Kako bismo razlučili dobro od zla trebamo pogledati vlastitu nutrinu i upitati se o mislima, pa i onim negativnima koje truju naše postojanje. O tomu je govorio papa Franjo na nedavnoj općoj audijenciji, iznoseći iskustvo svetoga Augustina i svetoga Ignacija, učiteljā u vježbanju razlučivanja. Naš je život, rekao je, najdragocjenija knjiga koja nam je dana.
Nastavljajući na općoj audijenciji srijedom niz kateheza o razlučivanju, papa Franjo se zadržao na – kako je rekao – još jednom prijeko potrebnom sastojku, a to je vlastita životna priča. Naš je život najdragocjenija „knjiga“ koja nam je dana, knjiga koju mnogi, nažalost, ne čitaju, ili to čine prekasno, prije smrti. Ipak, upravo se u toj knjizi nalazi ono što uzalud tražimo na druge načine.
Primjer svetog Augustina
Sveti je Otac citirao svetog Augustina, velikoga tražitelja istine, napominjući da je on imao to unutarnje iskustvo i da je u svojemu životu primijetio Gospodinovu prisutnost, tako da je na kraju u Ispovijestima napisao: „„Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom“ (Ispovijesti X, 27.38)“ Otud njegov poziv da se njeguje nutarnji život kako bi se pronašlo ono što se traži: „Vrati se u sebe. Istina prebiva u unutarnjem čovjeku“ (Prava religija [La vera religione], XXXIX, 72) – rekao je Papa te istaknuo – Čitaj svoj život. Pročitaj u svojoj nutrini, kakav je bio tvoj put. Učini to mirno. Vrati se u sebe.
Mnogo smo puta i mi doživjeli Augustinovo iskustvo, tako da smo se našli zarobljeni mislima koje nas udaljavaju od nas samih, stereotipnim porukama koje nam nanose bol; primjerice: „Ništa ne vrijedim“, i obeshrabriš se; „ništa mi ne ide od ruke“, ili „nikada neću učiniti nešto dobro“, i obeshrabriš se i tako ide život. Te pesimistične fraze te ruše. Čitati vlastitu povijest stoga znači također prepoznati prisutnost tih „otrovnih“ elemenata, ali potom proširiti radnju naše priče, naučiti primjećivati druge stvari, čineći ju bogatijom, više cijeniti slojevitost, uspijevajući također shvatiti diskretne načine na koje Bog djeluje u našem životu – istaknuo Sveti Otac.
Otkriti u vlastitom životu dragocjene bisere koje je posijao Bog
Rimski je biskup potom objasnio da razlučivanje postavlja pitanja koja nas potiču na duboko promišljanje o našim djelima, ne zaustavljajući se na svakom od njih, nego čitajući ih u širem kontekstu. Potiče nas da se upitamo, primjerice, odakle mi dolazi ta misao i kamo me vodi? Promatranje događaja u životu – istaknuo je – omogućuje nam uočiti dragocjene detalje.
Primjerice, neki tekst, neka usluga, neki susret, koje na prvi pogled smatramo nevažnima, kasnije nam donesu unutarnji mir, prenose radost življenja i sugeriraju druge inicijative za činjenje dobra. Zaustaviti se i to prepoznati vrlo je važno za razlučivanje, to je rad na skupljanju onih dragocjenih i skrivenih bisera koje je Gospodin rasuo po našem tlu. Dobro je skriveno, tiho, zahtijeva sporo i kontinuirano iskapanje. Jer, Božji je stil diskretan, On voli biti skriven, ne nameće se; On je poput zraka koji udišemo; ne vidimo ga, ali nas održava na životu, i primjećujemo ga tek kad ostanemo bez njega.
Istraživanje svetoga Ignacija Loyolskoga
Steći naviku ponovnoga čitanja vlastitoga života „odgaja pogled“, izoštrava ga – napomenuo je Papa – daje nam da vidimo „mala čuda“ koja Bog svakoga dana čini za nas i pokazuje nam nove putove, jer mudra je ona izreka koja kaže da je čovjek koji ne poznaje svoju prošlost osuđen na to da ju ponavlja – primijetio je te pozvao sve da pričamo drugima o svojem životu. Riječ je o jednom od najljepših i najintimnijih oblika komunikacije.
I životopisi svetaca dragocjena su pomoć u prepoznavanju Božjega stila u vlastitom životu; – dodao je – omogućuju nam upoznati se s njihovim načinom djelovanja. Neka se ponašanja svetaca odnose na nas, pokazuju nam nova značenja i nove mogućnosti. To se, primjerice, dogodilo svetom Ignaciju Loyolskom.
Ispit savjesti kako bismo shvatili što se događa u nama
Utemeljitelj isusovaca napisao je da je iz stečenoga iskustva zaključio da su ga neke misli ostavljale tužnim, a neke veselim, te da je malo pomalo počeo spoznavati različitost duhova koji su se u njemu komešali. To možemo naučiti činiti i mi. Upitajmo se na kraju dana, primjerice: što se danas dogodilo u mom srcu? Neki misle da je taj ispit savjesti polaganje računa za grijehe koje su učinili. Mnogo ih činimo. Ali to je također prilika da se upitamo što se dogodilo u meni. Jesam li imao radosti? Što mi je donijela radost? Jesam li bio tužan? Što mi je donijela tuga? I da tako naučimo razaznavati što se događa u nama – rekao je na kraju papa Franjo.
Papina solidarnost s Ukrajinom i Nigerijom
Na kraju opće audijencije Papa se ponovno spomenuo strahota sukoba u istočnoj Europi, kao i jakih kiša koje i dalje pogađaju Nigeriju, „razarajuće katastrofe“, jedne od najgorih u posljednjih deset godina, sa stotinama mrtvih, nestalih i više od milijun raseljenih . Sveti se Otac, kao uvijek, na kraju audijencije ponovno spomenuo Ukrajine i stranih posljedica rata koji ju uništava.
Vratimo se u mislima mučeničkoj Ukrajini i molimo za Ukrajinu: molimo za ružne stvari koje se tamo događaju, mučenja, ubojstva, razaranja. Svjetska zdravstvena organizacija do danas je potvrdila 623 napada na zdravstvene ustanove u zemlji, a od početka rata ubijeno je 428 djece i ranjeno više od 800. Predsjednica Europske komisije, Ursula von del Leyen, osudila je ruske ciljane napade na civilne infrastrukture, nazvavši ih djelima „čistoga terora“ i „ratnim zločinima“.
Poticaj na molitvu za Nigeriju
Pozdravljajući skupine hodočasnika engleskoga govornog područja, Papa se osvrnuo na situaciju u kojoj se nalazi Nigerija, pogođena jakim kišama koje su izazvale jednu od najgorih poplava u posljednjih deset godina. Spomenuo se brojnih mrtvih, nestalih, kao i velike štete koju su prouzročile poplave.
Molimo za one koji su izgubili život, kao i za sve ljude izmučene tako razornom elementarnom nepogodom.
Sveti Otac primio u audijenciju hondurašku Predsjednicu
Sveti je Otac danas primio Predsjednicu Hondurasa, koja se potom susrela s državnim tajnikom kardinalom Parolinom i nadbiskupom Gallagherom, tajnikom za odnose s državama i međunarodnim organizacijama. Izražena je volja za jačanjem bilateralnih odnosa
Papa Franjo je danas, u Apostolskoj palači u Vatikanu, primio predsjednicu Republike Honduras, Iris Xiomaru Castro Sarmiento, koja se potom susrela s Papinim državnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom i nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom, tajnikom za odnose s državama i međunarodnim organizacijama.
Volja za jačanjem odnosa
Tijekom srdačnoga razgovora u Državnom tajništvu – kako je istaknuto u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice – izraženo je zadovoljstvo dobrim bilateralnim odnosima i želja za njihovim jačanjem, također postizanjem Okvirnoga sporazuma između Svete Stolice i Hondurasa. Sugovornici su se potom osvrnuli na dragocjeni prinos koji Crkva daje toj zemlji, posebno na području obrazovanja i zdravstva, kao i na području karitativnoga djelovanja, te pozornosti prema migrantima i suzbijanja siromaštva.
Borba protiv siromaštva
Tijekom susreta dotaknute su i druge teme, kao što su učinci klimatskih promjena i borba protiv siromaštva, te je istaknuta važnost nastavka zauzimanja za promicanje općega dobra i pomirenja u zemlji – stoji u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice.
Papa Franjo će u studenom posjetiti Asti u talijanskoj pokrajini Pijemont
Vijest je dao biskup toga grada u talijanskoj pokrajini Pijemontu. Papa će u Asti doputovati 19. studenog kako bi se nasamo susreo s članovima obitelji, a 20. studenog će u katedrali predvoditi misu
Papa Franjo će posjetiti talijanske korijene svoje obitelji. Objavo je to biskup Astija, mons. Marco Prastaro, te govoreći novinarima najavio da će 19. studenog poslijepodne Papa biti u tom pijemontskom gradu kako bi se susreo s jednom rođakinjom povodom njezina 90. rođendana. Susret s članovima obitelji bit će privatan. U priopćenju Prefekture papinskoga doma, osim toga, stoji da će dan poslije, 20. studenog, na svetkovinu Krista Kralja, Papa u 11 sati predvoditi misu u katedrali u Astiju, da bi se susreo s lokalnom zajednicom iz koje su njegovi roditelji krenuli i emigrirali u Argentinu.
Oduševljeni smo tom viješću – rekao je biskup Prastaro, a prenio online dnevnik ATnews. Dat ćemo sve od sebe kako bismo primili papu Franju poštujući želju za privatnim dijelom posjeta. Povratak u Vatikan predviđen je za nedjelju poslijepodne. Grad Asti posjetio je i Ivan Pavao II., u rujnu 1993. godine.
PAPA: RAZVITI KOD VJERNIKA LAIKA VEĆI OSJEĆAJ ODGOVORNOSTI ZA ŽIVOT I BUDUĆNOST CRKVE
Primivši članove Kongregacije mariannhillskih misionara, u prigodi njihova generalnog kapitula, Papa ih je potaknuo da njeguju stalno pastoralno obraćenje koje dolazi do izražaja u svakoj djelatnosti; od svećeničke i duhovne formacije laika, do planiranja apostolskih projekata
Sinodalnost i suodgovornost laika – istaknuo je papa Franjo obraćajući se Mariannhillskim misionarima primivši ih u audijenciju u prigodi njihova generalnog kapitula koji se održava nakon proslave prvih stotinu godina kongregacije osnovane u Južnoj Africi po nadahnuću austrijskoga trapističkog misionara Franza Pfannera. Podsjetimo da jeotac Franz Pfanner, među ostalim, osnovao samostan Marija Zvijezda u blizini Banje Luke.
Život i budućnost Crkve
Osvrnuvši se u govoru na temu kapitula: „Solidarnost: pozvani imati samo jedan duh i jedan cilj“, Papa je istaknuo da je ona posebno aktualna u svjetlu širega sinodskoga puta koji je opća Crkva započela prošlih mjeseci, pripremajući se za biskupsku sinodu sljedeće godine. Riječ je o crkvenom hodu koji želi poticati zajedništvo, sudjelovanje i misionarsko zauzimanje svih krštenika, i to kroz proces duhovnoga razlučivanja usredotočenoga na susret, slušanje i razmišljanje, kako bi se postigla sve veća otvorenost za novost Duha i za njegove prijedloge. Bitan element sinodskoga procesa je razvijanje većega osjećaja suodgovornosti vjernika laika za život i budućnost Crkve – istaknuo je Sveti Otac.
Pastoralno obraćenje
U tom smislu Mariannhillski misionari mogu biti primjer. Povijest vaše kongregacije pokazuje – napomenuo je rimski biskup – da je od samoga početka propovijedanje evanđelja bilo popraćeno zauzimanjem u poticanju autohtonih zvanja, kako bi se promicao cjeloviti ljudski razvoj unutar lokalnih zajednica, te kako bi se razvio duh zajedničke odgovornosti za opće dobro.
Dok ustrajete u nastojanjima da ostvarujete to jedinstvo i solidarnost u službi evanđelja, potičem vas da njegujete stalno pastoralno obraćenje, koje može naći izražaj u svakoj dimenziji života i djelovanja vaše kongregacije, od svećeničke i duhovne formacije laika do konkretnoga planiranja apostolskih projekata – istaknuo je Papa.
Glas Duha
Ako sinodalnost na koju je Crkva pozvana u ovom vremenu podrazumijeva zajednički hod i zajedničko slušanje, sigurno prvi glas koji moramo slušati – prema Papinim riječima – treba biti glas Duha Svetoga. To je slušanje papa Franjo objasnio jednom metaforom. Nedaleko od nas nalazi se veliki obelisk na Trgu svetoga Petra. Svima vam je poznat snažan dojam koji je na opata Pfannera ostavila priča o podizanju tog velikog monolita. Unatoč golemim ljudskim naporima, obelisk se, u posljednji čas, mogao spasiti od pada samo polijevanjem vode na užad. Danas je, kao uvijek, potrebna voda Duha Svetoga, i to ne samo kako bi napredovao rad naših ruku, nego ponajviše kako bi omekšala tvrdo tlo naših srdaca. Stoga, bez tvrdoga srca, bez zatvorenoga srca – savjetovao je papa Franjo misionarima, jamčeći svoje molitve i poželjevši da njihov kapitul donese obilne duhovne plodove.
Papa pokretu Comunione e Liberazione: Govorite današnjem svijetu, čuvajući don Giussanijevu karizmu i jedinstvo
Susrevši se s oko 60.000 članova pokreta Comunione e Liberazione iz Italije i svijeta, povodom 100. obljetnice rođenja njihova utemeljitelja, Papa ih je potaknuo da održe jedinstvo i da ne dopuste da ih povrijede podjele, nepovjerenje i suprotstavljanja, jer vrijeme krize je vrijeme za obnovu i misionarski polet. Sve je članove pokreta zamolio za „veliku pomoć“, da ga prate u proroštvu za mir: „Plaši me sve nasilniji i ratoborniji svijet“
Uvijek gledati naprijed. Prema van, pronalazeći prikladne načine i jezike kako bi karizma koju vam je prenio don Giussani doprla do novih ljudi i novih sredina; prema unutra, čuvajući jedinstvo i ne dopuštajući da vas povrijede podjele i suprotstavljanja, koji igraju igru zloga – tim je riječima papa Franjo ocrtao smjernice za budućnost pokreta Comunione e Liberazione (Zajedništvo i oslobođenje), velikog i raznolikog crkvenog pokreta raširenoga u više od 70 zemalja, koji je osnovao don Luigi Giussani, čija se 100. obljetnica rođenja slavi ove godine. Upravo povodom te važne obljetnice Papa se danas na Trgu svetoga Petra susreo s jednim dijelom od više od 300.000 članova pokreta iz Italije i drugih zemalja.
Don Giussani, otac i učitelj
Sveti je Otac odmah, na početku govora, svoje misli posvetio don Giussaniju, koji je – kako je rekao – dar za Crkvu i za svijet. Don Giussani je bio otac i učitelj, bio je služitelj svih briga i ljudskih situacija s kojima se susretao u svojemu odgojnom i misionarskom zanosu. Crkva prepoznaje njegovu izvanrednu pedagošku i teološku darovitost, očitovanu polazeći od karizme koju mu je dao Duh Sveti za „opću korist“ – napomenuo je rimski biskup.
Vremena krize, vremena obnove
Osvrnuvši se na probleme, podjele, a i osiromašenja u prisutnosti tako važnoga pokreta kao što je Comunione e Liberazione, Sveti je Otac istaknuo da su vremena krize vremena rekapitulacije njihove izvanredne povijesti milosrđa, kulture i poslanja. To su vremena kritičkoga razlučivanja onoga što je ograničilo plodonosan potencijal karizme don Giussanija; to su vremena obnove i obnovljenoga misionarskoga zanosa u svjetlu sadašnjega trenutka u Crkvi, kao i potrebā, patnji i nadā suvremenoga čovječanstva. Kriza nam daje da rastemo. Međutim, ne treba ju svesti na sukob koji uništava – upozorio je te potaknuo prisutne da se ne boje različitih osjetljivosti i suočavanja u hodu pokreta.
Karizma don Giussanija
Veliki je dio govora papa Franjo posvetio nekim vidicima bogate osobnosti don Giussanija: njegovoj karizmi, pozivu odgajatelja i njegovoj ljubavi prema Crkvi. Velika osobna karizma don Giussanija, čovjeka sposobnoga privući tisuće mladih i dotaknuti njihovo srce, proizlazi iz njegova iskustva iz vremena kada je imao 15 godina. Naslutio je da je Krist sjedinjujuće središte cijele stvarnosti, odgovor na sva ljudska pitanja i ispunjenje svake želje za srećom, dobrom, ljubavi i vječnošću, koje su prisutne u ljudskom srcu.
Na taj je način shvatio da kršćanstvo nije intelektualni sustav, paket dogmi, moralizam, nego da je kršćanstvo susret – istaknuo je Papa te citirao riječi, tada kardinala, Ratzingera na sprovodu don Giussanija.
Don Giussani je privlačio, uvjeravao, obraćao srca jer je drugima prenosio ono što je nosio u sebi nakon svog temeljnog iskustva: ljubav prema čovjeku i ljubav prema Kristu kao ispunjenju čovjeka. Mnogi su ga mladi slijedili, jer mladi su pronicavi. Ono što je govorio proizlazilo je iz njegova iskustva i njegova srca, stoga je ulijevao pouzdanje, simpatiju i zanimanje.
Učiniti da njegova karizma danas donese plod
Njegovu karizmu valja očuvati, i to ne kao nešto konzervativno iz prošlosti, nego nešto što je danas donijelo plod. Upravo načini na koji ju se živi mogu biti prepreka ili čak izdaja svrhe za koju ju je Duh Sveti potaknuo. Prepoznavanje i ispravljanje zabluda, tamo gdje je to potrebno, moguće je samo uz poniznost i pod mudrim vodstvom Crkve – napomenuo je Papa te potaknuo sve da bježe od svakog povlačenja u sebe, od straha i duhovnog umora.
Odgoj mladih
Potom se osvrnuo na lik don Giussanija „odgojitelja. Od prvih je godina svećeništva osjetio da je hitno potrebno mladima komunicirati susret s osobom Isusa Krista. Imao je jedinstvenu sposobnost za poticanje, u srcu mladih ljudi, iskrenoga traženja smisla, za pobuđivanje u njima želje za istinom. Poput pravoga apostola, kada je vidio da se u mladima razbuktala ta žeđ, nije se bojao predočiti im kršćansku vjeru. Ali, nikada im nije ništa nametao. Njegov je pristup oblikovao brojne slobodne ličnosti, koje su pristupile kršćanstvu s uvjerenjem i zanosno; ne iz navike, konformizma, nego na osoban i kreativan način.
Poštovao je karakter svake osobe, njezinu povijest, temperament, talente. Nije želio sve osobe iste, a nije želio ni da svi oponašaju njega. I doista, ti su mladi, odrastajući postali, svatko prema svojim sklonostima, značajne prisutnosti na raznim područjima, u novinarstvu, školi, u gospodarstvu, u karitativnim djelima i u društvenom promicanju. To je – prema riječima pape Franje – velika duhovna baština koju također valja čuvati i prenositi.
Karizma i autoritet
„Sin Crkve“, treći je vidik don Giussanija koji je istaknuo papa Franjo. Bio je svećenik koji je jako volio Crkvu. Čak i u vremenima izgubljenosti i snažnoga osporavanja institucijā, uvijek je odlučno održavao svoju vjernost Crkvi prema kojoj je osjećao veliku ljubav. U velikoj je ravnoteži uvijek znao držati zajedno karizmu i autoritet, koji su komplementarni i oboje potrebni. Bez autoriteta može se skrenuti s puta, otići u krivom smjeru – objasnio je – Ali bez karizme hod bi mogao postati dosadan, neprivlačan za ljude određenoga povijesnog trenutka.
Proroštvo za mir
Papa je na kraju od pokreta Comunione e Liberazione zatražio konkretnu pomoć za današnje vrijeme. Pozivam vas da me pratite u proroštvu za mir – Krista, Gospodina mira. Plaši me sve nasilniji i ratoborniji svijet – istaknuo je te ponovio – Uistinu to kažem, plaši me. Pratite me u proroštvu koje pokazuje Božju prisutnost u siromašnima, u onima koji su napušteni i ranjivi, osuđeni ili ostavljeni po strani u društvenoj izgradnji; u proroštvu koje navješćuje Božju prisutnost u svakom narodu i kulturi, idući u susret težnji za ljubavlju i istinom, pravednošću i srećom, koje pripadaju ljudskom srcu i koje kucaju u životu narodā. Neka u vašem srcu gori taj sveti proročki i misionarski nemir – poželio je papa Franjo te ih na kraju potaknuo da čuvaju jedinstvo pokreta, ne dopuštajući da njihovo bratstvo povrijede podjele i suprotstavljanja.
PAPA
Papa: Siromaštvo je krhkost koja sjedinjuje najprije s Bogom
Primivši u audijenciju cistercite, okupljene na generalnom kapitulu, Papa im je govorio o važnosti nasljedovanja Isusa u zajednici, svatko svojim korakom, otvarajući se i izlazeći u susret drugima: ne dopustimo zlu ukrasti nam nadu
Hodati zajedno iza Isusa kako biste bili s njim, slušali ga, bili mu poslušni – poziv je koji je papa Franjo uputio cistercitima, primivši ih u Apostolskoj palači u prigodi njihova generalnog kapitula. Riječ je o hodu kojim svatko treba ići svojim korakom, sa svojom jedinstvenom i neponovljivom poviješću, ali zajedno, u zajednici – precizirao je Sveti Otac – kao što su činila Dvanaestorica koji uvijek bili s Isusom i hodili s njim. Nisu birali jedni druge nego su bili izabrani i nije uvijek bilo lako slagati se; bili su različiti jedni od drugih, svatko sa svojim manama i svojim ponosom – napomenuo je Papa.
I mi smo takvi, te ni za nas nije jednostavno ići zajedno u zajedništvu – dodao je. Ipak, taj primljeni dar ne prestaje nas čuditi i radovati: biti njegova zajednica, takva kakva jesmo, nesavršeni, nejednolični, ne takvi nego pozvani, uključeni, pozvani biti i hodati zajedno iza Njega, našega Učitelja i Gospodina.
Otvoriti se drugima i hoditi sjedinjeni u Crkvi
Papa je to nazvao „zajedničkom poslušnošću Kristu“, te objasnio da je za to potrebno stalno zauzimanje u obraćenju, i to otvarajući se i izlazeći u susret drugima. To vrijedi i za zajednicu koja ne smije biti autoreferencijalna nego ekstrovertirana, gostoljubiva i misionarska. Taj način valja zahvaliti i Duhu Svetomu koji pobuđuje veliku raznolikost karizmi i oblika života, veliku „simfoniju“ koja je moguća tamo gdje nema kaotičnoga kretanja, bez određenoga reda, nego gdje se hodi zajedno, svi usklađeni u jednom srcu Crkve koje je ljubav. Nema zajedništva bez obraćenja, a ono je nužno plod Kristova križa i djelovanja Duha, i u pojedincima, i u zajednici – istaknuo je rimski biskup.
Misionarski duh koji cijeni različitosti
Cistercitima koji cijene također komplementarnost između muškaraca i žena, kao i kulturne razlike među azijskim, afričkim, latinsko-američkim, sjevernoameričkim i europskim članovima, Papa je izrazio svoje zadovoljstvo, te zahvalio redovnicima za njihovo zauzimanje u tom smislu. Iskustvo susreta s različitošću danas je znak vremena. Vaš je prinos dragocjen, posebno bogat – kazao je – jer se zbog svojega kontemplativnog poziva ne zadovoljavate spajanjem različitosti na površnoj razini; živite ih na razini nutrine, molitve, duhovnoga dijaloga. To pak „simfoniju“ obogaćuje dubljim i generativnijim odjecima.
Siromašniji kako biste bili raspoloživiji prema Bogu
Na kraju, papa Franjo je ohrabrio nakanu redovnikā u smislu većega siromaštva, u duhu i u dobrima, kako bi bili više na raspolaganju Gospodinu, sa svim svojim snagama i slabostima, pozivajući na hvalu Bogu za starost i za mladost, za bolest i za dobro zdravlje, za zajednice koje su – kako je rekao – „u jeseni“ i one koje su „u proljeću“. Pritom je istaknuo kako je bitno ne dopustiti da nam Zli ukrade nadu. Nadu koja je puna evanđeoskoga siromaštva, kako nas uči Isus u svojemu govoru o blaženstvima: Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!“.
Sveti Otac španjolskim poduzetnicima: Ekonomsko obraćenje bit će moguće kada doživimo obraćenje srca
„Kada možemo više razmišljati o potrebitima; kada naučimo stavljati opće dobro ispred individualnog; kada shvatimo da je nedostatak ljubavi i pravednosti u našim odnosima posljedica zanemarivanja našeg odnosa sa Stvoriteljem, što utječe i na naš zajednički dom – tada ćemo moći preokrenuti štetne postupke koji novim generacijama spremaju neizglednu budućnost”, naglasio je papa Franjo primivši 17. listopada mlade španjolske poduzetnike.
Primivši članove Španjolske konfederacije udruga mladih poduzetnika i Konfederacije poduzetnika Galicije, papa Franjo je istaknuo kako se „nalazimo u vremenu s poznatim ekonomskim i društvenim neravnotežama”. Dok nekolicina ima golemu moć odlučivanja, mnogi žive u životnim i radnim uvjetima koji su nedostojni ljudske osobe – stoga je nužno „predložiti odgovarajuću ekonomiju koja će pomoći u rješavanju velikih problema s kojima se suočavamo diljem svijeta”.
U tom pogledu, Sveti je Otac naglasio tri ideje koje smatra korisnima za poduzetnike. Najprije je to „proroštvo” – naime, u Bibliji je prorok onaj koji govori u ime Boga, koji prenosi njegovu poruku i preko koga se dolazi do promjena u okolini.
„U tako složenom kontekstu kao što je sadašnji, obilježen ratom i ekološkom krizom, na vama je da vršite svoju službu, recimo, kao proroci koji navješćuju i grade zajednički dom, poštujući sve oblike života, uzimajući interes za dobro svih i promicanje mira. Bez proroštva je ekonomija, i općenito svako ljudsko djelovanje, slijepo”, kazao je Papa.
Drugi aspekt se odnosi na njegovanje odnosa s Bogom. „Kao što zemlja, kada se dobro obrađuje i njeguje, donosi obilne plodove, tako i mi, kada njegujemo duhovno zdravlje, kada imamo dobro njegovan odnos s Gospodinom, počinjemo donositi mnoge dobre plodove”, objasnio je papa Franjo, ponovno ističući važnost jakih korijena kako bi se moglo bolje rasti. Ekonomsko obraćenje, naglasio je, bit će moguće kada doživimo obraćenje srca.
Treća i posljednja misao tiče se rada i siromaštva, rekao je Papa. Uzimajući svetog Franju Asiškog kao primjer, papa Franjo je podsjetio nazočne da je sve što je svetac radio činio s ljubavlju koju je osjećao prema siromašnima i svojim skromnim načinom života.
„S vrijednostima rada i siromaštva, koji podrazumijevaju potpuno povjerenje u Boga, a ne u stvari, može se stvoriti ekonomija koja pomiruje članove različitih faza proizvodnje, a da oni ne preziru jedni druge, bez stvaranja nove nepravde ili hladne ravnodušnosti“, objasnio je Papa.
S druge strane, istaknuo je, „to ne znači da volite ekstremno siromaštvo, s kojim se, naprotiv, morate boriti, a za to imate dobre alate, poput mogućnosti otvaranja radnih mjesta, i na taj način doprinosite davanju dostojanstva bližnjemu”.
Završavajući svoj govor, papa Franjo je potaknuo nazočne poduzetnike da nastave „kreativno mijenjati lice ekonomije, kako bi ono više pazilo na etička načela“ te da „ne zaborave da je njihova djelatnost u službi ljudskog bića, ne samo nekolicine, nego svih, osobito siromašnih”.
Na kraju je Sveti Otac sve prisutne povjerio zaštiti Blažene Djevice Marije i svetog Josipa, koji su se „roditeljskim srcem” brinuli za obitelj i dom.
Papa: Iskorijeniti glad u duhu bratstva
Papa Franjo je poslao poruku sudionicima Svjetskog foruma o hrani (WFF) koji se održava u sjedištu Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) u Rimu i online, od 17. do 21. listopada, a na kojemu sudjeluju mladi, političari, znanstvenici, ekonomisti te mala i velika poduzeća iz cijeloga svijeta. Prepoznajmo središnje mjesto osobe i vjerujmo u bratstvo; jedino tako ljudima nećemo dati „jednostavno za jesti“ nego ćemo dati „sebe u službi drugih“
U ovom razdoblju međusobno povezanih kriza, Kristova nas poruka, čak i one koji ne vjeruju, poziva da ne dajemo jednostavno hranu, nego da dajemo sebe u službi drugih, prepoznajući i jamčeći središnje mjesto ljudske osobe. Prioritet je to koji će se moći očuvati samo ako ponovno povjerujemo u bratstvo i solidarnost koji trebaju nadahnjivati odnose među ljudima i među čitavim narodima – središnje su misli poruke koju je papa Franjo poslao generalnom direktoru Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), Quu Dongyuu, povodom drugoga Svjetskog foruma o hrani (WFF) koji se održava u sjedištu spomenute organizacije u Rimu, te online, od 17. do 21. listopada, o temi „Zdrava prehrana, zdrav planet“.
Hrana, znakovi Božje dobrote i plodovi zemlje
Podsjetivši da je hrana prijeko potrebna za ljudski život; zapravo, sudjeluje u njegovoj svetosti te ju se ne može smatrati bilo kakvom robom, Papa je istaknuo da je hrana konkretni znak Stvoriteljeve dobrote te plodovi zemlje. Prisjetio se učenja djedova i bakā i poštovanja prema kruhu: poljubili su ga dok su ga donosili na stol – kazao je – i nisu dopuštali da propadne ni jedna mrvica. Sam Krist se, u euharistiji, učinio živim kruhom za život svijeta – istaknuo je te objasnio – Međutim, poštovati hranu i dodijeliti joj prvo mjesto koje ima u ljudskom životu, bit će moguće jedino ako se nećemo zanimati samo za njezinu proizvodnju, dostupnost i pristup, kao i za tehničke mjere poljoprivredne trgovine, nego ako postanemo svjesni da je ona dar Božji čiji smo mi samo upravitelji.
Pozornost prema ljudskom biću i potrebama onih koji nemaju ništa
Naša glavna briga treba biti usmjerena na ljudsko biće kao takvo uzimajući u obzir njegov integritet i vodeći računa o njegovim stvarnim potrebama, posebno onih koji nemaju osnovna sredstva za preživljavanje – istaknuo je papa Franjo te poruku završio povjeravajući Bogu plodove tog susreta kako bi se umnožile inicijative i odluke usmjerene na prinos dobru i budućnosti cijeloga čovječanstva.
Papa u podnevnom nagovoru: Molitva je lijek za vjeru, okrjepa za dušu
U podnevnom je nagovoru Papa vjernicima preporučio stalnu molitvu kako se ljubav prema Bogu ne bi ohladila. Potrebno je svakodnevno Bogu posvetiti vrijeme, a ako ste vrlo zaposleni, vaše srce može biti blizu njega pribjegavanjem tradicionalnim kratkim molitvama, često rimovanima, koje posebno recitiraju starije osobe, koje je lako zapamtiti, a koje se mogu često ponavljati tijekom dana Da Gospodin danas dođe na zemlju vidio bi, nažalost, brojne ratove, siromaštvo i nejednakosti, ali i velika dostignuća tehnike, moderna sredstva i ljude koji uvijek nekamo jure, nikada ne staju; ali, bi li našao one koji mu posvećuju svoje vrijeme i ljubav, koji ga stavljaju na prvo mjesto? – pitanje je koje je papa Franjo postavio u podnevnom nagovoru, osvrćući se na odlomak iz Evanđelja u kojemu Isus zabrinuto pita hoće li po povratku naći vjere na zemlji.
Mi se često usredotočujemo na brojne hitne, ali nepotrebne stvari, zaokupljeni smo i brinemo se za mnoge sporedne stvarnosti; i možda, ni ne primjećujući, zanemarujemo ono što je najvažnije i dopuštamo da se naša ljubav prema Bogu ohladi.
„Danas nam Isus nudi lijek kako bismo zagrijali mlaku vjeru. Koji je to lijek? Molitva“
Stalna molitva
Papa je molitvu nazvao lijekom za vjeru, okrjepom za dušu, ali je preporučio da molitva bude stalna. Kao što se čini s terapijom potrebnom u svrhu liječenja, koje se valja pridržavati ustrajno i redovito kako bismo se osjećali bolje, ili pak s biljkom kojoj je, kako bi preživjela, povremeno potrebna voda, tako je i s molitvom. Ne može se živjeti samo od jakih trenutaka ili povremenih intenzivnih susreta, a onda utonuti u zimski san. Naša će vjera presahnuti. Potrebna je svakodnevna voda molitve, vrijeme posvećeno Bogu, tako da On može ući u naše vrijeme, u naš život; stalni trenuci u kojima mu otvaramo svoje srce, kako bi On svaki dan mogao u nas ulijevati ljubav, mir, radost, snagu, nadu; to jest, hraniti našu vjeru.
Vrlo kratke molitve za užurbani život
Isus govori da je potrebno stalno moliti i nikada se ne umoriti, ali dok se za to nema dovoljno vremena, papa Franjo predlaže mudru duhovnu praksu, iako danas pomalo zaboravljenu, koju dobro poznaju naši stari, osobito naše bake; riječ je o vrlo kratkim molitvama koje je lako zapamtiti, a koje možemo često ponavljati tijekom dana, za vrijeme raznih aktivnosti, kako bismo ostali „u suglasju“ s Gospodinom. Navedimo nekoliko primjera. Čim se probudimo možemo reći: „Gospodine, zahvaljujem ti i darujem ti ovaj dan“; zatim, prije nego prionemo nekom poslu možemo ponavljati: „Dođi, Duše Sveti“; a između jedne stvari i druge možemo moliti ovako: „Isuse, uzdam se u tebe i volim te“. Kratke molitvice koje nas drže u kontaktu s Gospodinom.
Božji odgovori upućeni su nam u Evanđelju
Kao što šaljemo poruke osobama koje volimo, putem kratkih molitvenih formula srce ostaje povezano s Bogom koji nam svoje odgovore daje u Evanđelju koje pak valja uvijek imati pri ruci i otvoriti svaki kako bismo primili Riječ života upućenu nama – objasnio je rimski biskup i podsjetio na savjet koji je dao više puta, da svatko nosi sa sobom malo džepno Evanđelje te da ga često otvara i čita. Neka nas Djevica Marija, vjerna u slušanju, nauči umijeću da molimo uvijek, bez umaranja – rekao je na kraju papa Franjo.
