine, dan kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji. Vjeruje se da se u isto vrijeme na zemlji u te dane nalaze i žive i duše umrlih.
Paljenje svijeća je dio pogrebnih obreda u gotovo svim religijama. U većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise.
No, nije uvijek bilo tako. Nekad su se običaji razlikovali što je vezano uz poganska vjerovanja. Primjerice, sredinom 19. stoljeća nosila se hrana na groblje jer se vjerovalo da je dušama potrebna okrjepa. Taj se običaj zadržao ponegdje u istočnom kršćanstvu. Na groblju se jelo, pilo, a većinom su se držale mise zadušnice.
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, Sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine. Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i tako prisjećanje na preminule.
U nekim krajevima na blagdan Svih Svetih uvečer običavalo se jesti pečeno kestenje da se otjera strah od zlih duhova, a na Dušni dan orehnjaču ili makovnjača i puricu punjenu kestenjem, kruškama ili jabukama i med.
