Ante Gavranović
Inovativna snaga svake djelatnosti dokaz je njene sposobnosti za budućnost. Valja stoga upitati kolika je stvarna inovativna snaga turizma u usporedbi s informacijskim tehnologijama, telekomunikacijama ili biotehnologijom, perjanicama novih tehnologija. Imaju li turistički radnici čvrstu viziju kamo ide turizam 21. stoljeća? Sadašnja vizija – koju potiče UNWTO – jest da turizam kao sveobuhvatna djelatnost postane najveća svjetska snaga u borbi za zaštitu prirode i okoliša, i to u dva pravca: Očuvanja bio diverzifikacije u korist interesa čovjeka koji opet dolazi u prvi plan. To se, prije svega, odnosi na očuvanje okoliša kroz odnos prema otpadu i ambalaži, očuvanju prirodnog okoliša, razumnoj ravnoteži prema korištenju prostora, čistoći turističkih odredišta i očuvanju ekološke ravnoteže u zaštiti mora i ostalih voda. Iako su mnogi navedeni čimbenici izvan dometa turističkih organizacija, one mogu prije svega kroz snažan glas javnosti imati snažan utjecaj na promjenu ukupnoga ponašanja. Turizam, na primjer, može kroz ponudu bitno izmijeniti kulturu gastronomije na određenim turističkim destinacijama. Sve su to TRAJNI IZAZOVI koji stoje pred ukupnim čovječanstvom. TURIZAM zbog svoje osjetljivosti upravo na ova pitanja ima obvezu i dužnost da se svim snagama odupire drukčijim kretanjima i bori za načela koja su postavljena u pogledu naše budućnosti.
Poslužit ćemo se jednom izjavom dugogodišnjega generalnog direktora UNESCO-a, Frederica Mayora, koji je mnogo pridonio novom poimanju turizma i uključivanju kulturnih i prirodnih fenomena u turističku ponudu. „Kulturološki aspekt turističke industrije je golem: on približava nepoznato brojnim stanovnicima svijeta i svih zemalja. Turizam slavi raznolikost. Pomaže da se nakon konflikata stvari vrate u normalnu kolotečinu. Ukratko – turizam je istinska tvornica mira!“
„Ne očekujte ništa od 21. stoljeća. Činjenica je da 21. stoljeće svu nadu polaže u vas“. Ovo je snažna misao čuvenog romanopisca i filozofa Gabriela Garcie Marqueza koji na jednostavan način govori o tome da se ne smijemo prepustiti samo tehničkom i tehnološkom razvoju društva, već zajedničkim razmišljanjem, raspravama i prijedlozima moramo pronalaziti jasne odgovore što želimo i kako zamišljamo zajedničku budućnost na planetu Zemlja. Turizam u tome svemu ima važno mjesto.
(Ne)očekivani bumerang
Pojava koronavirusa nametnula je stručnoj javnosti vrlo široke i raznolike razgovore o nepovoljnim učincima te epidemije na ukupno gospodarstvo, pri čemu je najveća pozornost usmjerena prema turizmu, jer je on prvi na meti pa se i neposredni i posredni efekti brže i neposrednije osjećaju.
Hrvatska ostvaruje od turizma 3.786,6 eura po stanovniku (na osnovi procjene stanovništva od DZS-a – krajem 2022. bilo je u RH 3, 855.641 stanovnika i prihoda u visini od 14,6 milijardi eura ).Istina, očekujemo da budu potvrđeni u UNWTO Tourist highlights 2024. Ti pokazatelji vrlo jasno upućuju ne samo na snagu turizma, već i na veliko značenje u ukupnom ekonomskom i društvenom pogledu. Poslužit ćemo se nekim usporednim pokazateljima koji potječu iz 2019, po mnogim još nedostižno uspješne turističke godine. Zanimljivo je da su pred nama u tom pogledu samo Malta i Cipar, a tik uz nas su Austrija i Švicarska. Tih pet zemalja ostvaruje najveći prihod po stanovniku u Europi, koja čini 50,7 posto ukupnog svjetskog turističkog kolača po dolascima, a 39,3 posto po prihodima iz turizma (2019). Najveći dio tog kolača otpada na mediteranske zemlje, među kojima je i Hrvatska., koje ostvaruju 20,7 posto u broju dolazaka stranih gostiju i ubiru 15,2 posto ukupnih turističkih prihoda. Riječ je za cijelu Europu o 570,5 milijardi USD, dok za mediteranske zemlje to čini prihod od 220,4 milijarde USD.
Skrivene zamke
Prema prvom ovogodišnjem svjetskom turističkom barometru UNWTO-a, međunarodni turizam dosegao je 1,4 bilijuna američkih dolara u 2023. Najnoviji podaci UNWTO-a također naglašavaju gospodarski učinak oporavka. Prema preliminarnim procjenama ostvareno je oko 93 % od 1,5 bilijuna USD koliko su odredišta zaradila 2019. (s procijenjenih 1,3 milijarde međunarodnih dolazaka). Očekuje se da će oslobađanje preostale zadržane potražnje, povećana zračna povezanost i snažniji oporavak azijskih tržišta i odredišta poduprijeti potpuni oporavak do kraja 2024.
Turizam u Republici Hrvatskoj izrastao je, pokazuju to podaci o ostvarenim prihodima, u vrlo ozbiljan čimbenik u gospodarskom i socijalnom pogledu. U sastavnicama BDP-a sudjeluje s više od 20 posto i ima ozbiljan utjecaj na ukupnu nacionalnu ekonomiju. U tom pogledu je na samom vrhu europskih zemalja. Samo Island, Malta i Albanije od europskih zemalja imaju veći udio turizma u BDP-u. Pokazalo se (na to ekonomski analitičari upućuju već godinama) da prevelika usmjerenost na turizam nužno vodi zanemarivanju drugih ekonomskih aktivnosti, a ekonomija gubi nužnu diverzifikaciju. Čitave regije – kod nas je to cijeli primorski pojas – postaju ovisne samo o jednoj djelatnosti koja uz to ima izrazit sezonski karakter što u svakoj kriznoj situaciji ukazuje na krhkost tako postavljene ekonomske strukture. Epidemija koronovirusa opetovano je upozorila na mnogobrojne opasnosti od prihvaćanja monokulture kao realne osnove za razvoj i jedne od glavnih sastavnica BDP-a.
Sama ta činjenica krije i mnogo zamki. Vrlo jasno pokazuje slabosti ostalih sastavnica i mnogobrojne slabosti našeg ukupnog gospodarskog sustava. Postupno pretvara Hrvatsku u monokulturu. Štoviše, rentijerstvo i mentalitet koji je uz to vezan postaje ozbiljan problem i na pojedinim područjima (Istra, Primorje i Dalmacija) koči bilo kakav industrijski razvitak te dovodi do zapostavljanja ostalih poslovnih aktivnosti. Po izboru traženih radnika na tržištu rada vidljivo je da se sve više pretvaramo u zemlju kuhara, konobara i sobarica, dok prerađivačka industrija gubi značenje.
Ako znamo da prerađivačka industrija s više od 90 posto čini naš izvoz, takva orijentacija nije dugoročno ni povoljna, ni održiva. Ukratko, prerađivačka industrija je 2022. godine ostvarila izvoz u vrijednosti od 13,9 milijardi eura (što je više od ukupne vrijednosti ostvarene u turizmu – 13,1 milijarda eura u 2022.), pa je opravdano tražiti od kreatora ekonomske politike da tom području posvete i veću pozornost, ali i usmjere veća ulaganja u suvremeniju prerađivačku industriju. Unatoč zaista velikim ulaganjima u poljoprivredu nije, nažalost, u širim razmjerima zaživjela ideja povezivanja zelene i plave magistrale, što bi mogla biti snažna poluga održivoga razvoja domaće poljoprivrede i prehrambene industrije.
Nužna nova ponuda
Što činiti? Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma, dovoljno je dugačak da nam godinama odvlači pozornost od njegovih eventualnih negativnih aspekata. Koronavirus je, međutim, temeljito „uzdrmao“ tu bajkovitu sliku i nameće neka drukčija razmišljanja o budućnosti cijelog gospodarskog sustava u kojem turizam, kako smo već naveli, ima vrlo značajno mjesto i ulogu. O svemu treba razmisliti hladne glave. Jasno je da to unosi ozbiljne promjene u pripremi. Novi turizam donosi ozbiljne promjene u turističkoj potražnji. To su: fragmentiranost, porast broja obrazovanih turista, nezadovoljstvo onečišćenim destinacijama, više kraćih odmora u tijeku godine, putovanja zbog osobnog zadovoljstva, a poslovna putovanja postaju sve manje atraktivna. Zbog tih promjena u turističkoj potražnji bilo je potrebno promijeniti turističku ponudu. To uvjetuje povećanu i sve oštriju konkurenciju, stalno povećanje broja novih turističkih odredišta, pomlađivanje starih destinacija i njihovu prilagodbu novim uvjetima, stavljanje naglaska na kvalitetu i okoliš. Smatralo se da je Hrvatska sa 17 milijuna inozemnih dolazaka gostiju (2019.) vjerojatno dosegnula svoje limite u pogledu održivog razvoja, pa je tim važnije kako postići dodanu vrijednost u tim okvirima, a ne težiti daljnjem povećanju dolazaka koji mogu ugroziti temeljne vrijednosti turističkog proizvoda. Međutim, prema neslužbenim podacima, broj turističkih dolazaka u 2023. premašio je 20,6 milijuna, što je otvorene probleme turističkih kretanja samo potenciralo. Činjenica je da smo 76,5 posto svih dolazak doživjeli u četiri ljetna mjeseca, a više od 51 posto samo u srpnju i kolovozu.
Temeljna pretpostavka je stoga proširenje turističke sezone, jer bi zasnivanje daljnjeg rasta dolazaka stranih turista samo unutar glavne sezone postalo kontraproduktivno. Naši kapaciteti i sadašnji resursi jednostavno govore protiv takve prakse i nameću drukčiju logiku razvoja. Ohrabruje činjenica da su u tijeku ozbiljna nastojanja da Hrvatska postane zemlja koja je razvojem selektivnih oblika turizma produljila sezonu te postala prepoznatljiva destinacija i za cjelogodišnji turizam. Možda bi bilo dobro da u svim daljnjim promišljanjima o turizmu, njegovoj ulozi u gospodarskim i društvenim kretanjima, imamo na umu misao generalnog sekretara UN-a: „Nužno je da obnovimo turistički sektor na siguran, pravedan i klimatski prihvatljiv način“.
