U Hrvatskoj se Uskrs obilježava kroz niz važnih crkvenih običaja koji imaju duboko religijsko značenje. Tijekom Velikog tjedna posebno se ističu obredi koji podsjećaju na posljednje dane Isusova života. Na Veliki četvrtak u crkvama se obavlja obred pranja nogu, kojim se simbolizira poniznost i služenje drugima, prema primjeru Isusa Krista. S time u svezi prenosimo vijest o obrednom pranju nogu u Jeruzalemu - "Pierbattista Pizzaballa je 2. travnja, na Veliki četvrtak predvodio Misu večere Gospodnje iza zatvorenih vrata u bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu. Kardinal je u homiliji podsjetio da se nalazi na mjestu gdje je kamen zapečatio smrt. Ipak, sada smo ovdje da slavimo život – rekao je te se također osvrnuo na ozračje koje vlada u ovom posebnom povijesnom trenutku na Bliskom istoku. Postoji napetost koju ne možemo ignorirati – primijetio je – vrata bazilike Svetoga groba su zatvorena. Rat je ovo mjesto pretvorio u utočište, u unutrašnjost odvojenu od vanjskoga svijeta obilježenog napetošću. Ovdje smo kao u krilu mira, dok se oko nas svijet razdire, te bismo željeli moći sve to promijeniti – napomenuo je kardinal Pizzaballa. U tom je kontekstu latinski jeruzalemski patrijarh u gesti pranja nogu prepoznao središte kršćanske Pashe. Istaknuo je da Isus pretvara gestu onoga koji odlazi u gestu onoga koji služi. U Božjoj logici egzodus nije bijeg iz svijeta, nego potpuno uranjanje u svijet. Isusovi opasani bokovi više nisu znak onoga koji bježi iz ropstva, nego onoga koji iz ljubavi postaje sluga. Zbog toga - napomenuo je kardinal - pranje nogu nije moralna gesta, poučan primjer ili dirljiva scena. To je konkretni oblik Isusove Pashe. To je način na koji Bog prolazi kroz povijest. To je način na koji ljubav odlučuje ući u svijet."
Na Veliki petak vjernici sudjeluju u obredu ljubljenja križa, izražavajući poštovanje prema Kristovoj žrtvi. Tijekom tog dana često se uređuje i Božji grob u crkvama, gdje vjernici dolaze u tišini moliti i odati počast. Poseban je i običaj bdijenja uz grob, koji naglašava ozbiljnost i tugu Velikog petka. Na Veliku subotu održava se vazmeno bdijenje, jedan od najvažnijih liturgijskih trenutaka. Tada se blagoslivlja oganj i pali uskrsna svijeća, simbol novog života i svjetla. Na sam Uskrs vjernici donose hranu na blagoslov, najčešće jaja, kruh, šunku i kolače. Taj blagoslov ima značenje zahvalnosti i zajedništva obitelji.
Svi ovi običaji čine važan dio vjerske tradicije u Hrvatskoj i prenose se s generacije na generaciju kao izraz vjere i identiteta. No, u Hrvatskoj se Uskrs ne obilježava samo kroz vjerske obrede, nego i kroz bogate narodne običaje koji se razlikuju od kraja do kraja. Jedan od najpoznatijih običaja je bojanje jaja, koja se nazivaju pisanice. Tradicionalno su se bojale prirodnim bojama, najčešće ljuskama luka koje daju crvenkastu boju, a često su se ukrašavale voskom i raznim uzorcima. U mnogim krajevima običaj je darivanje pisanica članovima obitelji i prijateljima kao znak pažnje i prijateljstva. Djeca posebno uživaju u igrama s jajima, poput tucanja jajima, gdje se natječu čije će jaje ostati cijelo.
Blagdanski stol također ima važnu ulogu. Nakon razdoblja posta, pripremaju se bogata jela poput šunke, kobasica, mladog luka, rotkvica i raznih kolača. Posebno mjesto zauzimaju slastice poput pince (slatkog kruha) u Dalmaciji ili orahnjače i makovnjače u kontinentalnim krajevima. U nekim dijelovima Hrvatske zadržali su se i običaji vezani uz proljeće i buđenje prirode. Mladi su se nekada umivali u vodi s cvijećem na uskrsno jutro, vjerujući da će im to donijeti zdravlje i ljepotu. Također su postojali običaji ophoda selom i druženja, čime se jačala zajednica.
Iako su se neki običaji s vremenom promijenili ili zaboravili, mnogi se i danas njeguju kao važan dio kulturne baštine i obiteljskog života u Hrvatskoj.
