MISLI MAJKE KLAUDIJE
Gospodin je u nama, a mi u njemu. Uvijek želimo što Gospodin hoće. Onda nema boli, nema križa, nema trpljenja koje bi nam se činilo preteško.
Bog je neizmjerno dobar. Sama dobrota! Pouzdajte se, pa će sve biti dobro. Confide, filia – pouzdaj se, kćeri!
Što je svetost? Ljubiti Boga i bližnjega, a ljubiti to znači pomoći. Ljubiti znači služiti drugima gdje god mogu.
Očekujem dolazak Gospodnji punim predanjem: 'Suscipe me, Domine!' – 'Primi me, Gospodine!'
Blago duši koja je došla do toga da živi u miru i dade se voditi od ljubazne providnosti Božje. Naše predanje mora biti istinito i potpuno.
Postoji jedno sredstvo kojim se sve postizava, a to je molitva. Molimo, s pouzdanjem molimo!
Nipošto nismo osamljeni; recimo s Isusom: 'Ja nisam sam, Otac je sa mnom!' Recimo još: 'Srce Isusovo je sa mnom! Probodeno Srce Marijino je sa mnom!' Bog vas ljubi, Isus vas ljubi! Veselite se u Isusu!
Zapovijedi su Božje put u nebo, a presveti oltarski sakrament hrana, da na tom putu ne umremo od glada (12.IV.1909.).
Naš prolazni život nije ništa ako nije u Presvetom Trojstvu. Što je sunce za prirodu, to mora biti Presveto trojstvo za našu dušu. Moramo se ukorijeniti u Presveto Trojstvo.
Želim vas potaknuti na svagdanju svetu pričest. Pred tabernakulom žari ljubav božanskog Srca.
Bog vas ljubi! Isus vas ljubi! Veselite se u Isusu!
Budite si svjesni da je naše najveće dostojanstvo i naša najveća sreća u tome što smo DJECA BOŽJA. To je najslađa istina naše svete vjere… Svijest, ja sam Božje dijete, čuvat će vas od grijeha, dat će vašem srcu mir, raširit će ga i učvrstiti u ljubavi i pouzdanju.
Bog je ljubav! Najljepša je molitva od jedne riječi: BOG! BOG! BOG! BOG!
Mir, mir. Veliki mir, šutnja i molitva. Moja smrt možda je veoma blizu. Veni, Domine Jesu! Ja očekujem dolazak Gospodnji potpunim redanjem: 'Suscipe me. Domine!' To je ono što sada potpuno vlada u mojoj duši!
Dobra Majka Klaudija/Vatican News
Godine 1929. papa Pio XI. obratio se cijelom katoličkom svijetu potičući ga da moli za obraćenje Rusije. Majka Klaudija, po izričitom Božjem mističnom poticaju i dopuštenjem ispovjednika, žrtvovala je svoj život na tu nakanu svete Crkve. Otada, priznaje, na nju su se sručile sve nevolje, a posebno tifus 1941. godine, od kojega se nije nikada oporavila. Sve je strpljivo, smireno i vedro podnosila u potpunom zaboravu sebe, sve za besmrtne duše.
Gospodin se, naime, 13. lipnja 1929. godine objavio fatimskoj vidjelici Luciji, a ta je objava imala izravni odjek i na život cijele Crkve, ali i na život Majke Klaudije. Sestra Lucija imala je viziju Presvetog Trojstva i Prečistog Srca Marijina, tijekom koje joj je Gospa poručila “da je došao trenutak da Sveta Crkva sazna za njezinu želju za posvećenjem Rusije i njezino obećanje da će je obratiti”…
Žrtvuj se za tu veliku zemlju, jer već lupaju po pećini Petrovoj.
Majka Klaudija je te iste godine u mističnom zrenju osobno jasno čula Isusa kako joj govori: “Žrtvuj se za tu veliku zemlju, jer već lupaju po pećini Petrovoj”. I odmah je, uz dopuštenje ispovjednika, uslijedio njezin spreman odgovor pun ljubavi: “Hoću! Žrtvujem se!” To je ona otkrila M. Mariji Forst, da je ohrabri u jednom velikom duševnom trpljenju, a ova je to brižno zabilježila. Drugi puta je to ponovila svojoj bivšoj glavarici, M. Tereziji Horvat, u razgovoru 14. listopada 1951. g., tri i po mjeseca prije smrti, kada su razgovarale o patnji. Rekla je da se predala Isusu za žrtvu za Crkvu, za obraćenje Rusije, i dodala, kao i M. Mariji, da su je otada snalazile sve moguće patnje i poniženja.
M. Terezija upitala je Klaudiju: “Na koji vam je način Isus to rekao?” – “To ne mogu reći”, odgovorila je. Nikome nije povjerila u čemu su se sastojale te patnje i poniženja, ali su se svim sestrama jasno očitovale 1941. godine. S četiri druge sestre oboljela je od trbušnog tifusa. Sestre su uspjele odoljeti toj strašnoj bolesti, ali M. Klaudija, iscrpljenja pokorom i postovima, nije se više nikada oporavila do svoje smrti, 3. veljače 1952. godine. Jedanaest godina gorkog trpljenja od posljedica bolesti: teški bolovi i trajne dijareje, kad su lijekovi malo ili nikako koristili, ali ona je sve u najvećoj strpljivosti i ljubavi podnosila. Nikada se nije potužila ni tražila olakšice. Kad je bilo više bolesnica, kojima se nosila hrana u sobu, ona je molila bolničarke da njoj donesu zadnjoj. Sestre su je posjećivale i molile koju riječ za uspomenu, a jedna je pod prisegom napisala da joj je dolazila da se “napije na izvoru vječnog života”. Iz očiju joj je uvijek sjala Božja ljubav i toplina, i taj je pogled sve hrabrio i tješio. Ona je dobro znala da trpi za Crkvu, posebno onu progonjenu u Rusiji, i ni jedna joj žrtva nije bila teška. I uvijek bez jadikovanja, štoviše, vedro i hrabreći druge. Uvijek je prikazivala “na velike nakane”, a onda se saznalo da je to bila Rusija.
Ona je dobro znala da trpi za Crkvu, posebno onu progonjenu u Rusiji, i ni jedna joj žrtva nije bila teška.
Prisilna otuđenja od vjere i ispiranja mozgova rađala su katastrofom za vjeru, ali podzemni dotoci milosti po molitvama i patnjama onih koji Krista ljube ponovno su šiknuli i stvarali nepobjedive svjedoke, pa i mučenike. I toliki su novi plamenovi vjere buknuli iz te njihove žrtve u komunističkoj Rusiji! I Klaudijina žrtva tu je dala svoj ne mali udio. Ali Sotona nikada ne miruje. Predstavio se i u mnogim zemljama i u mnogim glavama kao da ga nema, ali upravo je tada postao najopasniji. Francuska revolucija, masonerija, razvoj komunizma i nacizma, sve su to plodovi njegova djelovanja u dušama koje su mu se predale. Krvavi ratovi 20. stoljeća, pa i ovi novi u tolikim zemljama svijeta Afrike i
Azije i sve veći progoni vjernika u Latinskoj Americi, samo su odbljesak njegova djelovanja po njegovim slugama koji ne prežu niti od genocida. Sami smo dobro iskusili svu brutalnost rata od 1990. do 1994. godine.
Majka Klaudija dala je doista u ljubavi svoj život. Od prelijepe osobe u mladosti polagano je postajala sve bjednija. Čak joj se i kralježnica jako iskrivila, te se s mukom kretala. Umrla je kao žrtveno janje, kako su je doživjele sestre, 3. veljače 1952. godine. Odmah se Varaždinom pronio glas: Umrla je Svetica! Danas joj se mnogi mole i dobivaju pomoći za dušu i tijelo, zdravlje, mir u obitelji, zaposlenja, posebno velike utjehe i ispovijedi nakon nekoliko desetljeća odbijanja Božje milosti, a njezin pogled, čak s fotografija, tješi i ulijeva pouzdanje u Gospodina.
Molitve za proslavu M. Klaudije i dobivanje milosti:
Spasitelju naš, ljubljeni Očev Sine, uzeo si obličje sluge i nazivao se sinom čovječjim te postao janje Božje koje oduzima grijeh svijeta. Majku si Klaudiju poučio da bude predana službenica Božja, službenica vjere i spasiteljske ljubavi. Udijeli i nama tu milost po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo…Slava Ocu…
Bože, Oče milosrđa i utjehe, Majci si Klaudiji za njezina života udijelio milost da pomaže slabima i tješi žalosne. Daj i nama milost da se zalažemo i molimo za drogiranu mladež, alkoholičare, psovače, rastavljene obitelji i teško pitanje neželjene djece. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo…Slava Ocu…
Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i čovjekoljublje, ti najbolje poznaš patnje današnjega čovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i udijeli svima koji joj se utječu snage i olakšanja. Umnoži im vjeru, utvrdi pouzdanje, usavrši ljubav. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
Oče naš, znamo da je naše najveće dostojanstvo i sreća što smo tvoja djeca. Ta je najslađa istina naše vjere čuvala M. Klaudiju od grijeha, davala mir njezinu srcu, učvršćivala ga u vjeri i pouzdanju. Daj, Oče nebeski, i nama milost da se borimo protiv grijeha, živimo u trajnom miru s tobom i ljudima te čuvamo vjeru i pouzdanje kao svoje najveće blago. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo…Slava Ocu…