Kapucin Bono Zvonimir Šagi, veliki kršćanski intelektualac i teolog da ga nije zadesila zaraza koronavirusom te se nalazi u varaždinskoj Općoj bolnici danas bi slavio 62 godine zaređenja. Prije dvije godine proslavio je svoju dijamantnu misu u crkvi u Varaždinu. Evo što je o tome pisala IKA, a prenosimo i podatke iz Wikipedie. Za obljetnicu darujemo mu pjesmu po izboru naše suradnice Anči Fabijanović. Neka mu Svevišnji, koji ga je odabrao za svećeničko zvanje, bude na pomoći.
"Kapucin fra Bono Zvonimir Šagi proslavio je u nedjelju 4. studenoga (2018.) 60. obljetnicu svoga svećeništva. Dijamantnu misu fra Bono je slavio u kapucinskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu u zajedništvu s provincijalom Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jurom Šarčevićem, dekanom Istočnovaraždinskoga dekanata preč. Stjepanom Najmanom, župnikom kapucinske župe sv. Vida fra Mirkom Kemivešom i desetak svećenika.
U homiliji jubilarac fra Bono primijetio je da je jubilej uvijek bila prigoda da se sve ”„zglanca”, da se svi dugovi oproste i da se započne jedno novo vrijeme. Zamolio je sve za oprost, od najmanjih do najstarijih, od 1961. otkako je na službi u Varaždinu, do danas. „Sve molim da mi oproste. Sve što imaju možda neke misli i kakve srditosti na mene, neka sve to odbace, da se svi nađemo zajedno, jer eto Boga nas povezuje. Duh Sveti, Duh ljubavi Božje razlijeva se srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan. I mi sada jubilej moramo shvatiti kao pomirenje sa svima i ja vas molim da mi sve oprostite što je bilo kroz tih mojih 60 godina loše, a što je bilo dobro, to je Bog preko mene na vas prenosio. Uvijek moram misliti kako sam ja samo oruđe u Božjim rukama za vas. Svećenik je samo službenik Božji što je ljudima dan. I dalje se moj život s Gospodinom kreće, a Bog me je odabrao i poslao za vas i ja sam s vama i trudit ću se koliko god mogu“, rekao je fra Bono vjernicima.
Prije završnog blagoslova čestitke i zahvale fra Boni uputio je i provincijal Šarčević, koji je na početku svog svećeništva živio s fra Bonom u Varaždinu pet godina za koje kaže da su bile lijepe godine na koje je ponosan.
Podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. s početka pontifikata kako je on „samo obični ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem”. „Te riječi mogli bismo reći i za fra Bonu koji je također gotovo čitav život proveo kao radnik u vinogradu Gospodnjem u Varaždinu u ovoj župi. I to je činio na svoj originalan jedinstven način. Bono nikad nije htio kopirati druge ljude, štoviše, kritizirao je često one koji su kopirali. Uvijek je polazio od konkretne situacije ljudi s kojima je živio i tražio je odgovore na pitanje sadašnjeg trenutka. Vjerujem da ste čitali njegovu kolumnu u Kani dug niz godina. Uvijek je pokušao pronaći odgovor na pitanja koja su bila u žiži interesa katoličke javnosti. Stoga smijemo reći, bez pretjerivanja, fra Bono spada u red velikih i zaslužnih ljudi naše provincije“, istaknuo je kapucinski provincijal. Fra Bonu je opisao kao svestranu ličnost koji je, premda najveći dio godina samo župnik, radio i mnoge druge poslove. „Prije svega bio je redovnik, kapucin, a onda druga odrednica njegova života jest ta da je bio svećenik, župnik, pastoralac, teolog, osobito pastoralni teolog i plodni pisac. Još jedna odrednica na kraju, bio je i još uvijek jest, kritički analitičar i smijemo tako reći kršćanski sociolog. U jednom nedavnom intervujuu rekao je da se nije htio odreći pastoralnog rada i u toj rečenici može se sažeti sve ono što je on činio“, poručio je provincijal Šarčević, podsjećajući na riječi sadašnjeg pape Franje koji biskupima i svećenicima slikovito poručuje da trebaju biti s ljudima i među ljudima, kako slikovito kaže, da „osjete miris ovaca”. Upravo na taj način i po tom obilježju je čitav svoj svećenički život živio fra Bono, što je ujedno na liniji izvorne kapucinske karizme, a to je blizina ljudima, blizina narodu. Provincijal Šarčević spomenuo je i kako je fra Bono u provinciji obnašao sve službe koje jedan redovnik može obnašati, a poglavar je bio ukupno čak 15 godina odnosno 5 mandata.
„To je bilo vrijeme nakon Koncila kada su mnogi redovi i mnoge družbe doživljavale različite krize, a zahvaljujući fra Boni naša provincija nije imala velikih lomova niti velikih gubitaka. Fra Bono je ono što je bilo duh Koncila na neki način pretočio u dokumente, ne samo konstitucije našega reda, nego i u statut Provincije, i to je neki pravilnik koji regulira odnose među braćom da se oni mogu odvijati po pravu. Isto tako, ono što je njegova zasluga na osobit način je izrada ekonomskog statuta koji mi kapucini imamo već gotovo 40 godina, a što sada Crkva preko svoje Kongregacije za ustanove posvećenog života traži od svih redovnika i redovnica. Upravo smo nedavno na razini Hrvatske redovničke konferencije razmatrali o smjernicama koje Kongregacija upućuje svima da urede svoje ekonomske odnose da oni ne budu izvor problema nego izvor zajedništva, jer ništa kao novac ne može podijeliti, pa i nas redovnike“, poručio je provnicijal Šarčević te fra Boni poželio da mu Bog podari još godina krepko zdravlje, i jakost duha, i bistrinu koju je on uvijek posjedovao." IKA, 2018.
Iz Wikipedie: Bono Zvonimir Šagi
(Brodarovec, župa i općina Maruševec, 11. prosinca 1932.) hrvatski franjevac kapucin Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića,[1] provincijal. Brat hrvatskog franjevca kapucina, jednog od vodećih hrvatskih katoličkih teologa dvadesetog stoljeća, sveučilišnog profesora Tomislava Janka Šagija-Bunića.[2]
Rođen u Brodarovcu. Osnovnu školu pohađao u Druškovcu i Maruševcu. U Varaždinu i Zagrebu pohađao gimnaziju. 4. listopada 1955. u Zagrebu položio je doživotne zavjete. Zaredio se za svećenika 2. studenoga 1958. u Varaždinu. Studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao teologiju 1959. godine. Svećeništvo počeo kao vjeroučitelj. U župi sv. Mihaela u Zagreb/Dubravi bio je vjeroučitelj od 1958. do 1961. godine. Župnik u Varaždinu u župi Sv. Vida. Po ukidanju vjeronauka u školi, Bono Zvonimir Šagi je organizirao redovni tjedni vjeronauk u župi za srednjoškolce i studente. Bio je prvi u Zagrebu koji je to napravio. Hrabro je okupio mlade. Neki svećenici i časne sestre nisu s odobravanjem na to gledali, jer su još uvijek muška i ženska gimnazija bile odvojene. Uredio dvoranu, a jer zakon je onda nalagao da sve u svezi za vjeronauk smije ići samo u crkve, dvoranu je nazvao Kapelom kršćanskog nauka. Organizirao je svakodnevnu propovijed i nedjeljne teme, poslije mise razgovarao s vjernicima, petkom su na redu bila pitanja vjernika na koja je odgovarao i često su a s pitanjima su dolazili oni koji nisu bili vjernici. Držao je predavanja iz filozofije i teologije. Opsežnošću i organiziranošću zadivio je kardinala Franju Šepera, koji je jednom prigodom pitao fra Bonina brata 'Što je tvoj brat napravio fakultet?' . Vizitator je fra Bonu Zvonimira Šagija pohvalio za rad s mladeži. Od 1961. do 2008. bio župnik. Prije njega nije bilo večernjih misa pa ih je prvi uveo u župi. Obnašao dužnost gvardijana. Provincijal u više navrata. Do prije osamostaljenja Hrvatske predsjedavao konferencijom Viših redovničkih poglavara u bivšoj državi. Četrnaest godina predavao na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu. Od 1987. je pet godina uređivao AKSA-u (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti). Od sljedeće godine naredno je desetljeće bio glavni urednik revije Kršćanske sadašnjosti za propovjednike Služba Riječi.[2][3]
Djela
Napisao je više knjiga i više stotina stručnih, znanstvenih, publicističkih članaka i eseja iz područja pastoralne (kontekstualno-praktične) teologije, suvremenom kršćanske duhovnosti, praktične problematike redovništva i socijalnog nauka Crkve. Članke objavio u Svescima, Bogoslovskoj smotri i dr. Dvadesetak godina pisao kolumnu U sadašnjem trenutku u KANI, katoličkoj obiteljskoj reviji Kršćanske sadašnjosti. U reviji Služba Riječi napisao devet godišta homilija za sve nedjelje i blagdane u godini. Sudionik teoloških i inih simpozija, javnih tribina, Teoloških četvrtaka Kršćanske sadašnjosti i dr.[2][3]
- Nove strukture pastve
- Na poprištu redovničke obnove
- Traganja za novom crkvenom praksom
- Kršćanski laik u socijalističkom društvu
- Izazovi otvorenih vrata
- Laici i svjetovna dimenzija Crkve
- Sa svjetiljkom vjere u društvenoj zbilji
- Da sol ne obljutavi – kršćanski pristup društvenim problemima
- Pastoral župne zajednice
- Put i usput redovništva
- Prag na trag – Četrdeset godina Drugog vatikanskog koncila
- Molitva i misli mira u vrijeme rata – Homilije u dane molitve za mir i domovinu
- Riječ Božja u promišljanju trenutka , knjiga nedjeljnih i blagdanskih homilija
- Svaki dan u zrcalu Božje riječi
