Već je pogled na Erbil iz zrakoplova Turkish Airlinesa bio obećavajući uprkos svim upozorenjima da ne idem na to opasno, a u biti vrlo sigurno, područje.
Među kakve sam stanovnike stigao možda najbolje dokazuje i kurdska zastava koju čine zlatno Sunce s 21 zrakom, crvena boja kao krv kurdskih mučenika, zelena predstavlja zaista prekrasne krajolike Kurdistana, bijelom bojom označeni su toliko važni mir i jednakost, a žuta je izvor života i svjetlosti za ljude.
Prvo sam odlučio posjetiti citadelu – tvrđavu staru 7.000 godina i odmah se susreo s mnogim ljudima koji vole tradiciju i ovjekovječio kurdsku narodnu nošnju koju ću često sretati tijekom boravka.
U zaista velikoj tvrđavi pod zaštitom UNESCO-a, postoje deseci malih muzeja, izložbenih prostora, suvenirnica, te kafića kao odlično mjesto za stjecanje novih prijatelja, među kojima su i pešmerge (što znači „onih koji gledaju smrti u oči“) – članovi kurdske vojske autonomne regije Kurdistan u Iraku, odgovorne za sigurnost Kurdistana, budući da je iračkim oružanim snagama zabranjen ulazak u irački Kurdistan.
Zaista je odlična ideja bila otvoriti te male muzeje. Osim upoznavanja s kulturom naroda kroz, recimo, Kurdski tekstilni centar, Muzej narodne nošnje, Muzej glazbe i slično, razgledavanjem fosilnih ostataka u Muzeju … saznajemo da kročimo područjem na kojem je nekada bilo more. Naravno, odatle i nafta kojom Kurdistan obiluje.
Još je dosta kuća u obnovi, vrlo stara džamija nije bila otvorena u vrijeme mog razgledavanja, a pogled s tvrđave na bazar iz 13. stoljeća je vrlo dojmljiv. Dakle, vrijeme je da ga i sam posjetim…
Iako me ponuda u jednoj od mnogobrojnih uličica u natkrivenom dijelu podsjetila na Istanbul, ovdje se osjeti stvarni život domaćina budući da je turista vrlo malo. Ili ih, nažalost, gotovo i nema. Dodatnih više desetaka uličica, što na otvorenom, a što na zatvorenom prostotu, mjesto su na kojem se nalazi velika tržnica s obiljem poljoprivrednih i tehničkih proizvoda, kućanskih potrepština, parfumerija, nepregledne količine odjeće, te ulice s mjenjačnicama gdje je na okupu ogromna, ali zaista ogromna, količina novca i burza na kojoj se uzvikujući određuje tečaj iračkog dinara. Uzgred, tu je i najpovoljniji tečaj. Inače, eure i dolare možete promijeniti i u nekoj od trgovina.
Posebnost je nekoliko ulica u koojima su samo trgovine s mobitelima i opremom. Tu možete kupiti nove i polovne mobitele kao i lažne proizvode i originale. Vjerujte nitko vas neće praviti, a iPhone 15 je nekoliko stotina dolara jeftiniji negoli u Hrvatskoj!
Trg Bakhi Shar razdvaja (ili spaja?) obronke na kojima su smješteni erbilska tvrđava, bazar i drugi trgovački dio o kojem sam govorio. Nemoguće je ne vidjeti veliki reklamni stup s led ekranom na kojem se vrte reklame i političke poruke. Tako ga koristi i Masud Barzani, predsjednik Autonomne regije Kurdistan – Irak, za svoje poruke. Do sada je, kažu, održao sva obećanja, a novo je da će za pet godina Erbil biti drugi Dubai. Prema viđenom – blizu su. Po danu je trg više prolazno mjesto na kojem se može kupiti još nešto trenutno potrebno poput brojanice (krunice) koju je za mene kupio prijatelj Sultan. Ta, ipak je domaći pa je jeftinije. A navečer ugostitelji i trgovci iznose nebrojeno stolaca, stolovia i štandovi s brzom hranom, voćem za pojesti na licu mjesta i raznim grickalicama, dok iz velike fontane stiže dodatno osvježenje. Dio je stakleni pod pa se hoda iznad vode.
Eh, tada ćete vidjeti što je moda! Dok stariji njeguju tradicionalnu odjeću, mladi su šminkeri koji ukorak prate europsku modu. Dosta je originala među turskim kopijama, uske traperice su obavezne, a zašto i ne bi kada su dobro građeni i njeguju kulturu tijela, namirisani su što je je sastavni dio života muslimanskog svijeta jer se ljudi, između ostalog, ritualno peru pet puna dnevno i drže do čistoće duha i tijela. A i sakoe ćete često vidjeti na njima iako su vrućine velike. Srećom, nema sparine pa se čovjek može šetati usred bijelog dana. Najtraženije i najomiljenije robne marke tenisica se podrazumijeva. Jedino cipele nisu po našem ukusu, ali to je ipak pitanje ukusa. I, da, gotovo svakodnevni su posjeti odličnim brijačima i frizerima jer kosa i brada trebaju biti apsolutno uredni. I to je u Kur'anu zapisano!
Ponoć je upravo prošla, a tek sam se vratio u odličan Erbil Quartz hotel iz kojeg sam izašao čak 13 sati ranije. Sve vrijeme sam razgledavao Erbil i saznao podosta. Za početak mogu reći da su Kurdi stvarno bogati čemu pridonose i nalazišta nafte. Gradi se luksuzne zgrade u stambenim naseljima zvučnih imena, ali i naselja s često prekrasnim vilama. Restorana i kafića je nebrojeno s time da me zapanjio broj konobara (čeka li se igdje više od dvije minute, zaista ne znam). Automobili su novi i puno je luksuznih, a zaposlenici ne plaćaju porez!
Podsjećam da su 26 milijuna Kurda najbrojniji narod na Bliskom istoku bez nacionalne države i razlikuju se od Arapa i Turaka. Iako im je 1920. obećana država, prdstavnici Velikih sila su se kasnije predomislili. Autonomna regija Kurdistan u Iraku, čini mi se, danas je na putu prema samostalnoj državi. Jedan od zgodnih primjera je da mi možemo doći u taj dio Iraka na 15 dana, a vizu za Kurdistan ćemo kupiti u zrakoplovnoj luci u Erbilu. I vrijedi samo za Autonomnu regija Kurdistan. Za Irak (onaj drugi dio) treba je ishoditi ili u Veleposlanstvu Iraka u Zagrebu ili u zračnoj luci Bagdad.
Već ste shvatili da nisam u nekoj zabiti. Za razliku od tradicionalnog starog dijela grada s orijentalnim bazarom i oko tvrđave, koji je oaza za muškarce, u novom dijelu se živi na europski način. Oba spola su zastupljena u kafićima i restoranima u npr. Empire četvrti, dok su u Iskanu muškarci obično u svom dijelu sa svojom zabavom, a žene u svojim prostorima.
Ne, vjera nije razlog, već zato što se ulicu kasno navečer zatvara za promet te postave stolci na nju kako bi muškarci pratili nogometne utakmice. Najdraži klub im je Barcelona uz žestoka navijanja. Zanimljivo je kako ravnodušni prema Luki Modriću. Najbolji dan za izlazak, obično iza 22 sata, je četvrtak, a ponedjeljkom je najmanje ljudi.
U novom dijelu vrvi odličnim restoranima. I dok sam kebab s dobrim domaćim pićem mastaw (u Turskoj ayrn), nalik mlijeku s kiselkastim okusom koji vuče na nešto između kvasca i octa, u Iskanu platio svega 1,70 eura, u luksuznoj četvrti Dream City jedan hot dog i pomfrit stoje pet eura.
U (disco) klubovima su normalno žene i muškarci kao u Europi.
A sada iznenađenje!
U Erbilu postoji četvrt u kojoj su uglavnom Iranci i tu je vrlo razvijena prostitucija. Automobili više stoje negoli se kreću, na ulicama su jeftinije prijateljice noći dok su u klubovima skuplje. Cijena? Sitnica! Znam da ste znatiželjni pa ću je reći. Prosječno stotinu dolara. Inače, iz Irana dolazi veliki broj turista, a kako i ne bi kada se u Erbilu može piti alkohol, a dostupni su i ovakvi slatki užici, he, he…
Ova priča je dodatna prednost samostalnog putovanja i upoznavanja stvarnog života.
Novo jutro, nova saznanja.
U Kurdistanu ne postoji željeznički putnički promet kao ni redovni autobusni promet na kakav smo navikli. Autobusni promet je prema inozemstvu odlično organiziran i udobnim autobusima se može stići do niza turskih (to je vrlo dugo putovanje) i iranskih odredišta (brzo se stiže).
Unutar autonomne regije Kurdistan i prema Iraku se putuje s autobusnog kolodvora Garaj Baghdad Bus Stop taksijima koji čekaju dovoljan broj putnika (cijena do Mosula ili Slemanija/Sulejmanije je približno 15 iračkih dinara, odnosno 10 dolara). Pazite, udobnim taksijem! Dio su autoceste, dio vrlo dobre ceste, ali se nađe i loših. A, gdje nije tako, zar ne?
Erbilski muzej civilizacije
Omanji, ali jedan od najprestižnijih, Erbilski muzej civilizacije na koji sam gledao iz hotelske sobe mog odličnog hotela, vrijedilo je posjetiti. Antikviteti su izloženi prema epohama počevši od antičkih razdoblja do starijeg doba do 5.000 godina prije naše ere. Bilo je lijepo vidjeti klinasto pismo uživo, te babilonsku kulturu…
Parkovi Erbila
Kao nekada u socijalističkim državama, npr. u bivšem Varšavskom savezu i SSSR-u, i u arapskim se puno polaže na djecu i parkove općenito. Uostalom, u islamu se posebno cijeni vodu i čistoću.
Tako i u Erbilu postoji nekoliko parkova s različitim sadržajima. U jednom ćete moći iznajmiti golf vozilo ili kočiju, a druga dva su međusobno povezana žičarom, a iznad trećeg se samo prelazi. Kabine imaju otvore sa strane tako da je moguće slikati i snimati.
Parkovi su prave oaze hlada, mira i tišine, dobro održavani i s različitim zgodnim spomenicima, građevinama i, kako koji, dobrom ugostiteljskom ponudom.
Postoje i dva ogromna vođena parka, ali tko bi imao vremena za sve, zar ne?
Parkovima treba dodati i pojedine (polu)parkove sa zabavnim sadržajima od ugostiteljske ponude, zabave za djecu s nekom vrstom luna parka do lijepih šetnica, a sve okruženo zelenilom i parkiralištima.
Ovaj dio priče o Erbilu završavam s pogledom na dojmljiv tržni centar u kojem su samo kipovi žena značajnih za Kurdistan, od pjesnikinja, znanstvenica, liječnica do boraca za slobodu. Uostalom, već sam rekao koliko su otvorena uma.
