Ante Gavranović
Robna razmjena s pet naših najvećih vanjskotrgovinskih partnera smanjena je u osam mjeseci 2020. za 1,778 milijardu eura. Njemačka je definitivno pretekla Italiju i zasjela na prvo mjesto, a zabilježen je prodor Mađarske na četvrto mjesto. Slovenija je zadržala treće mjesto, dok je Austrija peta. Pokrivenost uvoza izvozim iznosi 63,5 posto.
Prema prethodnim rezultatima Državnog zavoda za statistiku u prvih devet mjeseci došlo je do osjetnog smanjivanja vrijednosti robnog izvoza i uvoza Hrvatske. Vrijednost izvoza iznosila je 10,634 milijarde eura, dok je vrijednost uvoza dosegla 16,757 milijarde eura. Takva kretanja rezultat su nepovoljnog utjecaja pandemije izazvane širenjem koronavirusa, odnosno globalno otežanog protoka roba te smanjene inozemne i domaće potražnje. Za Hrvatsku su pritom najznačajnija zbivanja na području Europske unije na čije tržište Hrvatska plasira približno 70 posto svog robnog izvoza, a članice EU sudjeluju u uvozu s otprilike 80 posto.
Na razini te integracije je u prvih osam mjeseci (objavljeni precizniji podatci) ove godine došlo do realnog pada vrijednosti robne razmjene kod izvoza od 6,2 posto, dok je znatno izraženiji pad kod uvoza koji iznosi 11,4 posto. Pritom je u Italiji, koja je pojedinačno godinama bila najveće tržište Hrvatske, došlo do pada izvoza od 17 posto, dok je kod uvoza to još izrazitije – zabilježen je pad od 21,2 posto. Upečatljiv je podatak da je u prvih pet naših najvećih vanjskotrgovinskih partnera, zemalja EU: redom Njemačka, Italija, Slovenija, Mađarska i Austrija pad robne razmjene iznosio 1,778 milijardi eura.
Najveći pad razmjene zabilježen je s Italijom, čak 793,7 milijuna eura. Slijede ju Njemačka s 461,9 milijuna, Slovenija s 308,6 milijuna, Austrija s 158,4 milijuna i Mađarska s 55,7 milijuna eura. U isto vrijeme zabilježen je rast izvoza u Češku, Francusku, Nizozemsku, Poljsku, Slovačku i Ujedinjeno kraljevstvo. Posebno je zanimljiv rast izvoza u Mađarsku koji je u promatranom razdoblju veći za 65,6 posto.
Prema analizi Hrvatske gospodarske komore, razlika u dinamici rasta robnog izvoza ističe se kao ključna u dugoročnom zaostajanju Hrvatske u odnosu na ostale članice EU11. Spomenuta analiza navodi na zaključak da je Hrvatskoj tijekom svih proteklih godina nedostajao model ekonomskog rasta koji bi omogućio dinamičan i dugoročan rast BDP-a, što bitno utječe i na izvozne rezultate. Pojedina razdoblja obilježena dinamičnijim rastom, kojih je bilo, ponajprije su omogućena prethodnom niskom razinom gospodarske aktivnosti, dugoročno neodrživim čimbenicima rasta tj. znatnim rastom unutarnjeg i vanjskog duga te povoljnim okolnostima u globalnom okruženju.
To se posebice pokazuje kada se Hrvatska uspoređuje sa zemljama usporedivih značajki, odnosno bivšim tranzicijskim zemljama, koje su u proteklih dvadeset godina ostvarile znatno veće pomake u svojim gospodarstvima. Pored toga, analiza dosadašnjih gospodarskih kretanja sugeriraju potrebu daljnjih pomaka u ekonomskoj politici.
Trenutna očekivanja o daljnjem rastu BDP-a ponovo proizlaze iz predviđanja o daljnjem rastu vrijednosti roba i usluga, znatno povezanim s još jednom dobrom turističkom sezonom, povećane osobne potrošnje omogućene novim izmjenama u sustavu poreza na dohodak, rastu plaća u javnim službama, rastu mirovina i daljnjem oporavku kreditne aktivnosti, a kao bitan čimbenik rasta navodi se i rast investicija u velikoj mjeri povezan s boljim korištenje EU fondova.
Međutim, to uglavnom nisu izvori rasta koji sami po sebi osiguravaju dugoročno prihvatljiv model rasta i nužno je koncentrirati se na pronalaženje modela za povećanje proizvodnih investicija i znatnije povećanje vrijednosti robnog izvoza. Naime, unatoč zaostajanju prema većini pokazatelja, razlika u dinamici rasta robnog izvoza ističe se kao ključna u dugoročnom zaostajanju Hrvatske u odnosu na ostale zemlje usporedivih značajki. Vrijednost robnog izvoza u Hrvatskoj zabilježila je najmanji rast među članicama EU11. Analiza HGK, na primjer, pokazuje da je vrijednost izvoza RH u 2015. godini je bila 190 posto veća nego u 1999. godini. Iduću najmanju, ali znatno višu stopu od 260 posto, imala je Slovenija, a najveći rast izvoza od čak 790 posto te 610 posto ostvarile su Latvija i Slovačka.
Zbog takvog razvoja događaja Hrvatska je u 2016. imala najmanji udio robnog izvoza među članicama EU11 od samo 27,0%, znatno manji i od prosjeka svih članica EU. Hrvatska nije imala strategiju usmjerenu na povećanje izvoza, a ni unutarnji čimbenici nisu išli u prilog njegovu rastu. Komplicirana administracija, jaka kuna, visoko porezno opterećenje, prosječne bruto plaće najviše među članicama EU osim u Sloveniji, smanjivale su konkurentnost domaćih proizvođača, a utjecali su i na spomenutu nisku razinu stranih proizvodnih investicija koje su u pojedinim članicama EU (Češka, Slovačka, Mađarska) znatno utjecale na povećanje izvoza.
Ukupna slika ipak pokazuje određeni napredak. To se posebno vidi ako uzmemo pokazatelje rasta izvoza Hrvatske i zemalja EU11 u posljednjih 15, 10 i 5 godina. Recimo, u razdoblju 15 godina (2003. do 2018.) najveći rast bilježi Latvija, a slijede Poljska, Litva, Rumunjska, Bugarska, Slovačka, Češka, Estonija, Slovenija, Mađarska i na kraju Hrvatska. Raspon je ogroman – od 420,3 posto rasta kod Latvije do 169,5 kod Hrvatske. Ta se slika dosta mijenja ako se rast izvoza promatra kroz desetogodišnje razdoblje. Tu najbrži rast bilježi Rumunjska, a slijede Latvija, Poljska, Bugarska, Litva, Češka, Estonija, Slovačka Slovenija, Hrvatska i, posljednja, Mađarska. Hrvatska je ušla u Europsku uniju tek 2013. Za razliku od ostalih zemalja EU10 (one su ušle 2004.) pa sui male više vremena za prilagođavanje Zajedničkom tržištu.
Znakovite promjene nastupaju ako promatramo samo razdoblje od pet godina. Najbrži rast izvoza odnosi se na Hrvatsku, slijede Slovenija, Poljska, Češka, Rumunjska, Mađarska, Bugarska, Slovačka, Latvija, Estonija i Litva. Dakle, zapaža se ozbiljno usporavanje tempa rasta izvoza većine tih zemalja, dok raste tempo Hrvatske. To se već pokazalo u 2019. kad je rast hrvatskog izvoza tekao po višim stopama od većine zemalja EU11. Nažalost, koronavirus je privremeno zaustavio taj povoljan trend, ali se zdušno nadamo da će se on nastaviti. No, da bismo u tome i uspjeli, potreban je snažan zaokret u ekonomskoj politici kroz poticanje jačanja domaće proizvodnje, posebno prerađivačke industrije s višim sadržajem dodane vrijednosti, što stvara realne preduvjete i povećanja izvoza.
