Impresivan je opus suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara iz Dubrovnika, Lukše Obradovića, autora vrlo kompleksnih ciklusa, većinom posvećenih posve nepoznatim likovima ali i književnim junacima i povijesnim heroinama koji su ostavili vidljivi trag u proteklim vremenima, trag koji se vidi i danas, zabilježen i prepoznatljiv, osebujan i važan. Da, slikar jest istodobno uz likovno djelovanje i sasvim tihi, jedva primjetljiv kroničar urbanog prostora u kojem živi, njegujući i čuvajući njegove najbolje karakteristike, bilježeći na svojim brojnim slikama simbole i znakove, geste i lica, arhitekturu i prirodu, glasove i zapisane riječi, djela i nedjela, zlo i dobro, sreću i ljubav, mržnju i zavist, ponekad razmišljajući što je sve Grad morao izdržati u svojim njedrima, u raskošnim ili skromnim prostorima življenja. Mnogobrojnost raznolikih želja, ostvarivih i neostvarivih, mogućnosti u nemogućem, prolaznost koja vodi u vječnost, kratkotrajnost čvrstine riječi i djela, uzbuđenje, ljubav, strah, mrak, tama, bol, sve se to zrcali na licima ozbiljnih pojedinaca, zagonetnih ljepotica, svetaca koji neprestano bdiju, sve se to vidi i osjeća i na lijepoj i privlačnoj arhitekturi, svijetlim plohama zdanja, sve se to čuje i opaža na nizu slika, u nizu poglavlja koje je kreirao slikar kroničar.
Obradović kontinuirano uranja u prošlost i na svoj vrlo osoben način izvlači iz zaborava, iz polutame povijesti likove i događaje, emocije i riječi, izgovorene i prešućene, trenutke koji su nekom bili važni dok ih drugi nisu ni primijetili, ispod obasjanih ploha građevina, čiji mir, čini se, ne može ništa poremetiti,ništa ih ne može uznemiriti.Lukša Obradović, slikar je Dubrovnika i njegovih ljepota ali i onog tajnog i nevidljivog, nesvakidašnjeg i neponovljivog, zavodljivih i lukavih lica, ozbiljnih i smrknutih, lijepih, moćnih i neopazivih ljudi što brzo promiču.
Opus Lukše Obradovića, bogat je i složen, suvereno skrojen skladnim i odmjerenim kolorom , opus za koji je potreban ključ umjetnikova tumačenja i doživljavanja.Niz uspješnih slika slilo se u nizove ciklusa koji kontinuirano izranjaju iz slikareva atelijera, u srcu Grada, dok on neprekidno završajući jednu sliku, grčevito razmišlja već o drugoj i u svojim mislima tretira motiv, koji mu je u ovom trenutku, svakako najzanimljiviji, najpoticajniji, gotovo jedinstven.
