Zloglasni logor jugoslavenskih političkih zatvorenika Goli otok osnovan je 9. srpnja 1949., a za to su pored Tita najviše zaslužni šef Udbe za Hrvatsku Stevo Krajačić i Edvard Kardelj. Međutim, gotovo je neshvatljivo da se i dalje gotovo šuti o ovoj robijašnici. Zašto, zbog čega? Titova strahovlada, prema svemu sudeći, još je dobrim dijelom nazočna među Hrvatima. Drugih razloga ne vidimo. Prošlo je vrijeme (ili se to samo tako čini) kad se nevine Hrvate tjeralo na robiju samo zato što nisu voljeli Tita, pionirsku kapu, krvavu crvenu zvijezdu, što nisu zaboravili Staljina, što su svoje tekstove i članke počinjali sa slovom „u“ ili su, poput Zlatka Tomičića, samo pisali pjesme o Hrvatima i Hrvatskoj!
Na Golom otoku bio je muški, a na Svetom Grguru ženski logor
O tome se mnogo zna, i ne zna se – ništa.
Na ovom mjestu zatvarani su svi, od tzv. narodnih heroja, ministra, sveučilišnih profesora, komunista, akademika, uglednih građana, pa do malih, običnih ljudi. Ovo mučilište radilo je „punim kapacitetom“ sve do 1956., a nakon toga, gotovo do stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države (1988.), pretvoreno je u „obični“ zatvor. Na Golom otoku bio je muški, a na otoku Sveti Grgur, ženski logor.
Kako to da još nitko nije odgovarao za najstrašnija mučenja, pretežno nevinih ljudi, na ovom strašnom mjestu, na kojem se bez suda i suđenja dolazilo, ali i – ubijalo? Oni koji su bili glavni zapovjednici i stražari, a poglavito nalogodavci, uglavnom (neki) još uvijek (mirno) žive. Goli otok je za njih (daleka) prošlost. I tamo se, kako bi rekao maršal Tito, sve radilo po – zakonu! Takvo je bilo vrijeme, da brat brata strpa na robiju!
Ovi najviši jugoslavenski komunistički monstrumi, od kojih su neki, na žalost, i danas prisutni u političkom životu Hrvatske, držali su se Staljinovih riječi: „Ne treba dopustiti da netko dugo sjedi kraj tebe jer će poželjeti tvoj stolac.“ Slušajući takve savjete Tito ih je sa svojim suradnicima dosljedno primjenjivao, tim prije što je bio školovani KGB-ovac!
Neki koji su prošli Goli otok, poput Želimira Kužatka, koji je o toj temi napisao i knjigu, rekao je da je istina da su tamo bili bivši komunisti, a posebno OZNA-ši. Međutim, unatoč svega što su prošli, većina takvih je i dalje bila to što je bila – Udbaši ili kako se sve nisu zvali. Služeći kaznu na Golom otoku ti i takvi ni tamo nisu bili ljudi, a danas se predstavljaju kao hrvatski domoljubi. Možete samo zamisliti kako su se u to vrijeme komunisti odnosili prema svojima, a kako tek prema onima koji to nisu bili! No, tko su OZNA-ši, Udbaši i slični, još je uvijek nepoznato, čak i njihovim obiteljima. Koliko ima njihove djece danas u politici, a da možebitno ne znaju da su im očevi bili to što su bili!
Kužatka je kazao da ovi (preostali) ibeovci ili staljinisti, kako su ih zvali, i danas u borbi za vlast izigravaju velike žrtve radi svog domoljublja i ljubavi prema Hrvatima i Hrvatskoj, pa se neprestano zalažu za uklanjanje i zaborav svih onih koji itekako dobro znaju tko su bili i što su ostali.
Tamo su bili politički zatvorenici, borci komunističke revolucije i žrtve svoje partije, a drugo stvarne žrtve komunizma. Naime, ne treba zaboraviti ni činjenicu da su bivši partizani i komunisti i na tom mjestu vrlo brzo postali poslušni (svaka čast iznimkama) te da su mnogi od njih nakon odslužene kazne primili i posebna priznanja i nagrade za zlostavljanje zatvorenika, većinom svojih bivših suboraca, prijatelja i suradnika.
Goli otok je u stvari bio jugoslavenski Alcatraz ili Hrvatski Gulag!
Kako to da „nikome“ nije zanimljivo preispitati njegovu mračnu prošlost, kako to da se ovo surovo mjesto sve više pretvara u „otok duhova“, tim prije kad se zna da su tamo mučeni i ubijani i nevini Hrvati, pa čak i žene, djeca i starci?
Tito je primjerice godinama tvrdio da „ništa ne zna o Golom otoku“, a njegove slike i parole ala „Živio drug i maršal Tito“ nalazile su se u svakom kutku ovog mučilišta, o kojem ni danas, kako se čini, ništa ne znaju ni tzv. antifašisti, koji se bore za povratak Trga maršala Tita u Zagrebu. Pored toga, treba reći da se u „Hrvatskoj enciklopediji“ Leksikografskog zavoda „Miroslava Krleže“ o ovom otoku, kao robijašnici, piše na svega (čujte sad ovo!) pet i pol redaka!
To je izniman napredak, jer se u vrijeme kad je na čelu ove institucije bio Krleža o ovoj temi uopće nije pisalo, ili bolje rečeno ništa se nije ni spominjalo!
Na slici: Dio zatvora na Golom otoku, danas - Autor en: User:Pokrajac - http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Goli_otok_zatvor.jpg, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1774537,
