Ante Gavranović
Vrlo često se u nas postavlja pitanje koje koristi ima Hrvatska od ulaska u Europsku uniju. Pritom se zaboravlja na činjenicu da je čak 80 posto svih ulaganja u posljednjih nekoliko godina vezano uz sredstva koja dobivamo iz EU. Gotovo nema općine u kojoj se ne osjećaju dosezi projekata koji su financirani sredstvima iz tih izvora. Činjenica da nam u narednom razdoblju stoje na raspolaganju nešto više od 22 milijarde eura čini tu (izmišljenu) tezu neprimjerenom. Može se postaviti kontra pitanje: što bi bilo od Hrvatske da nismo ušli u EU? Bi li i kada bio izgrađen Pelješki most? Bi li i kada bili izgrađeni brojni infrastrukturni kapaciteti? Bismo li bili uopće sposobni za neki investicijski zamah?Projekti u tijeku dosižu vrijednost od nekoliko milijardi eura. S pravom očekujemo nove projekte koji će povećati gospodarsku snagu, ojačati realni sektor (nove industrije s visokom dodanom vrijednosti) i snažno poticati izvoz.
Drugi ovogodišnji kvartal donio je hrvatskom gospodarstvu pad BDP-a od visokih 15,1 posto. Najviše je pao turizam, odnosno sektor usluga koji su ukupno izgubili 67 posto. Zanimljivo je spomenuti da je izvoz roba smanjen (samo) za 11 posto. To je svojevrsni putokaz kreatorima ekonomske politike koji su previše polagali na uspješnost usluga, a uvelike zanemarili realni sektor, posebno industriju. Posebno su zanemarili komponentu krhkosti turizma i opasnosti od momnokulture u domaćem gospodarstvu.
Upravo o izvozu je ovdje riječ. Hrvatska je imala najkraće razdoblje u kojem je mogla koristiti prednosti zajedničkoga tržišta. To je razdoblje od 2013. do danas, dakle samo sedam godina. Ostale članice srednje i istočne Europe imale su na raspolaganju znatno duže razdoblje – od 2004 na ovamo. Iz tih razloga bi Hrvatska u narednim godinama trebala u znatno većoj mjeri iskoristiti prednosti i ostvarivati ukupno povoljnije trendove u robnoj razmjeni s članicama EU, kao i tržištima trećih zemalja Takvo kretanje imalo bi veći utjecaj na dinamičniji razvoj gospodarstva.
Istina, kad se govori o utjecajima pristupanja EU na kretanje izvoza mora se naglasiti da postoje dodatni snažni učinci vezani uz otvaranje tržišta i ukidanje graničnih procedura i rasta robama inozemnog podrijetla. Tako je i Hrvatska nakon pristupanja znatno povećala izvoz pojedidnih proizvoda (poput automobila ili često spominjanih banana). Riječ je o proizvodima koji nisu rezultat povećane domaće proizvodnje već povećane ukupne vanjske trgovine .Isti efekti se javljaju i kod uvoza.
Niska razina robnog izvoza i njegov relativno spor rast dugoročno obilježavaju hrvatsko gospodarstvo. Ti problemi se dodatno naglašavaju kada se Hrvatska uspoređuje sa zemljama EU10, odnosno članicama EU usporedivih značajki koje su u proteklom dugoročnije razdoblju ostvarile znatno bolje trendove u kretanju robnog izvoza. Međutim, zahvaljujući pristupanju EU, ali i većoj orijentaciji poduzetnika na izvoz nakon dugotrajne krize i osjetnog pada razine domaće potražnje, proteklih je šest godina po pitanju kretanja robnog izvoza bilo relativno dobro za Hrvatsku i hrvatsko gospodarstvo. Točnije, Hrvatska je u proteklih šest godina, u usporedbi sa zemljama EU10, ostvarila najvišu stopu rasta robnog izvoza, pri čemu je ostvarila najvišu stopu rasta izvoza na zajedničko EU tržište, najvišu stopu rasta prema EU tržištu i susjednim zemljama zajedno te jednu od viših stopa rasta prema „trećim“ zemljama, odnosno svim ostalim tržištima. Konkretno, hrvatski izvoz u 2013. dosegao je vrijednost od 9,6 milijardi eura, da bi u 2019. iznosio 15,4 milijardi. U samo šest godina porastao je 60,6 posto ili gotovo za dvije trećine. Posebno je zanimljivo da je izvoz prerađivačke industrije u 2013. iznosio 8,4 milijardi eura, da bi u 2019. taj izvoz (za nas posebno značajan) porastao na 13,9 milijardi eura. To ipak nije bilo dovoljno za veće pomake pa je Hrvatska i u 2018. u usporedbi sa zemljama EU10 prema podacima Eurostata imala najniži udio robnog izvoza u BDP-u ( u 2018. je iznosio 28,6 posto), ali i kudikamo najveći udio robnog deficita.(podatak za 2018. iznosi 17,6 posto).
Ukupna vrijednost hrvatskog izvoza u prvih šest mjeseci iznosila je 6,8 milijardi eura (u 2019. je dosegao vrijednost od 7,4 milijardi). Na zemlje EU otpada 4,8 milijardi što predstavlja otprilike 70 posto ukupne robne razmjene.
Zanimljivo je pritom sagledati kako se kreće robna razmjena s našim partnerima unutar EU, a osobito s onima najvećim u prvih šest mjeseci 2020, u kojem je neko vrijeme trajao gotovo potpuni lockdown i koje je obilježilo pad BDP-a u svim zemljama EU. Izvoz nam je pao u Austriju, Belgiju, Francusku, Grčku, Irsku, Njemačku i Sloveniju. Porastao je u isto vrijeme u Bugarsku, Češku, Estoniju, Letoniju, Luksemburg, Mađarsku, Nizozemsku i Poljsku.
Naš najveći partner u robnoj razmjeni nije više Italija, koja je pretrpjela velike štete u eri pandemije. Kormilo je preuzela Njemačka, koja ima bolje rezultate i u izvozu, i u uvozu iz i u Hrvatsku. Jasno, to su privremeni rezultati i sigurno ne odražavaju do kraja pravu sliku. Međutim, činjenica je da je s naša četiri najvažnija partnera unutar EU robna razmjena (ipak) osjetno pala svakako nalaže krajnji oprez i potrebu povećanih aktivnosti da se ponovno uspostave kanali razmjene koji će ojačati međusobne veze. Bez jače suradnje upravo s tim zemljama u koje odlazi otprilke 50 posto naše ukupne razmjene sa zemljama EU dovelo bi u pitanje ukupan naš daljnji razvitak.
