"Sloboda od nasilja je pravo, a u kontekstu nasilja nad ženama to pravo je povezano s pravom žena da ostvaruju svoja građanska, politička, ekonomska i sva druga prava i slobode. Ako želimo adresirati izvor nasilja, onda moramo biti svjesni svih područja i vrsta diskriminacije kao i stereotipa koji u našem društvu još uvijek postoje. Uklanjanje diskriminacije, neravnopravnosti između žena i muškaraca kao i štetnih stereotipa preduvjet je za suzbijanje nasilje - i to nije i ne može biti ideološko pitanje. Jer obitelji ne razaraju pojmovi iz Konvencije – obitelj razara nasilje - iza zatvorenih vrata - dok se dio društva pretvara da to nasilje ne vidi i ne čuje", poručio je danas premijer Plenković.
U povodu obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama danas je održana Konferencija "Integrirani pristup zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji", na kojoj su sudjelovali predsjednik Vlade Andrej Plenković i povjerenica Europske komisije za ravnopravnost Helena Dalli.
Tom prigodom održao je govor koji, nakon uvodnih pozdrava, donosimo u cijelosti.
"Danas obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 1999. godine - Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, sutkinju Ljiljanu Hvalec, i na ranjenu zapisničarku Stanku Cvetković.
Od ovog tragičnog događaja prošlo je više od 20 godina, no on ostaje jednako strašan i jednako neshvatljiv - najteži i najbolniji za obitelji ubijenih žena, a najporazniji za društvo u kojem se ovako nešto moglo desiti.
Nažalost, u tih 20 godina mi prečesto svjedočimo nasilju nad ženama i gledamo razoran utjecaj koje to nasilje ima - ne samo na žrtve, već i na društvo u cjelini.
Problem nasilja u obitelji bio je zanemaren, drugačiji pristup ove Vlade stavio je ovu temu u fokus javnosti
Osim osuda koje slijede nakon svakog takvog događaja, ova tema je samo povremeno i prigodno bila u fokusu raznih hrvatskih vlada, stranaka koje su bile na vlasti, kao i u onih u oporbi.
I zato treba reći da problem nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, nije bio na adekvatan način tretiran od strane hrvatske politike - bio je zanemaren, guran pod tepih, o njemu se šutjelo – a za svo to vrijeme razina nasilja je rasla.
Uz drugačiji pristup ove Vlade i političku volju za borbu protiv nasilja, dva su bitna aspekta za koja mislim da su ovu temu napokon stavila u fokus javnosti, na razinu koja je bila nužna i koja ovakvoj temi treba biti posvećena.
Prvo je angažman svih vas ovdje – predstavnika nevladinih organizacija. Bili ste glasni i uporni i rad koji baš vi svakodnevno ulažete već desetljećima na osvješćivanje i suzbijanje fenomena nasilja nad ženama, djecom i u obitelji.
Mi smo kao Vlada prepoznali i visoko cijenili i vaše iskustvo i znanje, i cijenimo ga i danas, a vaš doprinos u kreiranju mjera za suzbijanje nasilja smatramo ključnim da te iste mjere, osim na papiru, budu učinkovite i korisne - prije svega za žrtve.
Uloga žrtve je centralna i zakonski okvir treba biti fokusiran na nju
Jer upravo sam to i osobno, prije dvije godine, kada smo imali sastanak u Vladi, od Vas zapamtio - da se cijeli proces, rad svih nadležnih institucija, kao i zakonski okvir treba fokusirati na žrtvu.
U ovom procesu, u ovom pitanju uloga žrtve je centralna.
Vjerujem, da će se naša suradnja, koja je dobar primjer zajedničkog djelovanja institucija države i civilnoga društva u provedbi politika od interesa za opće dobro, nastaviti i u budućnosti.
Drugi događaj koji je potaknuo da se o nasilju u obitelji i nasilju nad ženama govori više nego ikada bilo prije je pristupanje Vlade, a potom i Hrvatskoga sabora, ratifikaciji Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Svi se sjećamo koliko je polemika izazvao proces ratifikacije Konvencije, uključujući i podijeljenosti u društvu pa i u Hrvatskom saboru pa i u mojoj, vladajućoj stranci Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Razlozi za protivljenje bili su različiti od neupućenosti i neznanja, do krivih interpretacija sadržaja Konvencije, njene svrhe te dosega kao i posljedica njene primjene.
Usvajanjem Konvencije Vijeća Europe poslali smo poruku da je nasilje nad ženama i u obitelji neprihvatljivo
Uvažavajući mišljenje svih naših građana mi smo razloge, istinske ako ih je i bilo, za protivljenje ratifikaciji otklonili usvajanjem Interpretativne izjave koja je sastavni dio Zakona o potvrđivanju Konvencije i koja je obvezujuća za naš pravni poredak.
A sve preostale - populističke, iracionalne i ponekad nevjerojatne konstrukcije koje smo imali prilike čuti u procesu i nakon ratifikacije opovrgnulo je vrijeme.
Tri godine od stupanja na snagu Konvencije ništa od onog čime su određeni pojedinci i populističke stranke zastrašivali ljude nije se dogodilo.
Ali smo zato činom potvrđivanja Konvencije poslali važnu političku poruku da je nasilje nad ženama i nasilje u obitelji u Hrvatskoj neprihvatljivo.
I to nije jedina poruka - jer svaki međunarodni sporazum kojim se potvrđuje nepovredivost prava žena, predstavlja pozitivnu promjenu i civilizacijski napredak na području ljudskih prava.
A Hrvatska kao modrena europska država, članica Europske unije želi biti dio onog svijeta koji takve promjene podržava i potiče.
Naše najbolje stručnjakinje sudjelovale su u kreiranju Konvencije, podršku ciljevima Konvencije dali smo kroz potvrđivanje u Hrvatskom saboru, a svrhu ostvarujemo kroz njezinu implementaciju u praksi kroz različite resore.
Pooštrili smo zakonsku politiku kažnjavanja za kaznena djeela nasilja
Iskoristit ću ovu priliku da neke od mjera koje smo kao Vlada poduzeli u protekle tri godine danas prikažem na način i u kontekstu s provedbom ove konvencije.
Jedan od argumenta onih koji su bili protiv ratifikacije je bio da mi sve to već imamo u našem zakonodavstvu, odnosno ako nemamo da možemo urediti i sami, bez pristupanja Konvenciji.
Mislim da je na prvi dio ove primjedbe lako odgovoriti - jer dva kruga izmjena kaznenog zakonodavstva kao i niz mjera koje smo proveli jasno pokazuju da nismo bili usklađeni s odredbama Konvencije.
Podsjećam, Konvencija je međunarodni sporazum koji služi za jačanje nacionalnih pravnih okvira i sadrži standarde za prevenciju nasilja, zaštitu žrtava te kažnjavanje počinitelja.
Tako primjerice, u Konvenciji nije propisana visina sankcije za pojedina kaznena djela nasilja, ali je propisano da te sankcije trebaju biti odvraćajuće - da počinitelj u praksi treba biti adekvatno kažnjen.
Mi smo i prije ratifikacije imali pravni okvir koji je to mogao jamčiti - no praksa nije bila takva - i zato smo pooštrili zakonsku politiku kažnjavanja, odnosno povisili prekršajne kazne i podigli zakonski minimum pojedinih kaznenih djela.
Isto tako Konvencija kaže da će stranke poduzeti mjere kako bi osigurale da se istrage i sudski postupci vezani uz nasilje provode bez nepotrebnih odgađanja – pa smo zato izmijenili Zakon o kaznenom postupku i ubrzali proceduru.
Iz tog istog razloga smo donijeli i Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, a početkom slijedeće godine ćemo osnovati i obiteljske odjele na općinskim sudovima u sjedištima županijskih sudova.
Sva kaznena djela protiv spolne slobode sada se progone po službenoj dužnosti.
Osigurali smo skloništa tako gdje ih nije bilo, telefonske linije za pomoć rade 24 sata dnevno
Članak 23. Konvencije govori o osiguranju dovoljnog broja skloništa - mi smo osigurali prostor za skloništa u svih onih 6 županija koje ih do prije nekoliko godina nisu imale.
Nastavit ćemo raditi na tome da skloništa zadovoljavaju sve potrebne uvjete – da budu odgovarajuća, lako dostupna i da omogućavaju sigurni smještaj i proaktivnu pomoć žrtvama.
Telefonske linije za pomoć, odnosno Nacionalni pozivni centar, koji radi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, u funkciji je od 25. studenog 2020. – i to je dio provedbe obveza Konvencije.
Proširili smo i krug bliskih osoba tako da smo obuhvatili i sadašnje i bivše partnere u intimnoj vezi - i na taj se način nakon niza godina pogrešnog tumačenja napokon uskladili s Konvencijom.
Javna kampanja koju provodimo, kao i edukacija policijskih službenika i drugih stručnih osoba, pružanje pravne pomoći, jačanje kapaciteta postojećih odjela za podršku žrtvama i svjedocima na sudovima - sve su to obveze koje proizlaze iz Konvencije.
Pa čak je i ova današnja Konferencija provedba Konvencije - jer njome dižemo razinu javne svijesti o nasilju te stupanj razumijevanja i znanje o mjerama koje se poduzimaju na suzbijanju nasilja.
No, najbolji katalizator i pokazatelj segmenata u kojem naš sustav borbe protiv nasilja nije dobar i ne zadovoljava standarde propisane Konvencijom su problemi u praksi ili još bolje na terenu.
U pandemiji Covida 19 nažalost bilježimo porast nasilja u obitelji
I ja sam siguran da i dalje postoji znatan prostor za jačanje i dizanje tih standarda, što u stvari znači daljnju implementaciju Konvencije, bolju suradnju svih nadležnih resora, veći angažman i veću političku i javnu vidljivost ove teme.
U kontekstu pandemije Covida 19, koja je znatno izmijenila naš način života, nažalost, bilježimo rast kaznenih djela nasilja u obitelji dok s druge strane broj prekršajno prijavljenih osoba kontinuirano pada.
Žrtve nasilja su u prevladavajućem broju žene, a nasilje se najčešće događa u obitelji i među bliskim osobama. Posebno nas zabrinjava rast broja femicida.
U posljednje dvije godine imamo porast od preko 50% ubijenih žena i to u oba ključna parametra – i u broju ukupno ubijenih žena i u broju žena ubijenih od strane bivših ili sadašnjih intimnih partnera.
Jasna poruka da nasilje nije prihvatljivo mora dolaziti i kroz izricanje strožih sankcija
Ovi trendovi nisu dobri, a jedini način na koji ih možemo preokrenuti je integrirani pristup, koji uključuje suradnju svih državnih i pravosudnih tijela, ali i civilnog društva i medija.
Ono što posebno treba naglasiti je potreba učinkovite prevencija koja podrazumijeva edukaciju od najranije životne dobi, ali i kontinuirano kvalitetno obrazovanje svih dionika u sustavu.
Pritom želim pohvaliti aktivnosti Ministarstvo unutarnjih poslova koje kontinuirano provodi na planu edukacije policijskih službenika u pogledu suzbijanje nasilja nad ženama. Tu je napravljen vidljiv pomak.
Jasna poruka da nasilje nije prihvatljivo mora dolaziti i kroz pravosudni sustav, uključujući i kroz izricanje strožih sankcija za počinitelje ovih teških kaznenih i prekršajnih djela, a iznad svega postupci moraju biti brži.
Važno je i da pratimo i prilagođavamo se međunarodnim aktivnostima – Europske unije, Vijeća Europe, ali i mjerama koje poduzima na ovom planu i ovdje nazočna povjerenica za ravnopravnost Helena Dalli na razini Komisije, na razini Vijeća i nadležnih uprava.
Stoga pozdravljam donošenje Strategije za ravnopravnost spolova 2020.-2025., koja sadrži niz ambicioznih mjera za sprječavanje i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, zaštitu žrtava i adekvatno kažnjavanje počinitelja.
Zadovoljan sam i s namjerom Komisije da izradi dodatne mjere za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji, uključujući i kroz prijedlog kojim bi se temeljem članka 83. Ugovora o funkcioniranju EU osigurala minimalna razina zaštite diljem Europske unije.
Politička volja za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji je snažna i kontinuirana, ali nije dovoljna
Dame i gospodo,
sloboda od nasilja je pravo, a u kontekstu nasilja nad ženama to pravo je povezano s pravom žena da ostvaruju svoja građanska, politička, ekonomska i sva druga prava i slobode.
Ako želimo adresirati izvor nasilja onda moramo biti svjesni svih područja i vrsta diskriminacije kao i stereotipa koji u našem društvu još uvijek postoje.
Uklanjanje diskriminacije, neravnopravnosti između žena i muškaraca kao i štetnih stereotipa preduvjet je za suzbijanje nasilje - i to nije i ne može biti ideološko pitanje.
Jer obitelji ne razaraju pojmovi iz Konvencije – obitelj razara nasilje - iza zatvorenih vrata - dok se dio društva pretvara da to nasilje ne vidi i ne čuje.
Ja danas nisam ovdje da pobrojim mjere koje smo za vrijeme ove i prijašnje Vlade poduzeli s ciljem suzbijanja nasilja nad ženama.
Svrha ovog uvodnog govora, pa i cijele ove Konferencije je ta da pošaljemo poruku da politička volja za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji postoji, da je snažna, kontinuirana i da se neće promijeniti.
Svi smo svjesni da ona sama nije dovoljna kao što nisu ni mjere koje smo do sada poduzeli.
Želimo stvoriti društvo u kojoj se nasilje ne tolerira, a počinitelji kažnjavaju
Ali vjerujem da su i te mjere koje smo zajednički donosili proteklih godina pokazatelj da želimo promijeniti stanje na bolje, stvoriti društvo u kojem se institucijama vjeruje, jer zakonski i profesionalno rade svoje poslove, nasilje ne tolerira, a počinitelji kažnjavaju.
I zato smo pozvali sve vas koji se, koji svatko u svojem segmentu, različitom, ali jednako bitnom, radite na ovoj problematici.
Bez ovakvog integriranog pristupa nema učinkovitog sustava borbe protiv nasilja.
Zato vam svima još jednom zahvaljujem na dolasku na ovu Konferenciju, na vašem dosadašnjem radu, na vašoj preuzetoj obvezi i angažmanu da to nastavite i u budućnosti, a u Vladi ćete imati partnera koji će činiti daljnje iskorake da pokušamo nasilje smanjiti na što manju moguću mjeru, jer nažalost priroda čovjeka je takva da ga u popunosti iskorijeniti ne može nitko niti u jednom društvu.
Ali možemo u naše vrijeme napraviti korake na bolje.
Hvala vam."
