U Varaždinu, politički život sve više nalikuje na dugačku seriju čiji scenarij nitko više ne kontrolira. Umjesto da HDZ i SDP surađuju u interesu građana, svjedočimo stalnim osobnim obračunima i političkom nadmudrivanju – najčešće kroz USKOK, a ne kroz dijalog.
Umjesto rješenja, dolaze optužbe. Umjesto suradnje – prijave. Umjesto planiranja – vječne press konferencije. Građani, promatrači svega toga, s razlogom se pitaju: "Gdje mi to živimo i tko nas to zastupa?"
Jer tko god bio na vlasti, Varaždin već dugo nosi etiketu “grada slučaja” – ne zato što nema potencijala, nego zato što politika često troši energiju na međusobna podbadanja, umjesto na konkretne rezultate.
Jedan moj profesor često je govorio: "Sve je to pitanje svijesti i savjesti." Danas, čini se, i odgovornosti.
A kako bi rekao jedan bivši predsjednik – “neka institucije rade svoj posao.” No, kad građani počinju sumnjati da institucije ne djeluju jednako prema svima, gubi se ono najvažnije – povjerenje u sustav.
SDP optužuje HDZ da koristi institucije u političke svrhe, HDZ uzvraća da je riječ o neosnovanim napadima. A između tih prepucavanja ostaje grad koji treba više suradnje, manje optuživanja, i politiku koja će konačno staviti građane ispred stranačkih interesa.
Jer umjesto da vode i spajaju, naši političari često djeluju kao da su u vječnoj borbi za pozicije, a ne u službi ljudi.
U Varaždinu je čini se glavna igra – tko će bolje kome nasapunati dasku. A razvoj grada? E, to može i na čekanje. U gradu je puno započetih projekata, a trebao bi konačno doći na red i podvožnjak za kućansku rampu. No, Gradonačelniku je stigla optužnica! Slijedi li odmazda? Može biti da je samo pitanje vremena.
A u svemu tome je možda i najtužnija spoznaja upravo ova: Nitko se ne obazire na to što riječ “zakon” zapravo znači.
