'Portret duše', novi je roman Mire Gavrana, u kojem autor kroz različite književne oblike izražavanja govori o životima sedam žena, predstavljen je u ponedjeljak 18. rujna u DHK. Roman 'Portret duše' (na 407 stranica) objavila je Mozaik knjiga.
Evo što je o svom romanu rekao njegov autor Miro Gavan: - Ne znam jesam li napisao najbolji ili najlošiji od svojih jedanaest romana. Ovo je sigurno najneobičniji roman koji sam napisao, u životu sam pročitao više od tisuću romana, ali ovakav još nisam pročitao.
Nadam se da je upravo zato on jamstvo neobične čitateljske avanture. Gradeći emotivni svijet svojih junaka radio sam i emotivnu rekapitulaciju svoga života poduzimajući literarni vremeplov i putovanje kroz Hrvatsku u proteklih šest desetljeća. - rekao je Gavran.
O romanu 'Portret duše' govorila je i urednica knjige Hana Vunić, naglasivši kako autor "promišljenom i neobičnom strukturom gradi čvrstu i zanimljivu fabulu romana. U toj fabuli svjedočimo dojmljivim prekretnicama u životima njegovih ranjivih junaka dok prolazimo kroz šest desetljeća života u Hrvatskoj - od 1960. do 2020. Godine“, napomenula je Vunić.
Na promociji novoga romana Mire Gavrana književni kritičar Marito Mihovil Letica ističe kako je riječ o kompulzivnom romanu, „jer je sastavljen od heterogenih dijelova različitih forma, a iskazuje se kao homogena cjelina velike kakvoće. Roman je sazdan od sedam dijelova koje autor strukturira u poglavlja nazvana lijepim ženskim imenima“, rekao je Letica. Spomenuo je kako je prvo poglavlje pripovijest - Kariolina, drugo je pjesma - Hana pa pismo - Vera, filmski scenarij - Marta, ratna reportaža- Iva, e-mail - prepiska Julijana i memoari - Ena.
Već kao se čuje ovakva najava pomislimo: dosta intrigantno, zar ne? Kritičar Letica naglasio je i to kako „radnja romana nije pravocrtna nego se odmiče od nekih događaja i na njih se vraća, na mjestima je isprekidana iznenađujućim obratima.“ Dodao je kako se „poglavlja međusobno prelijevaju jedno u drugo i radnja se isprepliće. Na kraju svakoga poglavlja, osim posljednjega naslovljenog Ena, nalaze se epilozi koji su omogućili da se vrijeme zavrti i naizmjence ide u prošlost i budućnost“, rekao je, „dodavši kako radnje zahvaćaju događaje od prije šesdesetak godina do danas.“
Objašnjenje sadržaja potiče čitateljevu maštu. Jer kako kaže književni kritičar: „ Ti su događaji ujedno i kronika društva, previranja i promjena u njemu, vrijeme socijalističke Hrvatske u federalnoj državi, jugoslavenske tajne službe, Hrvatsko proljeće, Domovinski rat i sve do današnjice, uključujući i pandemiju koronavirusa te zagrebački potres.“ Napomenuo je i „kako se neki likovi pojavljuju u više poglavlja, a u svakom je nazočan Benjamin - slikar, dominanto portretist. On je žarišna točka, svojevrsno središte cijeloga romana“, rekao je, „dodavši kako se - kroz njegov lik sve prelama i u njemu se sve zrcali.“
Za ovu prigodu nećemo nabrajati sve što je do sada domaćoj ali i inozemnoj književnoj i kazališnoj publici do sada podario vrstan i vrijedan i popularan i po svemu izuzetan književnik Miro Gavran, trenutno i predsjednik ugledne institucije Matice hrvatske, što je velika i važna zadaća i odgovornost. Naime, drame i komedije, ali i prozna djela prevedena su širom svijeta, a u Hrvatskoj su jako popularna. Ovdje se ipak zadržimo na romanima, barem dijelom , neka to bude tek podsjetnik: najpopularniji romani Mire Gavrana su "Poncije Pilat", "Kako smo lomili noge", "Zaboravljeni sin", "Judita" i "Krstitelj". Već sami naslovi govore o tome kako se kao autor bavi sadašnjosti ali i prošlosti, tj. baštinom i to na vrlo angažirani i, kako rekosmo, čitateljima bliski način. Vrijeme je da posegnemo za romanom 'Portret duše'.
