Papa Ivan Pavao II. i njegovi govori Hrvatima 1978.-2005.

Dragi moji Hrvati! Papa vas voli, Papa vas grli i prima! Papa vas blagoslivlja! Vatikan, Bazilika sv. Petra, Branimirov Jubilej, 30. travnja 1979. g.

P. Božidar Nagy, SJ - Papa Ivan Pavao II. i njegovi govori Hrvatima 1978.-2005. - Predavanje na Međunarodnom znanstvenom skupu povodom proslave 25. obljetnice pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Solinu i Splitu Solin, 5.-6. listopada 2023.

U proljeće godine 2004. u Rimu je objavljena knjiga pod naslovom: Il Papa che ha cambiato il mondo. (Papa koji je promijenio svijet.) Odmah u uvodu knjige istaknuto je da je to bio poklon Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. za njegov 84. rođendan koji je bio i posljednji koji je proslavio na ovoj zemlji. Knjigu je izdao poznati talijanski časopis Gente, a u predgovoru Umberto Brindani, urednik piše:

„Nije bilo važnog događaja na svjetskoj sceni posljednja tri desetljeća, a o kojemu papa Karol Wojtyla nije propustio da se čuje njegov odlučujući  glas s težinom određenja i rješenja, počevši od rušenja komunizma do sukoba kultura, od dijaloga među religijama do izazova znanosti, od modernizacije Crkve do grčevitog traženja mira na jednom planetu izmučenom ratovima i terorizmom. Evo, zašto Ivana Pavla II. najviše vole i Talijani i narodi svih zemalja koje je posjetio, i vjernici i oni koji to nisu. To je razlog zašto smo mu željeli zahvaliti ovom knjigom. Sretan ti rođendan Sveti Oče!“

Nešto slično smo i mi u Hrvatskoj načinili, ali tek nakon odlaska Pape Ivana Pavla II. s ovoga svijeta, tj. nakon njegove smrti. Objavili smo u prigodi njegove beatifikacije 2011. knjigu svih govora što ih je Papa Wojtyla uputio Hrvatima tijekom svoga pontifikata. To je bio naš dar kao izraz naše dužne zahvalnosti za sve ono što je on učinio za hrvatski narod. A puno toga je učinio za što Bogu i njemu dugujemo trajnu zahvalnost na što će nas uvijek podsjećati i njegovi govori sada prikupljeni i objavljeni svi na jednom mjestu i u jednom svesku. 

 Naklonost i ljubav Pape Ivana Pavla II. prema Hrvatima

Promjene koje su zahvatile svijet dolaskom slavenskoga Pape na Petrovu stolicu zahvatile su i hrvatski narod. Nakon Poljske Hrvati su od svih slavenskih naroda najviše postali dionici toga  velikoga Božjega dara u osobi i djelovanju Ivana Pavla II. i koji su u njemu dobili velikog i istinskog prijatelja i zaštitnika.

U tome smislu ovdje spominjem i dvije izjave njegova dugogodišnjeg osobnog tajnik kardinal Stanislawa Dziwisz koje je izrekao prigodom svoga posjeta Hrvatskoj. Prvi puta bilo je to za svetkovinu zaštitnice grada Zagreba, Gospe od Kamenitih vrata. U svojoj propovijedi u zagrebačkoj katedrali 31. svibnja 2012. kardinal Dziwisz posebno je istaknuo i naglasio  „kako je Ivan Pavao II. iskreno volio hrvatski narod.“  A 24. rujna 2017. predvodeći slavlje Trećeg Euharistijskog kongresa u Požegi, kardinal Dziwisz je u propovijedi rekao i ove riječi: „Hrvatska je oduvijek bila duboko prisutna u srcu Ivana Pavla II., osobito tijekom teških devedesetih godina prošloga stoljeća kada se borila za mjesto koje joj pripada u obitelji suverenih država.“

Na mnogo je načina Papa očitovao svoju ljubav i naklonost prema hrvatskom narodu. To se očitovalo i došlo do izražaja  na tri područja: 1. Priznanje i vrednovanje hrvatskog nacionalnog identiteta; - 2. Hrvatski jezik; - 3. Međunarodno priznanje i Domovinski rat.

 Tri područja očitovanja naklanosti Pape Wojtyle Hrvatima

Priznanje i vrednovanje hrvatskog nacionalnog identiteta

Na prvom mjestu jest vrednovanje i priznanje našega nacionalnog identiteta, naše samostojnosti, naše kršćanske povijesti, naše kulture prožetom katoličkom vjerom kao njenom dušom. To je Papa jasno izrazio i očitovao već u prvoj godini svoga pontifikata i to u prvom svome govoru na hrvatskom jeziku u Bazilici sv. Petra na proslavi Branimirova Jubileja 30. travnja 1979. g. O tome ćemo detaljnije reći nešto više kasnije.

 „Govorite mi hrvatski!“

Drugo područje jest ono što čini dušu jednoga naroda i izraz je njegova identiteta i jedinstva, a to je jezik, hrvatski jezik, hrvatski govor. Niti jedan se papa u povijesti Katoličke crkve do pape Wojtyłe nije Hrvatima obraćao na hrvatskomu jeziku. I to ne samo nekoliko puta, nego konstantno tijekom svih 27 godina svoga pontifikata. Bilo mu je to u izvjesnom smislu pravilo; pa makar došlo samo četvero Hrvata iseljenika iz Australije, on će ih pozdraviti na hrvatskom na generalnoj audijenciji na Trgu sv. Petra. Bio sam tome svjedok. (Knjiga Papinih govora Hrvatima, 14. svibnja 1986., str. 109).

Posebno je bilo simpatično i dirljivo kad bi se koji Hrvat ili manja hrvatska skupina našla na susretu s Papom u kakvom mješovitom, međunarodnom društvu, bilo u posebnim audijencijama ili na susretima nakon jutarnjih svetih misa kojima su prisustvovali u njegovoj privatnoj kapeli. Papa, obilazeći tada i pozdravljajući svakog pojedinačno došao bi i do Hrvata; oni bi mu se obratili na stranom jeziku misleći da će sa tako bolje s njime sporazumjeti. Međutim, čim je Papa uočio da su to Hrvati, prekida ih i izriče onu čuvenu kratku rečenicu  koju je često ponavljao u sličnim susretima: “Govorite mi hrvatski!”  (Ta bi rečenica mogla biti naslov kakve knjige ili filma o Ivanu Pavlu II. i njegovim vezama s Hrvatima!).

Ovdje dodajem i jednu činjenicu čega se mnogi od nas dobro sjećamo koji smo ga uživo slušali, kad je svoje pozdrave i govore često započinjao  riječima: „Dragi moji Hrvati“.  Poznato mi je veoma dobro i to iz prve ruke, kako su tadašnji beogradski komunistički vlastodršci gunđali, prigovarali i postavljali pitanja zašto Papa kad govori Hrvatima upotrebljava riječi „dragi moji Hrvati“ !!! 

Međunarodno priznanje i Domovinski rat

I treće  važno područje gdje se očitovala njegova ljubav za naš narod jest međunarodno priznanje naše domovine, 13. siječnja 1992. Tada je na izričitu Papinu odredbu Vatikan prekinuo svoju stoljetnu tradiciju priznanja novih država i među prvima priznao Hrvatsku. Ivan Pavao II. bio je potom jedini od svih svjetskih vođa i političara koji je u godinama koje su slijedile, obilježene ratnim strahotama, javno i glasno podizao svoj glas protiv nepravdi i nasilja koje je agresor činio prema hrvatskom narodu.

Načini obraćanja Pape Ivana Pavla II. Hrvatima

     Na nekoliko se načina Papa obraćao Hrvatima svojim govorima i porukama. U prvomu redu to su govori i pozdravi što ih je usmeno izrekao na hrvatskome jeziku u raznim prigodama: na susretima s hrvatskim hodočasnicima, potom za vrijeme svojih pet posjeta Crkvi u Hrvata te diljem svijeta na svojim apostolskim putovanjima.

U objavljenoj knjizi „Papa govori Hrvatima“ sakupljeni su u prvom redu svi usmeno na hrvatskom jeziku izrečeni Papini pozdravi i govori. Odatle i naslov knjizi “Papa govori Hrvatima” koji je stavljen u prezent jer, premda Ivan Pavao II. nije više na ovoj zemlji, njegova je poruka uvijek aktualna, on nam nastavlja i dalje govoriti preko ovdje sada zapisanih svojih riječi.

Međutim, osim govora izrečenih usmeno, Papa je upućivao Hrvatima i pisane poruke za razne prigode i svečana slavlja. Tu je i redovito dopisivanje s pojedinim hrvatskim biskupima, biskupijama i crkvenim ustanovama. Važnije poruke te vrste koje imaju opće značenje uključene su također u ovu zbirku.

Ima i nekih Papinih govora i tekstova koji su upućeni Hrvatima na drugim jezicima. Pridodani su i prijevodi onih tekstova u kojima Papa govori o Hrvatima, a koji su upućeni stranomu svijetu i njegovim predstavnicima ili ustanovama; tih je Papinih intervenata bilo mnogo, pogotovo za vrijeme tragičnih zbivanja tijekom Domovinskoga rata.

Nekoliko najvažnijih Papinih govora

Nije moguće u ovom kratkom prikazu nabrojiti sve najvažnije govore. Istaknuo bih samo tri od kojih je treći u stvari skupina govora .

Na prvom je mjestu onaj čuveni govor što ga je održao u Bazilici sv. Petra na proslavi Branimirova Jubileja 30. travnja 1979. g. To je CARTHA MAGNA Ivana Pavla II. i njegova odnosa prema hrvatskom narodu. Možemo reći programatski govor iz kojega će dalje, kao na svome temelju, nastajati i svi ostali govori upućeni Hrvatima, sadržajno ispunjen naklonošću i ljubavlju prema našem narodu. Poslušajmo smo nekoliko rečenica koje ne mogu ostaviti niti jednog Hrvata  ravnodušnim:

„U ovom susretu nad grobom svetoga Petra kao da se sabrala sva vaša povijest od preko trinaest stoljeća, a posebno veliki događaji iz života vaše Crkve, sve od vašega pokrštenja i ulaska u krilo Rimske Crkve, koja je ‘glava i učiteljica svih Crkava’. Vi se spominjete Bijele Hrvatske, vaše pradomovine, koja se nalazila baš tamo gdje je i moj rodni zavičaj. Ovdje je prisutna vaša lijepa i draga zemlja, sav vaš narod u domovini i izvan domovine, vaše davne i sadašnje vjernosti i tjeskobe. Ovo je spomen vaših pradjedova, vaših kršćanskih knezova i kraljeva, vaših biskupa i svećenika, vašega starohrvatskog liturgijskog jezika, vaših divnih crkava, i na poseban način vaših svetišta u čast Majke Božje… Ondašnji događaji obradovali su srce Petrova nasljednika, a bili su presudni za svu buduću povijest hrvatskog naroda i Crkve, za vašu vjeru, kulturu i političku samostojnost.“

Drugi govor jest onaj na beatifikaciji bl. Kard. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici 1998. god. Ovih dana prigodom 25. obljetnice mogli smo ga ponovno  čitati u brojnim katoličkim medijima.

Treći govor, točnije skupina govora jesu oni koje je Papa izrekao u mnogim  prigodama od početka agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pa sve do kraja rata. Ti su govori dragocjeno svjedočanstvo što su sve i Papa osobno i Sveta Stolica učinili za zaustavljanje rata, kao i za pomoć tolikim žrtvama i stradalnicima od agresije na Hrvatsku i na susjedne narode.

Evo samo nekoliko citata i naglasaka iz pojedinih govora koje je Papa upućivao svijetu uglavnom na talijanskom jeziku prigodom molitve Anđeoskog pozdravljenja  ili u drugim prigodama tijekom godina ispunjenih dramatičnim i tragičnim  zbivanja za vrijeme Domovinskog rata:

„Ono što se događa u Hrvatskoj nije dostojno čovjeka, nije dostojno Europe!“ (Govor, Anđeosko pozdravljenje, 22. rujna 1991.)

„Kako ostati nijem pred trajanjem toga rata što sije toliko mrtvih u dragu hrvatsku zemlju?“ (Govor, Anđeosko pozdravljenje. 17. studenog 1991.)

„Cijela se Europa mora osjetiti pogođenom i poniženom tolikom okrutnošću! Napasti jedan narod uvijek je nemoralno!“ (Govor, Anđeosko  pozdravljenja, 1. siječnja 1992.)

„Ratom u BiH cijela Europa je ponižena, njezine su institucije obezvrijeđene.“ (Govor diplomatskom zboru, 16. siječnja 1993.)

„Zaklinjem ljude dobre volje koji djeluju unutar OUN-a,  da poduzmu sve što je u njihovoj moći da se zaustavi taj rat.“ (Poruka generalnom tajniku  OUN-a Boutrosu Ghaliju, 1. ožujka 1993.)

„Sigurnost se neće nikada uspostaviti ako se kao metoda prihvati etničko čišćenje koje nije ništa drugo nego genocid.“ (Vijeću ministara zemalja članica KESS-a, 30. studeni 1993.)

„Divljački rat koji se ničim ne može opravdati već dvije godine krvlju zalijeva Bosnu i Hercegovinu, nakon što je opustošio Hrvatsku.“ (Diplomatskom zboru, 15. siječnja 1994.)

„Preklinjem odgovorne političare na narodnoj i međunarodnoj razini: poduzmite sve za obustavu vatre! Balkan srlja u bezdan. Europa ne može podnositi da gleda čitave narode lišene najosnovnijih dobara.“ (Govor u vezi granatiranja i pokolja na Sarajevskoj tržnici 5. veljače 1994.)

„Drama u Bosni i Hercegovini  brodolom je cijele Europe.“ (Diplomatskom zboru 9. siječnja 1995.)

„Bog će sve odgovorne za ovaj užasni rat jednog dana upitati:  'Što si učinio? Krv tvojeg brata vapi k meni sa zemlje' (Post 4, 10)." (Anđeosko pozdravljenje, 28. svibnja 1995.)

„Europa i čovječanstvo pali su u ponor podlosti. Rasulo je civilizacije u Srebrenici. Ovi će zločini ostati kao jedno od najžalosnijih poglavlja u povijesti Europe.“ (U povodu srpskih zločina u Srebrenici, 16. srpnja 1995.)

Opasnost zaboravljanja

Čitajući upravo ove Papine govore i poruke između 1991. i 1995., koji su kao vapaji bili upućeni cijelome svijetu, pred nama ponovno oživljava sva ratna tragedija koja se tada odigravala na našim prostorima pred očima svijeta i čiji su je moćnici mogli spriječiti, ali nisu htjeli; a onaj jedini koji je najviše učinio za ublažavanja tolikih ratnih stradanja, koji je svojim govorima, pozivima i prijekorima budio savjesti odgovornih i koji se neprestano zauzimao za zaustavljanje nasilja i pomoć žrtvama bio je    upravo papa Ivan Pavao II.

Općenito gledajući, svi ovi Papini govori jesu dragocjena dokumentacija zahvaljujući kojoj možemo pratiti dio povijesti hrvatskoga naroda i njegovih veza sa Svetom Stolicom pri kraju drugoga tisućljeća i na ulazu u treće tisućljeće kršćanstva. Bit će važan doprinos da se ne zaboravi što su sve Sveta Stolica i papa Wojtyła za vrijeme svojega pontifikata učinili za hrvatski narod i ponovnu uspostavu njegove slobode i neovisnosti nakon devet stoljeća potlačenosti i nesamostalnosti.

Svi ti govori i poruke čine dragocjenu baštinu koju treba s ljubavlju i zahvalnošću čuvati jer je postala sastavni dio naše hrvatske nacionalne i  kršćanske povijesti i kulture.

Imajući sve ovo u vidu  još uvijek mi se, međutim, čini da nismo dovoljno svjesni svih tih i milosti i darova koje nam je Bog preko pape Ivana Pavla II. bio udijelio. Opasnost je da s vremenom mnoge stvari izblijede pa nekako pomalo počinju tonuti u zaborav, kako darovi koje smo primali od Pape Wojtyle  kao i one velike patnje i stradanja što su Hrvati i drugi narodi pretrpjeli za vrijeme agresije i nametnutoga im rata, a to se nikako ne bi smjelo dopustiti.

     Stoga je svakako za pozdraviti ovaj skup koji se organizira u povodu ove značajne 25. obljetnice Papina pohoda Splitu i Solinu i koji svakako pridonosi da tolike milosti i Božji darovi koji su nam došli preko sv. Ivana Pavla II.  ne potonu u povijesni zaborav.

Kako je nastajala ova zbirka  Papinih govora Hrvatima

Gotovo svi Papini govori, poruke i pozdravi doneseni u ovoj zbirci već su prije bili objavljeni u tisku, i to najprije u vatikanskome dnevniku L’Osservatore Romano i potom u Insegnamenti di Papa Giovanni Paolo II., službenomu vatikanskom izdanju svih Papinih govora što ih je izrekao na raznim jezicima. U pripremi ove zbirke Papinih govora, osim službenih vatikanskih izdanja, poslužili smo se i domaćim izvorima: Glasom Koncila, Biltenima IKA-e, Službenim vjesnicima pojedinih hrvatskih biskupija, kao i drugim publikacijama. Uz svaki Papin govor ili pozdrav stoji oznaka mjesta i datuma kada je izrečen i potom navod publikacije gdje je već bio objavljen.

Svi govori i poruke doneseni su kronološkim redom kako su bili izrečeni, odnosno napisani od 1978. do 2005. godine. Jedan dio ovih Papinih govora izrečenih na hrvatskome jeziku mogu se pronaći na internetskoj stranici Svete Stolice www.vatican.va među dokumentima Ivana Pavla II. (Archivio dei Papi, Giovanni Paolo II.). Ali u cijelosti objavljeni su 2020. na internetskoj stranici hrvatske Informativne katoličke agencije – IKA. Bilo je to prigodom 100. obljetnice rođenja Ivana Pavla II. Osim u tekstualnom obliku moguće je na istoj internetskoj stranici IKE većinu tih govora čuti i audio-snimak, tj. izvorni govor Pape Ivana Pavla II. kako ga on izgovara na hrvatskom jeziku.

Rad na prikupljanju materijala za ovu zbirku Papinih hrvatskih govora i poruka trajao je s manjim ili većim prekidima gotovo trideset godina. Obavljajući službu urednika Hrvatskoga programa Radio Vatikana u prvim godinama pontifikata Ivana Pavla II. od 1982. do 1988. bio sam svjedokom brojnih susreta Svetoga Oca s Hrvatima kojima se on redovito obraćao na hrvatskome jeziku. Imajući u vidu veliku važnost činjenice da prvi put u povijesti jedan papa govori Hrvatima na njihovu materinjem jeziku, odmah  sam počeo prikupljati Papine govore za njihovo buduće cjelovito objavljivanje.

Moramo spomenuti da je uloženo mnogo truda, vremena, a i materijalnih sredstava u prikupljanje ovih govora. Trebalo je prolistati brojne časopise i publikacije, konzultirati mnoge arhive i biblioteke da bi ova zbirka bila što potpunija i cjelovitija.

U cijelomu poslu prikupljanja, prepisivanja i sređivanja Papinih govora pomagali su mi brojni suradnici kojima od srca zahvaljujem. Posebnu zahvalnost želim izraziti g. Radoslavu Dumančiću na njegovoj svesrdnoj pomoći u materijalnom i financijskom vidu.

Dar za beatifikaciju Pape Ivana Pavla II. 2011. g.

Ova knjiga sabranih Papinih govora i poruka Hrvatima izašla je prigodom  beatifikacije Ivana Pavla II. koja je održana 1. svibnja 2011. Osim što je pridonijela svoj dio proslavi novoga blaženika Katoličke Crkve, knjiga želi biti u prvome redu izraz naše dužne zahvalnosti tome velikom Božjem čovjeku koji je Hrvatima u brojnim prigodama zasvjedočio svoju ljubav i naklonost.

Knjiga je tiskana iste godine u dva izdanja i to u nakladi od ukupno 20. 000 primjeraka i već je odavno sva asprodana. No unatoč velikoj nakladi knjiga još nije stigla do brojnih hrvatskih katoličkih obitelji, posebno na jugu naše domovine. Uglavnom je raspačavana u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U pojedinim zagrebačkim župama bilo je raspačavano po nekoliko stotina primjeraka. Rekord su u tome smislu postigle dvije zagrebačke župe sv. Jeronima u Maksimiru  i župa Majke Božje Stenjevcu: u svakoj od ovih župa otišlo je samo u jednom danu u naše obitelji po 400 komada!

 Istodobno s objavljivanjem tiskovnoga izdanja Papinih govora Zaklada ČUJEM-VJERUJEM-VIDIM iz Zagreba izdala je cijelu knjigu na CD-u kao zvučno izdanje namijenjeno u prvomu redu slabovidnim osobama. U prvome dijelu CD-a nalaze se i tonski zapis Papina glasa tj. njegovi govori i pozdravi što ih je upućivao Hrvatima na hrvatskom jeziku.  Ovo zvučno izdanje Papinih govora može se naručiti na e-adresi: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. A na web-stranici iste Zaklade mogu se pronaći detaljnije informacije o njezinoj djelatnosti i ostalim zvučnim izdanjima: www.zakladacvv.hr

 Pogled u budućnost i naša obaveza

Objavljivanje Papinih govora u tiskanom i elektroničkom izdanju jest u prvom redu izraz naše dužne zahvalnosti velikome Papi, prijatelju hrvatskoga naroda za sve što je učinio za naš narod tijekom svoga dugoga pontifikata. Preko svojih govora i poruka lik i djelo pape Ivana Pavla II. nastavljaju živjeti u hrvatskome narodu, pridonositi njegovu jedinstvu, te učvršćenju kršćanske vjere i moralnih vrijednosti u njegovim sadašnjim i budućim naraštajima. Međutim, kao što je gore rečeno, tiskano izdanje Papinih govora nažalost još nije došlo u većinu hrvatskih obitelji. Sadašnji dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu p. Ivan Šestak nakon što je pročitao sve ove Papine govore,  izjavio je da bi se ova knjiga uz Bibliju i Katekizam katoličke crkve trebala nalaziti u svakoj našoj katoličkoj obitelji. Sasvim točno i rečeno je za svaku pohvalu!

Ako želimo sačuvati trajan spomen na sv. Ivana Pavla II., ako mu želimo podići spomenike ne samo na javnim mjestima, najbolje bi bilo da se potrudimo da ovi Papini govori Hrvatima uđu u svaku našu hrvatsku katoličku obitelj. Stoga predlažem da konkretan zaključak ovoga Simpozija bude da se osim Zbornika radova u kojem će biti objavljena sva vrijedna predavanja s ovoga skupa, da se svi zajedno potrudimo te preko Hrvatske biskupske konferencije i uz njezinu pomoć objavimo i treće izdanje ovih Papinih govora kako bi oni došli u tolike naše obitelji do kojih ova knjiga još nije došla. To će biti naš najbolji i trajan spomenik našem velikom prijatelju sv. Papi Ivanu Pavlu II. kako bi njegovi govori, njegove riječi izrečene na hrvatskom i upućene svima nama svijetlile i pokazivale nam pravi put prema budućnosti.

Stoga jedan sasvim konkretan prijedlog s  ovoga našega Simpozija. Ne treba puno truda. Samo malo dobre volje. Tehnički već je sve spremno za treće izdanje. Samo bi to trebalo podići na višu razinu, da ne ostane samo na inicijativi dosadašnjeg izdavača Filozofsko teološkog instituta iz Zagreba. Preko HBK trebala bi svaka naša biskupija preko svojih župa omogućiti da ovi Papini govori Hrvatima kao trajni zahvalni spomenik uđu u svaku našu obitelj. Smatram da bi to bio najbolji konkretna plod ovoga našega skupa.