Raznovrsnost slovenske kuhinje i bogatstvo narodnih običaja za blagdane stvara sliku 365 dana blagdanskog ozračja, nastaloga iz stalne želje po druženjima, ugodnim razgovorima i susretima, posebno u današnjem svijetu otuđenosti i utrkama u stvaranju uvjete života. Zaista, kaže prof.dr.Janez Bogataj „ blagdane ne blagujemo samo s hranom i zbog hrane. Već sama priprema blagdanskih jela i ukrašavanja blagdanskih stolova potiče nas na razne oblike stvaranja u povezivanju s tradicijama baštine prehrane kroz stoljeća“ , I najednom se u tom blagdanskom ozračju udaljimo od svakidašnjih briga i teškoća, prisjećajući se naših predaka, ali i okrenuti budućnosti u kojoj će nam stalno mirisati na kruh kojega ćemo uzimati iz vrele peći.
Bogataj, autor knjige „Blagdanski stolovi“, inače ugledni znanstvenik na području tradicionalne slovenske gastronomije, opisuje nam kalendarskim redom sve blagdane i načine blagovanja u prošlosti i značenje suvremenoga pristupa u očuvanju tradicionalnih vrijednosti. Lijepo nam autor zapaža ulogu blagdana sa životno potrebnom promjenom ustaljenog radnog ritma svakodnevice, bilo da je to u funkciji slavljenja vjerskih blagdana ili drugih proslava događaja civilizacije svoga vremena. Blagdane običavamo nazivati praznicima i ne pomišljajući odakle taj pojam, i tako je to u više različitih jezika. Bogataj objašnjava jednostavno: „ Praznik dolazi od riječi biti prazan, bez rada, ne činiti ništa, praznovati“, ali svakako je potpunije izrečena misao sa (hrvatskom riječi)blagovanjem u vrijeme blagdana. To postaje i neka masovna navika kulinarskih fešta, iako je to i prigoda da se, kako kaže Bogataj „ povećava zanimanje za neka prošla, čak zaboravljena blagdanska jela, što nas vraća u povijest ili u živi muzej u kojemu se još bolje povezuje lokalna i regionalna ponuda najboljih jela“. Manje je kod toga bitno, ali ipak treba reći, da ima blagdana više vrsta i da su danas drugačijih nazivnika . Manje se slave imendani, a više rođendani i razne obljetnice, ali i blagdani povezani s radom, na pr. berbe, kolinje, žetve i posebno rađanja novog vina.
Evo nekoliko „kalendarskih primjera“:
Božić : Božićna pogača i orahova potica
Kako Nova godina tako i cijela godina : Štajerska kisela juha
Sveti Anton pustinjak(17.siječnja) : suha koljenica za Antona
Pust(karneval) je masna okolo usta : Trojanski krofni i fritule
Za Uskrs : pehtranova potica
Praznik rada-1.maj …Kranjska klobasa
Susreti iseljenika : ajdovi i kukuruzni žganci
Velika Gospa: štruklji sa sirom
Martinovanje:pečena guska ili patka s mlincima i crvenim kupusom
Silvestrovanje : svinjska pečenka u mrežici …
Toga je još puno, ali većina je u raznim lokalnim dijalektima što čini jela još privlačnijima i donekle zagonetnijima
Nešto što će nam dati optimizma u vraćanju starim, nikako ne nekim siromašnim, jelima čujemo iz riječi Bogataja : „Mislim da se stvari, za sada u skromnih slučajevima, okreću u pravom smjeru. Sve više je mladih obitelji, koje pokušavaju uspostaviti povezanost s vrijednostima kulturne baštine blagovanja i traže sadržaje u literaturi i u živim svjedocima starijih generacija.To je istina tek početak, kojega bi trebali svesrdno podržati“.
Spominje se u knjizi više puta POTICA. To je prepoznatljiva slovenska slastica. Dolazi od stare riječi povitica (makovnjača, orehnjača u Hrvatskom zagorju zove se povetica), jer se povijala i punila s nadjevom. Autor profesor Bogataj mi je ispričao jednu istinitu zgodu oko potice. Mnogi stranci je zavole, pa ipak jedan službenik diplomatskog protokola je iz prijedloga Bogataja prekrižio poticu, uz primjedbu da je to prosta seljačka slastica. Bogataj je usplahirio i objašnjavao što znači ta potica za identitet male nacije. I tako je išlo dalje s poticom u jelovnik događaja. Nema posjeta kod Pape ili najvećih državnika svijeta, da se ne prinese i potica, bilo velika ili mini, zavisi od blizine blagdana domaćina, koji poticu prima .
Slovenski etnolog Bogataj: Neka nam svaki dan miriše na blagdan, što je i moto njegove knjige: »Blagdanski stolovi«
