Mnogi veliki i nekada slavni orkestri danas su tek blijeda sjena svoje nekadašnje moći. Nekada je gotovo svaka radijska i televizijska kuća imala vlastiti orkestar, no tehnološki razvoj odavno je učinio takve ansamble suvišnima – ponajprije na štetu glazbenika. Kultura je često prva na udaru proračunskih rezova, a klasična glazba sve se češće doživljava kao interes uskog kruga slušatelja.
U tom kontekstu Bečki filharmoničari ostaju iznimka. I dalje su neprikosnoveni simbol Novogodišnjeg koncerta koji se tradicionalno prenosi u više od 150 zemalja svijeta. Procjenjuje se da koncert u prijepodnevnim satima 1. siječnja prati oko 50 milijuna gledatelja. Za austrijsku javnu televiziju ORF riječ je o golemom produkcijskom pothvatu: koncert se iz Zlatne dvorane Musikvereina prenosi uz pomoć 40 mikrofona i 14 kamera, a svi baletni umetci i intermezzi unaprijed su precizno pripremljeni.
Novine – ali odmjereno
Iako je Novogodišnji koncert prije svega posveta bečkom valceru i obitelji Strauss, novine se uvode postupno i oprezno. Ove godine po prvi put će, kao 20. dirigent u povijesti i na 86. Novogodišnjem koncertu, orkestrom ravnati frankokanadski dirigent Yannick Nézet-Séguin. Glazbeni ravnatelj njujorške Metropolitan Opere, s ugovorom do 2030. godine, s Bečkim filharmoničarima surađuje od 2010.
S pedeset godina, Nézet-Séguin treći je najmlađi dirigent Novogodišnjeg koncerta, nakon Gustava Dudamela i Andrisa Nelsonsa. Program donosi i rijetko izvođena djela skladateljica, što je još uvijek iznimka u ovoj tradiciji. Tako će se izvesti polka-mazurka Sirenski napjevi Josephine Weinlich, pionirke koja je u 19. stoljeću osnovala prvi europski ženski orkestar.
U programu je i Rainbow Waltz američke skladateljice Florence Price, čije je stvaralaštvo Nézet-Séguin godinama promicao. Price je, unatoč teškim životnim okolnostima i rasnoj diskriminaciji, ostavila značajan opus klavirskih i orkestralnih djela. Valcer je izvorno napisan za klavir, a za ovu je prigodu posebno aranžiran za orkestar.
Glazba kao apel za mir
Trećina skladbi na ovogodišnjem koncertu nikada dosad nije bila izvedena na Novogodišnjem koncertu. Izbor Diplomatske polke Johanna Straussa mlađeg svjesno nosi poruku o važnosti dijaloga i diplomacije u svijetu obilježenom sukobima.
„Kad razgovaramo, često se ne slažemo. Kad slušamo istu glazbu, shvaćamo koliko toga imamo zajedničkog“, poručio je Nézet-Séguin uoči koncerta, naglasivši da Novogodišnji koncert i ove godine želi poslati poruku mira i međusobnog razumijevanja.
Tradicija s kompleksnom prošlošću
Manje je poznato da tradicija Novogodišnjih koncerata potječe iz vremena nacizma. Prvi koncert održan je 31. prosinca 1939. godine, s ciljem da se vedrim valcerima ublaže ratne brige stanovništva. Prihod je tada bio namijenjen nacističkom Zimskom fondu pomoći.
Unatoč takvom početku, tradicija je preživjela rat i prerasla u globalni glazbeni simbol. Dirigentski pult povjerava se isključivo najvećim imenima, poput Herberta von Karajana, Zubina Mehte, Lorina Maazela i Marissa Jansonsa. Od 1987. dirigenti se uglavnom izmjenjuju svake godine, iako su neke iznimke obilježile povijest koncerta – Riccardo Muti dirigirao je čak sedam puta.
Bečki filharmoničari tako i dalje, iz godine u godinu, započinju novu godinu glazbom koja nadilazi granice, vrijeme i politike.
