Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, (8.5.1898.-10.2.1960.), a kasnije kardinal i blaženik, uhićen je 18. rujna 1946., oko 5 sati i 30 minuta ujutro, u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu, u vrijeme kad se pripremao služiti misu. Uhitile su ga tadašnje komunističke vlasti, a potom je protiv njega već 30. rujna iste godine, tj. 12 dana nakon uhićenja, pokrenut montirani sudski proces. Presuda je donesena također brzo, najbrže što se moglo, pa je Stepinac već 11. listopada osuđen, na čak 16 godina zatvora zbog suradnje s ustaškim režimom. Osam dana nakon toga odveli su ga na robiju u Lepoglavu, a jedan od onih koji su ga tom prigodom sprovodili i čuvali bio je i Josip Manolić, koji se ovim činom čak i hvalio u javnosti.
Sudac koji je osudio zagrebačkog nadbiskupa zvao se dr. Žarko Vimpulšek Bio je i predsjednik komunističkog suda, a za sva zla koje je učinio u svojoj karijeri, trebalo bi ga i posmrtno proglasiti zločincem. Ovaj komunistički poltron živio je 75. godina, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, u nazočnosti brojnih Zagrepčana, 11. listopada 1985. To je bio isti datum kada je 1946. osudio nadbiskupa Stepinca!
Je li to slučajno?
Pored toga, trebamo se sjetiti da je novi papa Lav XIV izabran na znakoviti dan za Hrvate, 8. svibnja 2025., tj. na dan kad smo obilježavali 127.rođendan bl. Alojzija Stepinca!
Je li to slučajno?
Zagrebački nadbiskup odmah je shvatio da se pred komunističkim sudom ne treba braniti, jer je svaka obrana bila iluzorna. Stepinac je uz ostalo rekao: „Oni mogu imati na raspolaganju sve vojske ovoga svijeta, mogu posjedovati sva materijalna sredstva, mogu imati sav tisak, sve radio postaje i sva kina. Jednu stvar ipak ne mogu posjedovati – da ovladaju srcima i dušama ljudi, što je isključivo Božja povlastica!“
Međutim, jedan od tadašnjih komunističkih čelnika na to je odgovorio: „Nema čovjeka u našoj zemlji kojega mi nismo u stanju izvesti pred sud i osuditi!“
I umjesto da danas komunistički čelnici govore i raspravljaju o ovim i sličnim temama, oni okreću pilu i pljuju i bljuju po jednom pokliču, sve sa željom i ciljem da zaboravimo – šta je bilo!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrva
