KERAMEIKON – Hrvatsko keramičarsko udruženje iz Varaždina u subotu, 23. svibnja u 18 sati u Galeriji K10 otvara novu izložbu iz ciklusa „Ceramica Multiplex 2026“. Publici će se predstaviti umjetnica Vlasta Pastuović Aleksić samostalnom izložbom pod nazivom „My Cup of Tea – metaforički objekti“.Izložba će biti postavljena u prostoru Galerija K10, a moći će se razgledati od 23. svibnja do 20. lipnja.
Autorica se u projektu „My Cup of Tea“ predstavlja nizom keramičkih metaforičkih objekata nastalih tijekom 2025. i 2026. godine. Radovi su izvedeni u bijeloj i crvenoj glini, uz primjenu engoba, prozirne sjajne glazure i žice, a kroz formu uporabnih i simboličkih predmeta propituju osobne i univerzalne teme svakodnevice, intime i komunikacije. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka te članica AIC-IAC Geneve. Koordinaciju projekta potpisuju Željka Bračko i Smiljana Brezovec Meštrić.
U svečanom dijelu programa otvorenja nastupit će kantautor Goran Aleksić na gitari. Organizator izložbe je KERAMEIKON – Hrvatsko keramičarsko udruženje, a realizacija programa ostvarena je uz financijsku potporu Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Varaždin i Varaždinska županija.
ŠALICE KAO METAFORIČKI OBJEKTI
Sintagma „my cup of tea“ u engleskom jeziku ima figurativno (preneseno) značenje i koristi se kad se želi reći „to je nešto što mi odgovara i što je po mom ukusu; to je moj stil; to je nešto što me zanima, što volim i u čemu uživam.“ Vlasta Pastuović Aleksić vrlo je inspirativno i likovno kreativno iskoristila ovaj idiom kako bi, kroz motiv šalica, u projektu “My Cup of Tea“ metaforički vizualizirala priču o individualnim odabirima, željama i navikama; veseljima i razočarenjima; empatijama i unutarnjim refleksijama; osobnim raspoloženjima i emotivnim stanjima. Jer, kako kaže autorica: „U životu biramo aktivnosti, ljude, poslove i hobije koji odgovaraju našem ukusu, stilu, zanimanju i sviđanju, baš onako kao što biramo po svom ukusu „svoju šalicu čaja“. Tako ona ovdje realizira seriju ručno oblikovanih i ekspresivno oslikanih keramičkih šalica (uz ponegdje pripadajuće tanjuriće), koji već svojom sasvim osebujnom, nepravilnom formom i unikatnim oslikom ostavljaju dojam individualnih priča, posebnih entiteta i upečatljivih osobnosti. Dojam raznolikosti, posebnosti i individualnosti, jer svaka šalica je različito oblikovana i drukčije oslikana, pa se one pretvaraju iz uporabnih predmeta u metaforičke umjetničke objekte koji pričaju o unutarnjim čovjekovim svjetovima, mislima i emocijama.
Ako netko u ovim šalicama vidi tek svakodnevne, dekorativne utilitarne predmete, pomniji pogled pokazuje da one to nisu, jer autorica mnogim detaljima pobija njihovu svrhovitost, time sugerirajući drukčije značenje. Njihova forma tako je samo privid njihove namjene, jer im je uporabna funkcija namjerno anulirana zahvatima koji su, iz realne perspektive stvarne posude, nesvrhoviti: perforacijama, negacijama ergonomije, ispunom gradivnim materijalom (glina, žica), bodljikavim obrubom... čime je onemogućena konzumacija, pa oni postaju potpuno disfunkcionalni. Zanimljiva je, nadalje, kod nekih predmeta-objekata i dodatna morfološka modifikacija: uvođenje triju nogica, što im daje svojevrsnu autonomiju, ali i organski i antropomorfni karakter. Gledajući ih u tom kontekstu, oni više ne stoje pasivno i nisu više direktno vezani za podlogu, već postaju autonomne skulpture s vlastitim uporištem. Kad se dva takva objekta s nogicama spoje (šalica i tanjurić), oni postaju ravnopravni likovni sugovornici i funkcioniraju kao zajedništvo u napetoj ravnoteži. Važno je na kraju spomenuti i bogato oslikano oplošje; autoričinu široku lepezu boja koju ona rastvara unutarnjim i vanjskim stjenkama svojih objekata, šireći je jednom kao vibrantnu šarenost, drugi put kao strogu crno-bijelu dualnost, a treći put kao sasvim bijelu tišinu, čineći pritom da boje uvijek pulsiraju u ritmu emocija i raspoloženja. Mnogi ovdje prisutni stvaralački odmaci od svakodnevnoga, viđenoga i konvencionalnoga uvjetovali su redefiniciju ovih predmeta i promjenu njihove percepcije te time i promjenu značenja, zato ih se sad tu, u novome kontekstu, karakterizira kao objekte i vizualne prostorne metafore, s estetsko-morfološkim specifičnostima koje se referiraju na važnost identiteta i na uvažavanje jedinstvene raznolikosti ljudskih osobnosti, iskustava, doživljaja i emocija.
Vlasta Pastuović Aleksić svoj je cjeloviti umjetnički izraz izgradila kao kreativnu sintezu keramičkoga, kiparskoga, slikarskoga i konstruktivnoga razmišljanja. Njezini radovi u projektu “My Cup of Tea“ sažeta su potvrda toga, jer ona je ovdje, u malome, spojila sve te elemente, realiziravši u keramičkome mediju metaforičke objekte koji funkcioniraju kao antropomorfni volumeni, kao skulpturalne kompozicije i kao instalacije – ali i kao slike koje pričaju o prirodi i o krajoliku, međutim se poigravaju i geometrijskim oblicima. Ili nude meditaciju u bjelinama.
Višnja Slavica Gabout
