Prvi, svečani koncert nove koncertne sezone Varaždinskog komornog orkestra prigodno se uklopio u otvorenje obnovljene Koncertne dvorane Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Mario Korunić, koncertni majstor, solist na violini, umjetnički voditelj VKO 1. koncerta, osmislio je program pod imenom "Čudo od djeteta".
Kako je to detaljno a opet sažeto objasnila u programskoj knjižici gđa. Tatjana Čunko, termin "Wunderkind" se odnosi na osobito nadareno dijete velikih sposobnosti. Koncertom su obuhvaćeni skladatelji koji su svoja iznimna djela skladali do svoje 18. -te godine (gđa Čunko napominje, pozivajući se na odluke istaknutih svjetskih muzikologa da je Mozart skladbe koje su ga ustoličile kao jednog od najblistavijih genija glazbe, napisao od punoljetnosti pa do prerane smrti).
Mario Korunić nije nepoznat varaždinskoj publici, ovo je njegova sedma suradnja s VKO. I sam je bio svojevrsni "wunderkind" prošavši uz, recimo Aleksandra Ivića (također suradnik VKO, radno mjesto-Berlinska filharmonija) srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje u Zagrebu do svoje osamnaeste godine, dobivajući nagrade, uporno posvetivši violini sve svoje vrijeme koje su njegovi vršnjaci provodili u skladu s adolescentskim godinama.
Korunića je oduvijek resila ozbiljnost, studioznost, strast za znanjem i eksperimentom što mu omogućava ležeran, topao i prisan odnos s publikom, kolegama i skladateljima.
Odabravši Simfoniju za gudače br. 9 ("Švicarsku") u C-duru Felixa Mendelssohna kao svojevrstan uvod u glazbenu večer, publiku je osvojio "na prvu loptu". Lepršavost, dražesnost skladbe koje su uz visoku tehničku razinu ansambla došle do izražaja, razgalile su Varaždince. Sonata za gudače br. 1 u G duru, Gioacchina Rossinija bila je logičan slijed. Duhovito skladana, nameće virtuoznost izvođačima. Članovi Orkestra uspješno su odradili zadatak ujednačenim tonom, tehnikom i međusobnom tijesnom suradnjom. Izazov kako za orkestar tako i za solistu na violini svakako predstavlja Koncert za violinu i orkestar u d molu, D. 45, Giuseppe Tartinija, skladatelja rođenog i školovanog u Piranu i Kopru, gotovo samoukom violinističkom virtuozu 18. stoljeća, čiji radovi još uvijek nisu kronologizirani. Još uvijek pod dojmom koncerta Sretena Krstića i Zagrebačkih solista na ovogodišnjim Baroknim večerima, izvedbu Korunića i Varaždinskog komornog mirne savjesti možemo nazvati izuzetno uspješnom. Osim što poznaje zakone baroknog figuriranja, ukrašavanja i kadenciranja, što je tehnički suveren, Mario Korunić posjeduje onaj neopipljiv i neophodan talent prenošenja znanja, vještina i sugestija na veliki ansambl bez vidljivih znakova pritiska i napora. Tzv. Jednostavna simfonija za gudače op 4, Benjamina Brittena uz sve pozitivne karakteristike Varaždinskog komornog orkestra omogućila je da Orkestar pokaže toplinu dinamika, strastvenu ili suzdržanu boju tona koju posjeduje. Razgaljena publika je nagrađena dodatkom izvedbe pjesme škotskog melosa koji je dio uobičajenog Korunićevog repertoara. Maestro Korunić je otkrio i svoje drugo lice, ono savršenog i šarmantnog showmana koji svoju ljubav prema glazbi radosno dijeli s publikom. Svakako želim naglasiti da bez angažirane suradnje svih članova orkestra ovakav dobar koncert ne bi bio moguć jednako kao i činjenica da se stajanje tijekom izvedbe opetovano pokazalo ispravnim rješenjem.