O važnosti kulturne diplomacije i kulturnih atašea ne treba trošiti riječi. Mudre zemlje nikako se ne odriču ove suptilne, a itekako prodorne diplomatske specijalnosti. Stoga u drugim zemljama koje su im posebno interesantne otvaraju i svoje kulturne centre, naravno, ovisno o budžetskim mogućnostima, ali i sposobnosti pronalaženja sponzora. Hrvatska na tom polju, malo je reći, šepa. Ideja o Hrvatskoj kući nije zaživjela.Zbog štednje eutanazirana je i mreža hrvatskih kulturnih atašea.
Šteta. Jer hrvatska kultura nije samo pomodarstvo ni prigodničarstvo. Hrvatska kultura je brend sam po sebi. O tome svjedoči i nedavno objavljena knjiga muzikoloških tekstova doktorice znanosti Zdenke Weber “Glazba prije svega” koju joj je objavilo Hrvatsko slovo. Riječ je o tekstovima, mahom glazbenim kritikama, ali i osvrtima od šire društvene važnosti, koje je ta neumorna i gotovo sveprisutna muzikologinja, glazbena publicistkinja, diplomatkinja iz Varaždina objavljivala baš u Hrvatskom slovu.
A iza Zdenke Weber bogato je publicističko i novinarsko- kritičarsko iskustvo s više od 3500 članaka i kritika koje je objavljivala u Telegramu, Vjesniku, Oku, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Vijencu, Kolu, Cantusu, Hrvatskoj reviji, na portalu www.klasika.eu i na Trećem programu HRT-a.
I naravno, u Hrvatskom slovu s kojim surađuje još od 1995. do danas, i to volonterski. Zdenka Weber bila je i hrvatski kulturni ataše u Berlinu i Beču, gradovima koji su itekako važni za hrvatsku kulturu.
Zbog svoje zapažene profesionalne djelatnosti, u tim je gradovima Zdenka Weber imala široku mrežu poznanstava i prijateljstava. Stoga je bez većih teškoća pronalazila putove do njemačke i austrijske kulturne, ali i političke kreme.
Mnoga su joj vrata time bila otvorena, a sve u korist hrvatske kulture i hrvatskih glazbenih umjetnika koje je nesebično promicala cijeli život.
Brojni kasniji velikani hrvatske glazbe svoju su prvu kritiku i prve itekako važne javne poticaje dobili baš od Zdenke Weber, koja je posebno bdjela nad hrvatskom glazbom i hrvatskim skladateljima. Tako je posljednjih desetljeća bila jedan od najvažnijih medijskih promicatelja Osorskih glazbenih večeri kojih ne bi bilo bez još jednog upornog kultur-tregerskog vizionara kakav je bio nezaboravni osnivač tog festivala Danijel Marušić, redatelj kultnog “Malog mista”.
Tekstovi Zdenke Weber ukoričeni u opsežnoj knjizi “Glazbe prije svega” (u kojoj postoji i više nego dobrodošli indeks imena) dokazuju važnost pisanja o kulturnim zbivanjima. U današnje vrijeme koje prkosi enciklopedijama, leksikonima i klasičnim knjigama, ne mogu se sve informacije svesti na nešto prevrtljivi i nepotpuni Google.
Stoga je vrijednost izdanja kakvo je ovo Hrvatskog slova i Zdenke Weber utoliko veća. A ta je knjiga ujedno i zorni podsjetnik hrvatskoj državi da se u budućnosti nikako ne bi trebala lišiti usluga hrvatskih kulturnih poklisara, jer oni svojim kontaktima mogu otvoriti i ona vrata koja su političarima čvrsto zatvorena.
