Ante Gavranović
Ublažavanjem pandemije koronavirusa (ponovno) rastu očekivanja od turističke sezone. Dolazak prvih stranih gostiju dočekali smo kao poseban događaj. Zapravo, sve su oči stručnjaka, ali i financijskih krugova, uperene u buduća kretanja na tom području. U Hrvatskoj (ne)uspjeh turističke sezone ne dovodi u pitanje samo život na cijelom primorskom području i punjenje Proračuna, već i pitanje ukupnog (napose sezonskog) zapošljavanja, kao i poslovnih aktivnosti na mnogobrojnim područjima. Unatoč mnogim manjkavostima, priziva se što brži oporavak ovog (važnog) segmenta gospodarskog poslovanja. Vjerojatno nikad na naslovnicima i ekranima najvažnijih medija turizam nije bio tako zastupljen kao u doba ove neizvjesnosti.
Cijeli svijet je zbog koronavirusa pogođen krizom neviđenih razmjera. Čini se kao da se sve okrenulo naopačke: mijenja se sve što radimo, kako radimo i kako komuniciramo. U tom košmaru našla se I turistička industrija koja gotovo preko noći treba pronaći nove načine kojima bi uspješno osiguravali svoje usluge i proizvode korisnicima.. Svijet je tu novu poslovnu filozofiju sveo pod pojam VUCAsvijet. Može li to biti odgovor?
Pojam VUCAsvijet, odnosno VUCAworld akronim je engleskih riječi Volatility (promjenjivost), Uncertainty (nesigurnost), Complexity (složenost) i Ambiguity (nejasnost), a označava karakteristike i izazove današnjeg svijeta.
Upravo upućivanje na zadane pojmove nameće potrebu ponovnog promišljanja o mjestu i ulozi turizma u nas. Strategija hrvatskoga turizma jasno se očituje prema glavnim smjernicama. Odnose se na očuvanje vlastite kulture kao osnovne značajke hrvatskog turizma, na prekid iseljavanja ljudi s atraktivnih turističkih područja, odlučno NE izazivanju razvojnih konflikata u društvu i turističkim odredištima, zatim na bolje iskorištavanje vlastitih potencijala, te posebice očuvanje naslijeđa za generacije koje dolaze. Naši aduti su tradicija I autentičnost. Pritom moramo precizno definirati što u budućnosti očekujemo od turizma i koji su nam prioriteti. Temeljna su pitanja koja se postavljaju: Kamo i kako želimo ići? Koji su nam ciljevi? Što želimo, a što ne želimo u našem turizmu? Ova su pitanja tim važnija zbog velikoga utjecaja turizma na ukupna privredna kretanja u nas.
U tom se pogledu najviše pozornosti posvećuje kreiranju turističke promotivne kampanje, naglašavaju se posebnosti turističke ponude, nenametljivo i razumno se iskorištavaju elementi nacionalnog identiteta,.
“Nikada više u budućnosti na području tržišnoga komuniciranja neće biti kao što je bilo prije. To pred turističku industriju (ali i industriju oglašavanja) stavlja velike izazove. Najvažnije je osigurati POZORNOST korisnika. Osigurati tzv. ATTENTION ECONOMY. U samoj poruci valja osigurati da poruka bude zapažena. Istraživanja pokazuju da korisnici sve više žele INFORMATIVNO OGLAŠAVANJE, a ne klasičnu oglasnu poruku. Biti uspješan znači biti drukčiji od ostalih” .tvrde istaknuti svjetski marketinški gurui
No, to samo po sebi nije dovoljno. Za uspjeh su danas odgovorni brojni elementi: sam proizvod, snažno privlačenje pozornosti, ugodan osjećaj, drukčiji pristup, potreba biti drukčiji od ‘trgovačkih lanaca’, biti različit od ostalih. Naglasak se stavlja na KVALITETU i, posebno, na VJERODOSTOJNOST. Kad je riječ o tržišnim komunikacijama tu kvalitetu zamjenjuje KREATIVNOST, koja je onaj presudni element koji čini potrebnu razliku između dva proizvoda ili dvije destinacije.
Nositelji marketinga u turizmu moraju se držati pet temeljnih načela: načela jasnoće ciljeva; načela dostižnosti ciljeva; načela realnosti ciljeva; načela podudarnosti ciljeva i načela provjerljivosti ciljeva uz mogućnost kontrole njihove realizacije . Ta se načela – posebno u ovim kriznim vremenima – moraju konačno uskladiti s pojmom NOVI TURIZAM. Riječ je o novim potrošačima, novim tehnologijama, novoj globalnoj praksi, praktično bez granica. Pandemija je otvorila i nova pitanja na koja treba dati odgovore. Među njima je svakako i pitanje odnosa prema sve brojnijima turistima iz azijskih zemalja.
Jasno, zbog tih promjena u turističkoj potražnji potrebno je promijeniti turističku ponudu. Pri tome je važno odrediti što je to TURISTIČKI PROIZVOD. Isto tako važno je objasniti POJAM TURISTIČKE DESTINACIJE.. Motivacija za dolazak u neku turističku destinaciju jest, ATRAKTIVNOST PRIMARNE PONUDE. U to ulazi ambijentalna vrijednost samog odredišta, ljepota krajolika, ugodna klima, kulturna i povijesna baština. Pokazalo se da proizvodi i usluge kojima se turisti mogu koristiti u određenoj destinaciji ipak imaju drugorazrednu važnost. Potpuno zadovoljstvo turista otvara se ŠIROKOM PALETOM PRIMARNE I SEKUNDARNE TURISTIČKE PONUDE. UPRAVO JE TAJ SKLAD JAMSTVO ZADOVOLJSTVA GOSTIJU I NJIHOVIH POSEBNIH ZAHTJEVA, POTREBA I SKLONOSTI.
Važno je razmotriti i elemente održivosti turističke destinacije. To su: ekološka održivost, socio-kulturološka održivost i ekonomska održivost. Cilj je primjene pojma održivosti u turizmu zadovoljiti potrebe i unaprijediti kvalitetu života lokalnoga stanovništva, razvijati visokokvalitetan turistički proizvod, zadovoljiti potrebe i zahtjeve turista, sačuvati resurse za buduće naraštaje.
Turizam je jedna od glavnih djelatnosti u društvenom i gospodarskom životu Hrvatske. VAŽNO JE KAKO PRISTUPAMO NJEGOVOJ PROMOCIJI, JER JE TO UJEDNO I PROMOCIJA NAŠEG IDENTITETA I STEČENOG UGLEDA.
Novi smjerovi kretanja u turizmu javljaju se i kao odgovor na bezglavo uništavanje i devastaciju prirodnih bogatstava. Traže se alternative, pa se tako razvijaju i alternativni oblici turizma. SUVREMENI TURIZAM POSTAJE na neki način OBLIK OTPORA KORPORACIJSKOM TURIZMU, koji je godinama dominirao i, nažalost, ‘ubio’ lokalno i prirodno. Vraća se želja za autentičnošću, prirodnošću u međuljudskim odnosima. Jača sve više pokret osviještenih svjetskih putnika, koji predstavljaju novu paradigmu turizma 21. stoljeća. Hrvatska zahvaljujući svojim resursima, ali i po novom pristupu turizmu, može postati predvodnik inovativnog
Turizam je, prema najnovijim spoznajama, postao MANIFESTACIJA I NOSITELJ NASTANKA NOVE PARADIGME, koja se potiho provlači cijelim svijetom, prije svega kao kritika neželjenih posljedica neoliberalnog pogleda na svijet i njegovo gospodarstvo.
