Majka hrabrost i njezina djeca - premijera u HNK u Varaždinu, kao simbolički prilog antiratnim prosvjedima diljem svijeta

Strahovito puno je simbolike u tom sjajno izabranom trenutku premijere kao i samom Brechtovom djelu koji je antiratna poruka svijetu i ljudima i poziva na razmišljanje, a jedini zaključak je da je i svaki pojedinac bez obzira koliko je umiješan u taj ili bilo koji drugi rat kroz povijest uvijek prisiljen, ako preživi, da poput majke hrabrost sam svoja kola vuče naprijed. Puno je simbolike u ovoj intelektualnoj predstavi koja se direktno ne dotiče nijednog rata već komprimira sve ratove koji su se vodili ili se vode u svijetu u kojemu je rat uvijek nekome svakidašnjica, a razdoblja mira sve su kraća. Majka hrabrost i njezina djeca - premijera u HNK u Varaždinu ujedno je bila i simbolički prilog antiratnim prosvjedima diljem svijeta uz godišnjicu rata u Ukrajini.

- U vrijeme neizvjesnosti i strahote rata na europskom tlu ova antiratna drama trebala bi dirnuti u srce svakog gledatelja, poručila je u najavi premijere intendantica Senka Bulić i bila je u pravu kada je pohvalila cijeli glumački postav predstave pojačan glumcima iz Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika kamo ubrzo nakon premijere predstava i odlazi na gostovanje budući da je riječ o koprodukciji.

A kad je riječ o drami - radi se o plejadi likova u dugom i iscrpljujućem ratu, gdje Brecht u prvi plan stavlja pojedince koji silom prilika žive u skladu sa zlom koje ih okružuje, djelujući u suprotnosti s moralnim načelima, a i svaki je način preživljavanja uglavnom dehumaniziran, pa gotovo i nema dramskog lica čiji se postupci mogu opravdati. Ana Fierling, prozvana Majka Hrabrost je antijunakinja: ratna profiterka, krijumčarka za vrijeme „bogougodnog“ vjerskog rata koja se ratom hrani, koja da bi ih spasila od rata ali u tome ne uspijeva, upreže svoju djecu u kola kako bi skupo prodala robu.

I dok najbliži nam rat u Ukrajini izaziva u nama simpatije spram boraca koji pružaju herojski otpor, a sjećanje na potapanje ruskog broda uz uzvik "jebeš brod" podsjeća i na "oba su pala" i znak je odlučnog i jedinstvenog ukrajinskog otpora, ne smijemo zaboraviti da je riječ o ratnom sukobu koji razara gradove i sela, raseljava milijune i pustoši zemlju i ljudska srca. Istodobno agresor uz svu ratnu mašineriju u svoju ratnu propagandu uključuje i nevinu djecu. Nedavna svečanost u Moskvi kojom je Kremlj iskoristio djecu Mariupolja da na pozornici pred cijelim svijetom "zahvale" okupatoru vrhunac je cinizma i beskrupuloznosti agresora, kakvu nije mogao zamisliti ni pisac poput Brechta. Naime, zvijezda ove orgije ruskog patriotizma bila je Anna Naumenko, 15-godišnjakinja crne kose, koju su gurnuli na pozornicu moskovskog stadiona Lužniki kako bi zahvalila vojniku pod nadimkom “Jurij Gagarin” što ju je spasio: “Hvala ti ujače Yura što si spasio mene, moju sestru i stotine tisuća djece u Mariupolju.” Annina sestra, Karolina, pokrila je uši od buke gomile dok je stajala u blizini.

U Brechtovu djelu Majka courage i njezina djeca prikazana je sudbina malih ljudi, a rat koji je uzrok svim zbivanjima je u pozadini drame. Na sceni se ne pojavljuju oni koji odlučuju, već samo oni pogođeni ratom. Vrline u ratu postaju pogubne (razlozi i načini smrti Annine djece).Prikazan je moralno izvrnut, apsurdan svijet. Čovjek je zbog vanjskih faktora izgubio dostojanstvo. Rat razara čovjeka, dehumanizira. Upravo u zadnjem djelu prikazan je moralno i materijalno opustošen svijet u kojem je Majka Courage postala tragična junakinja, ne želi mir jer jedino u ratu zarađuje.
Iako ne dopušta djeci da idu u rat, gubi. Omiljeni joj sin Eilif postaje omiljen i hrabar vojnik, ali dok se u ratu slavilo što je Eilif pljačkao i ubijao, nakon što je rat završio Eilif je bio osuđen na smrt zbog svojih nedjelja. Drugog sina Švicarskog Sira majka ne smatra pametnim kao svog starijeg sina, no zato ga je naučila poštenju. On je ubijen jer je čuvao blagajnu i nije želio izdati povjerenje narednika koji mu je zadao taj zadatak. Protivnici ga ubijaju tražeći blagajnu, a Majka Courage neće poznavati svoga sina (možda i da zaštiti njemu kći Kattrin). Kattrin je jedina od djece ostala uz majku, a na putovanju im se pridružio i vojni župnik. Kattrin je na kraju djela ubijena zbog svoje nesebičnosti i humanosti. Žrtvovala je sebe kako bi druge upozorila na neprijatelja. Iako je ubijena, ostvarila je svoju namjeru i nije umrla uzalud. Nakon Katrinine smrti ona dalje sama vuče svoja kola.
Brechtovo epsko kazalište spaja obilježja drame i epike. Nema klasične dramske kompozicije, nema zapleta i vrhunca radnje, izostaje dramska napetost .Priča je važna. Obično obuhvaća veliki vremenski raspon i više prostora, radnja se rasteže. Događaji se odvijaju u nizu osamostaljenih prizora (U Majci Courage je takvih 12 prizora ili slika koje su osamostaljene i osjećaju se veliki skokovi među njima). U epskom kazalištu gledatelj se ne uklapa u tijek radnje, nije aktivan. On se čudi onome što gleda. Cilj epskog kazališta je potaknuti gledatelja na razmišljanje, na kritički odnos prema svijetu i na mijenjanje svijeta (to se postiže pomoću efekta začudnosti). Efekt začudnosti je najvažnije sredstvo razaranja scenske iluzije.

I upravo zbog toga svijet bi trebao promisliti ne kako što bolje naoružati branitelje već kako potaknuti zaraćene da što prije sjednu za pregovarački stol, a poručili su to i prosvjednici u Berlinu, jer ratni profiteri tome će se uvijek opirati.
Sudbinu Majke hrabrost i slične sudbine u svim ratovima kroz povijest gledatelji će moći iščitati u sjajno režiranom komadu Kreše Dolenčića u kojemu glavnu ulogu - Majku hrabrost igra Ljiljana Bogojević.

U predstavi u kojoj sjajno igraju i pjevaju svi glumci duboko uživljeni u svoje uloge nastupili su: Anna Fierling zvana Mutter Courage: Ljiljana Bogojević, Eilif, njezin prvi sin: Marinko Leš, Emental, njezin drugi sin: Zdeslav Čotić, Kattrin, njezina kći: Dea Presečki, Zapovjednik: Robert Plemić ,Kuhar Peter zvani Lulek: Barbara Rocco, Yvette Pottier: Hana Hegedušić, Kapelan: Branimir Vidić,Vojnici, regrutari, stražari: Filip Eldan, Nikša Eldan, Oružar: Filip Eldan, Špijun: Nikša Eldan, Pukovnik u kolicima: Mladen Jerneić Grof Erdödy.

 

Autor teksta: Bertolt Brecht, Autor glazbe: Paul Dessau, Prevoditelj: Antun Šoljan, Prevoditelj stihova: Ivan Ivica Krajač, Redatelj: Krešimir Dolenčić, Scenograf: Miljenko Sekulić, Kostimografkinja: Martina Ptičar. Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić, Oblikovatelj zvuka: Zlatko Milec Glazbeno vodstvo: Ivan Josip Skender, Korepetitor: David Vuković, Asistent scenografa: Darko Avar, Asistent redatelja: Tin Hrvaćanin.

Orkestar koji prati songove uživo čine: David Vuković (klavir), Stjepan Vuger (harmonika), Jelena Geček (flauta), Melanija Gradečak (flauta), Tomislav Ratković (truba), Suzana Komanić (udaraljke). Autor fotografija: Marko Ercegović.

I za kraj trebalo bi pohvaliti i samu ideju da ta predstava bude postavljena na scenu i cijeli ansambl koji je odradio sjajan posao, no, od oduševljenja umjetničkim ostvarenjem na neki nas način odvaja strepnja da to što se događa u europskom susjedstvu ponovno ne zahvati i nas, osobito danas kada nas već i neke svakodnevne male ljudske bitke u ovom nehumanom svijetu ne zaobilaze.