Hrvatska pošta pustit će 26. studenoga 2018. u optjecaj prigodnu poštansku marku u povodu Božića. Autori ovoga izdanja zagrebački su dizajneri Ivana Vučić i Tomislav-Jurica Kaćunić, a motiv marke je božićna sveta sličica iz 19. stoljeća. Nominalna vrijednost marke iznosi 3,10 kuna, a otisnuta je u nakladi od 700 000 primjeraka u arcima od 20 maraka i u 20 000 karneta od 10 samoljepljivih maraka. Marku je u višebojnoj ofsetnoj tehnici otisnuo zagrebački AKD. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvoga dana (FDC). Žig prvog dana bit će u uporabi 26. i 27. studenog 2018. u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13. Ovo izdanje, kao i sva ostala izdanja poštanskih maraka, mogu se kupiti u internetskoj trgovini Hrvatske pošte, www.epostshop.hr.
Hrvatska pošta osvjetljavala je blagdan Božića u različitim oblicima njegove prisutnosti i slavljenja. Ove godine motiv hrvatske božićne marke posvećen je nježnomu žanru svetih sličica. Dr. sc. Željka Čorak, znanstvena savjetnica – emerita u Institutu za povijest umjetnosti, napisala je: „Sličica kojom Hrvatska pošta časti ovaj blagdan Božića pripada devetnaestostoljetnom sjećanju na spomenutu tehniku caniveta. Taj se tiskarski postupak pojavljuje oko 1840. godine, i ova sličica nije nastala mnogo nakon toga. Njezin je ugođaj romantični ugođaj sredine pretprošlog stoljeća, a pokazuje i dublje slojeve pamćenja. Stilizacija fizionomija sa sitnim ustašcima, napoleonska kosica malog Isusa, sjećaju se sve do osamnaestog vijeka. Bidermajerske uspomene predstavljaju ružini vjenčići, također sabranost, tišina i mir anđeoskih likova. Romantični su anđeoski uvojci i boje odjeće. I rani se historicizam osjeća u ornamentalnoj čipkastoj podlozi prizora.“
Ova sličica proizvedena je u Einsiedelnu, švicarskome gradu glasovitom po baroknoj bazilici s crnom Madonom, u tiskari braće Charlesa i Nicolasa Benzigera, koji se spominju od 1830-ih godina. Ona je dokaz ne samo o vrsnoći uvoza iz velikoga svijeta nego i o mreži hodočasničkih putova koji su povezivali Europu.
Mali Isus na ovoj se sličici jedva nalazi na Zemljinu tlu. Njegove su jaslice, doduše, ispunjene ne slamom – nego žitom; siromaštvo je dalo svoj urod. Ali bez ičega ljudskog osim toga žita – te vlastite metafore, toga kruha – ostavljen je samo s anđelima: u svojoj trajnoj sudbini. Tek što je stigao, i još je ondje kamo će se vratiti. I kako sličica hoće reći, povesti nas sa sobom.
