Datum 21. veljače od 1999. godine obilježava se Međunarodni dan materinskog jezika, jezika koji povezuje, jezika identiteta. Riječ je o Jeziku koji povezuje i koji je temelj stajanja i postojanja. Ali za stati i živjeti treba imati hrabrosti. Maternji jezik, njegova pjevnost i rječitost, čin hrabrosti .Govoriti materinjim jezikom čin je hrabrosti i čestitosti. To je protivno tijeku uronjenosti u različita jezična i svakovrsna jednoumlja, koja čovjeka robotiziraju u biće bez sebe. Jezik je mirna kulturna revolucija, " napisao je potpredsjednik Društva slovenskih pisaca u pismu tog dana (DSP) Marij Čuk. "To je kao stalno vraćanje zdencu, putnikova stanica na rađanju izvorske vode. Da utaži žeđ. To je sjećanje. Sadašnjost. Budućnost. To je širina svijeta i intimni prostor pojedinca utočište od tame, zaštita povijesti, obrana od uroka, obrana od šume, u kojoj gubimo smjer, to je smisao, to je utjeha, to je dijalog i samogovor, to je stisak ruke i zagrljaj. Toplina u hladnim, olujnim vremenima. To je narod. Njegovo ogledalo. To je domovina ", nastavlja pismo./RTVSLO.
NESCO-ov webinar održat će se danas u Parizu, gdje će stručnjaci za obrazovanje u ranom djetinjstvu, pismenost, neformalno učenje i autohtone jezike raspravljati o tome kako implementirati politike i prakse višejezičnog obrazovanja kako bi se osiguralo kvalitetno učenje. Osim ishoda učenja, time bi se unaprijedio i međugeneracijski prijenos znanja, jezika, kulture i baštine, stoji na web stranici UNESCO-a.
UNESCO, odnosno Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, proglasila je 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika u znak sjećanja na prosvjed i smrt bengalskih učenika koji su 21. veljače 1952. godine u Pakistanu tražili ravnopravnost svog materinjeg jezika - bengalskog.FOTO: Članovi Nacionalnog novinarskog kluba Bangladeša polažu vijenac na spomeniku u Dhaki, Bangladeš, onima koji su poginuli tijekom demonstracija Pokreta za bengalski jezik 1952. u tadašnjem Istočnom Pakistanu. U Bangladešu se 21. veljače slavi kao Dan nacionalnog jezika, odnosno Dan jezičnih mučenika, u znak sjećanja na ono što se tada dogodilo. Foto: EPA
Skrb o razvoju hrvatskoga jezika odgovornost je cjelokupnoga hrvatskog društva te stoga mora biti postavljena na široku nadinstitucionalnu i nacionalnu razinu. To će se postići okupljanjem hrvatskih ustanova i najboljih stručnjaka koje ovo društvo može dati za promišljanje razvoja hrvatskoga jezika, identiteta i kulture u budućnosti. Ovo je zakon o budućnosti hrvatskoga jezika. Njime ne zaštićujemo hrvatski jezik u prošlosti, nego ga pripremamo za budućnost i buduće naraštaje.
Matica hrvatska zahvaljuje Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru. Zahvaljujemo na potpori Rektorskom zboru RH i Odboru HAZU za normu hrvatskoga standardnog jezika, Radnoj skupini na izradi nacrta prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku, Matičinim tijelima na potpori, kao i svima ostalima koji su doprinijeli usvajanju Zakona.
Zakon o hrvatskom jeziku nije ni protiv koga. On je za sve nas. Stoga donošenje Zakona o hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru, kao najvišem predstavničkom tijelu građana naše zemlje, smatramo trenutkom istinskoga hrvatskog zajedništva.
Glavni odbor Matice hrvatske
