Ja samo pjevam 14. studenoga u Ljubljani, rekla nam je dražesno i zagonetno diva Severina na 20. katu Interkontića.
Predosjećao sam da će popularna pjevačica plus zakasniti koji minut na zakazan susret novinara na bar-terasi najvišega, 20. kata najviše zgrade u središtu Ljubljane, Hotela Intercontinental, koji rado ugošćuje nastupe vrhunskih umjetnika svijeta i naše šire regije. Točno u 13 sati počela je ulaziti šarolika skupina žena u glamuroznom stilu modnog odijevanja i raznobojnim cipelicama. Prepoznajem likove uglednih novinarki koje su, kao po nekom dogovoru, priredile modnu revijicu, rekao bih, u znak velikoga poštovanja, iskrenih simpatija i dolaska sjeverne Splićanke, uvijek nježno emotivne Severine ili, kako je Splićani i Splićanke dozivaju, „naša Seve“.
Ma doći će ih na ovaj mega (Seve kaže mali) koncert 14. studenoga, u subotu, u 20 sati u dvorani koncertno-sportskog zdanja Stožice, nedaleko iznad rijeke Save u sjevernom dijelu Ljubljane. I doista, koji minut poslije ovih lipih domaćih cura „uplovljava“ sva u crvenoj, volanima iskićenoj dugoj haljini (kasnije popraćenoj njezinom izrekom: „Ajme što je vruće“), ali lipo joj pristaje s nježnim crnim dodatcima i ukrasima.
I stvarno nam kaže da će to biti „mali koncert“: „Doći ću i pjevati samo u modrim trapericama i bijeloj majici. I samo ću pjevati, jer je ova turneja u naslovu moje drage pjesme: ‘Ja samo pjevam’.“
Moderator u razgovoru intimnog ozračja htio je saznati zašto će samo Severina pjevati, iako će imati raznoliku glazbenu pratnju. Njezini odgovori diraju u emocije, smanjuju riječi, bude melodije:
„Pa ja ću se nastojati baš lipo uživiti u moje pjesme i prepustiti mojim osjećajima i osjećajima publike.“
O tome gdje joj je najljepše na nastupima i hoće li ovaj treći nastup u Ljubljani biti nešto posebno, kao i o tome je li ljubav u pjesmi ideja vodilja, Seve kaže:
„Ma svugdi u našoj regiji Balkana meni je lipo i svaki koncert trudim se pružiti nešto novo, jer tako doživljavam život u pjesmi i publici, zbog publike koja me nosi. Ako volimo pjesme o ljubavi, onda je ljubav razlog da je tako.“
Odgovor zapisujem iz niza u kojemu zaključuje toplo, iskreno i osjećajno:
„Raduje me kada vidim da ljudi uživaju u mojemu koncertu.“
Daleke 1999. godine ona je napravila svoju pjesmu „Ja samo pjevam“ i takva ostaje i danas. I doista, iz tako intimnoga ozračja na 20. katu možemo očekivati jedan novi, lijepi koncert u intimnom raspoloženju nekoliko tisuća ljubitelja pjesme, intime i ljubavi.
Iz te njezine pjesme evo strofe koja pokazuje živu povezanost pjesme, života i ljubavi:
„Ja samo pjevam, ja samo sviram
Ja nemam razlog da se živciram
Jer imam tebe , koji me ljubi
Koji me voli kada život zaboli
Isijava Severina radošću i ako ima koje zrno umora od puta, jer kako kaže: „ Uvijek kada dođem u Ljubljanu osjećam se kao da sam doma“. Nije slučajno(čini mi se da baš ništa slučajno nije, jer sve ide u složnom nizu nota njezinoga muzikalnoga života), da je za ovu turneju, kako je rekla dala„ manji naglasak na scenografiji i koreografiji, jer tako sam više u tome kako se osjećam na sceni i da se pjesma bolje osjeti u glasu i izvedbi glazbala. Ja koncert doživljavam kao živi organizam, u kojemu djeluje i moćna energija publike, koja prati pjesmu u hrvatskome jeziku, što mi posebno godi kao znanje i poštovanje, iako taj jezik ne uče u školama“.
Kada se vraća djetinjstvu sjeća se Severina svoje sramežljivosti kao djevojčice, a sada te treme više nema, pa radosno primjećuje: „Sada ne mogu više bez susreta sa ljudima i osluškivanja njihovih reakcija, odjeka i pjevanja mojih pjesama. Jako me raduje, kada vidim i kako osjećam, da ljudi u tome uživaju. U tome je pravi smisao onoga što činim u pjesmi.
Severina nije se našla u dvojbi ni kod krupnih filozofskih pitanja. Njezin savjet izlazi iz okvira društvenog ili javnoga hvalisanja: „široka ljubav znači mnogo u svijetu, u kojem živimo i sve što je dobroga, treba omogućiti zajednici, da tako bude i da tako svijet bude bolji i ljepši. Stvarno, ljubav do bližnjega je nešto najznačajnije u životu„.
Kada se malo zamislimo, nije to ni jednostavan ni lagodan koncept koncerta, bez velikoga glamura i zvučno svjetlosnih efekata. Treba u to ozračju iščekivanja nečega posebnoga ostvariti najbliži kontakt sa publikom. Tvrdimo, ona to zna, jer je kao djevojčica u dječjem kazalištu znala motivirati scenu i svoje vršnjake u publici. Ipak dala je bliže svoj izgled na sceni u dugim bež hlačama sa bijelim korzetom i da to bude, kako je rekla „veliki, a mali nastup“.
Dvije godine kasnije (2001) nastala je jedna pjesma , koja bojom i dubinom glasa govori iskonski o mediteranski čežnji, da iz dana, vitra i pitara val donosi lipi život …Mnogi će čekati i dočekati ovu divnu pjesmu Severine već i iz odabrane dvije tipične strofe s početka i sredine pjevne dubine „Virujen u te„:
Nima dana, nima ure
Da mi nisi cvit i pitar
Puna mi je Nima duša bure
Jer ti si mi val i vitar
Virujen u te, s tobom živin lipo
Sve dok me bude volit ću te slipo
Virujen u te, ispovidan grije
I kad me varaš s tobom lipo mi je
E kad bi svi mogli u ostalim putevima života opraštati onima, koji skrenu k nama sa krivog puta na kojima su zašli. Severina pjesmom sve kaže: otvorite srce. I zato ne štedimo dlanove.
