Jedna od dodatnih vrlo pozitivnih osobina suvremenog hrvatskog umjetnika, slikara iz Zagreba, Mladena Žunjića, pored naravno i ovoga puta valja istaknuti kontinuiranog i strastvenog rada u atelijeru, doista svakodnevnog slikanja i suočavanja s prazninom platna i mogućnostima palete u neprekidnom istraživanju i produbljivanju vlastitog izraza jest i sasvim određena doza inovativnosti.Nedavno sam imao prigodu vidjeti nekoliko novih radova, na velikom formatu (120 x 96 cm) izvedenih u ulju i akrilu uz pomoć vode, „ voda radi svoje oblike ali slikar upravlja cijelim procesom“ kaže slikar.
Nove slike nose karakteristični Žunjićev specifični pečat motiva i kolora, uz fragmentarno vidljive korekcije u tretmanu od oblika, ovala, piramida, traka, pravaca, vrtnji, gibanja, raznolikih oblika tragova u modrom i zelenom iznad razdijeljenih površina dominantnih boja ( po nekoliko je takvih izdvojenih ali i istodobno uklopljenih u cjelinu ) .Ovaj ciklus obilježen je nešto mirnijim, rekao bih na svoj način, dostajanstvenim, svečanijim ritmom, dok je kolor zadržao svoju eruptivnost, doista se svaka Žunjićeva slika može, bez ikakva ustezanja usporediti s užarenim, razbješnjelim grotlom vulkana iz koga nezadrživo sukljaju, izlijeću vatrene kugle, ostavljajući za sobom, vidljivi trag, ovdje u ovom ciklusu, prikazan kao svijetle trakaste linije.
Ponekad razmišljam o Žunjiću, kao slikaru, koji danomice bilježi gibanje, najčešće snažno, nepredvidljivo, njegovi eksplozivni pravci naviješćuju promjenu, izmjenu oblika, ponajprije kroz drugačiji ritam, vješto koristeći boju.Žunjić je ostvario kompleksni opus, tretirajući raznovrsne motive , uvijek odan iznimnom bogatstvu palete i privlačnoj slobodi velikog formata.Njegove slike govore jasnim jezikom boja, ponekad i dramatačno naglašenim ritmičnim ili i aritmičnim gibanjem oblika, dok mi pratimo umjetnikov tegobni istraživački put, put prepun zamki, put prema onoj, jedinoj slici, koju svaki umjetnik zamišlja u svojoj mladosti, nadajući se susretu s njom, prije ili kasnije.
