I u studenome prošle godine nastavljen je kontinuitet nominalnog rasta plaća na godišnjoj razini pod utjecajem nastavka gospodarskog rasta, povoljnih kretanja na tržištu rada te pritiska koji na rast plaća vrši nedostatak radnika određenih struka poduprt emigracijskim kretanjima. Tako je u studenome prošle godine prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 8462 kune, što je 81 kunu ili 1,0% više nego u istom mjesecu 2017. godine.
Istodobno je neto plaća iznosila 6267 kuna, što je 77 kuna ili 1,2% više nego u studenome prethodne godine. Ipak, pri inflaciji koja je na godišnjoj razini iznosila 1,3%, zabilježen je pad realne neto plaće za 0,1% te pad realne bruto plaće za 0,3%. Riječ je o prvom međugodišnjem padu realnih plaća od početka 2016. godine, odnosno od kada se plaće prate prema podacima iz JOPPD obrazaca.
Na to je dijelom utjecao visok pad plaća u nekim djelatnostima (osobito proizvodnji ostalih prometnih sredstava, odnosno brodogradnji) te prestanak baznog učinka povećanja plaća u državnoj i javnoj upravi. Istodobno je u studenome prošle godine prvi put u toj godini zabilježen brži rast nominalne neto plaće u odnosu na bruto plaću. Medijalna je neto plaća u studenome prošle godine iznosila 6100 kuna, što znači da je polovina zaposlenih primila višu, a polovina nižu plaću od navedenog iznosa. Medijalna je plaća kontinuirano niža od prosječne, što upućuje na dosta izražen utjecaj skupine visokih plaća na razinu prosječne plaće.
Ostvaren realan rast plaća
U takvim je okolnostima sumarno u prvih jedanaest mjeseci prošle godine prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 8446 kuna, što je nominalno 4,9%, a realno 3,3% više nego u prvih jedanaest mjeseci 2017. godine. Istodobno je prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom iznosila 6240 kuna, što je nominalno 4,2%, a realno 2,7% više nego u istom razdoblju prethodne godine.
Pritom je ostvareni rast realne neto plaće u prvih jedanaest mjeseci prošle godine znatnije usporio u odnosu na rast u istom razdoblju 2017. godine kada je iznosio 4,5%. Istodobno su blago smanjene i dohodovne nejednakosti među djelatnostima, pa je djelatnost s najvišom prosječnom neto plaćom imala u prvih 11 mjeseci 2017. godine 2,96 puta veću plaću od djelatnosti s najnižom plaćom, dok je u prvih 11 mjeseci 2018. godine taj raspon smanjen na 2,68 puta (Zračni prijevoz u odnosu na Ostale osobne uslužne djelatnosti). U nekim je djelatnostima sve vidljiviji pritisak koji nedostatak radnika potrebnih vještina i struka vrši na porast plaća, pa je tako iznadprosječni rast neto plaće ostvaren u djelatnosti građevinarstva (5,5%) te u trgovini (6,0%).
Slovenija prednjači
Rast plaća široko je rasprostranjen među europskim zemljama, na što znatnim dijelom utječe nestašica radne snage pri nepovoljnim demografskim trendovima. Među sličnim je zemljama i u studenome prošle godine zadržana situacija u kojoj bruto plaću višu od tisuću eura imaju Slovenija (1813 eura), Hrvatska (1140 eura), Poljska (1154 eura), Slovačka (1319 eura) i Mađarska (1102 eura), a slijede Crna Gora (769 eura), Srbija (591 euro) i Makedonija (586 eura).
Rast plaća nastavit će se i u narednom razdoblju, čime će plaće povećanjem raspoloživog dohotka i kupovne moći kućanstava i dalje pridonositi jačanju osobne potrošnje i time ukupnoga gospodarskog rasta. Dodatan poticaj povećanju plaća dolazi i iz daljnjih promjena u poreznom sustavu (podizanje neoporezivog iznosa za prigodne nagrade s 2500 na 7500 kuna što je već prošle godine iskoristilo 46 tisuća poduzeća za 460 tisuća zaposlenika, povećanje poreznog razreda nakon kojeg se primjenjuje porezna stopa od 36% na iznad 30 tisuća kuna, smanjenje stope opterećenja poslodavaca doprinosima za 0,7 postotnih bodova, povećanje minimalne plaće na 3750 kuna bruto), što uz dogovoreni rast plaća u državnim i javnim službama otvara prostor za daljnji rast plaća.
