Uskrs u Vatikanu - Križni put dao je glas ratom ranjenom čovječanstvu

Papina prisutnost bila je opipljiva u meditacijama koje je osobno odabrao da se prisjeti dana raspeća Isusa Krista. Zbirku meditacija su priredili dikasteriji Rimske kurije, a prema Papinoj želi tema Križnoga puta bila je Glasovi mira u vrijeme rata. Svaka od 14 postaja Križnog puta predstavljala je svjedočanstvo i molitve muškaraca i žena našeg vremena koje je Sveti Otac imao prilike susresti i slušati tijekom svojih brojnih apostolskih putovanja, a koji su iskusili rat, siromaštvo, raseljavanje i nepravdu u gotovo svakom dijelu svijeta, od Afrike i Južne Amerike, stradalnika iz Svete zemlje, svećenika s naših područja, do dvojica mladića, jednog iz Ukrajine, drugog iz Rusije.

Tradicija Križnog puta u Koloseju započela je u 18. stoljeću. Ponovno je uspostavljen 1960-ih i od tada se slavi svakog Velikog petka – s kratkom pauzom zbog globalne bolesti pandemije COVIDA-19 – u veličanstvenom rimskom amfiteatru i uživo se prenosi u svijet putem radija i televizije.

U nazočnosti oko 20.000 vjernika, prva postaja započela je molitvom za prosvjetljenje, gdje se čini kao da je nasilje naš jedini jezik. Pravda i oprost ne mogu razgovarati jedno s drugim, rečeno je u prvoj meditaciji. U tom kontekstu nabijenom mržnjom i zamjeranjem, upućen je poziv na donošenje drugačije odluke – odluke za mirom u Svetoj zemlji koja još uvijek pati zbog nedostatka mira, a koji odjekuje vapajima napaćenih ljudi.Na pobožnosti se dao glas onima koji su bili prisiljeni migrirati iz svojih domova, koji trpe nasilje trgovaca ljudima i poniženje u zatočeničkim centrima; koji riskiraju svoje živote u opasnim prelazima preko mora, koji gledaju kako njihove obitelji, prijatelji, sugrađani i žene umiru od vatrenog oružja, projektila i mina. Koji imaju poniznosti moliti Gospodina da ih izbavi od ishitrenih sudova i lake osude bližnjega.

Amerika, Afrika, Azija, Bliski istok, Balkan

Mladi iz Srednje Amerike uputili su molitvu Bogu da im da snagu da preuzmu kontrolu nad svojim životima i odbace kompromise korumpiranog društva. Također su govorili i o svojim padovima: lijenosti, strahu, praznim obećanjima o lakom, ali prljavom životu, sazdanom od pohlepe i korupcije. Potom se čuo glas jedne majke iz Južne Amerike koja je u eksploziji ostala bez noge, a ista eksplozija ozljedila je njezinu sedmomjesečnu kćer koja je zadobila komadiće stakla u njeno maleno lice. Sve to navelo ju je na razmišljanje o tome kako je Mariji bilo kad je vidjela Isusovo izranjavano i krvavo lice. Na unakaženim licima onih koji pate, molila je, daj da te prepoznamo, Gospodine Isuse! Migranti iz Afrike, Južne Azije i Bliskog istoka opisali su sebe kao ranjene mržnjom i tražili oprost; svo troje, žrtve su mržnje u obliku bombi, noževa, gladi, boli. Meditacija uz šestu postaju donijela je svjedočanstvo svećenika s naših prostora koji je tijekom posljednjeg rata na ovim prostorima deportiran u logor gdje je proveo četiri mjeseca. Prijetili su mi da će mi iščupati nokte, staviti mi sol na rane, prijetili da će me živog oderati. 

Ali jedna žena muslimanka bila je uz njega ono što je Veronika bila Isusu: providnost u obliku pomoći, hrane i nade. Sada do kraja života svjedočim strahotama rata i vapim: Nikada više rata!Raseljeni mladi iz sjeverne Afrike molili su za snagu za izgradnju mostova bratstva i svjedočenja evanđelja: Ojačaj nas, Gospodine Isuse u nastojanju oko izgrađivanja mostova bratstva, bila je jedna od njihovih prošnji na kraju sedme postaje Križnog puta. Potom su vjernici iz jugoistočne Azije molili za obraćenje onih koji trguju oružjem i troše novac na oružje umjesto na hranu: Mi smo narod koji voli mir, ali smo pritješnjeni križem sukoba. Suze naših majki oplakuju glad njihove djece, poručili su svijetu.  Sestra misionarka iz središnje Afrike prisjetila se dana kada su teroristi napali njezino selo, ubijajući članove obitelji, prijatelje i kolege. Jedna od njezinih sestara je nestala i više se nije vratila, ostavivši za sobom dolinu suza i mnoga pitanja. Bože moj, zašto si me ostavio? upitala je, prije nego je shvatila da je Isusova ljubav svjetlo u tami. Ozdravi nas, glasila je njena molitva Bogu, od straha da ne budemo ljubljeni, da budemo krivo shvaćeni, da budemo zaboravljeni.

Ukrajina i Rusija

Na desetoj postaji čuo se glas dvojice mladića: jednog iz Ukrajine, drugog iz Rusije. Prvi mladić govorio je o tuzi što je morao napustiti svoj dom u Mariupolju i što je odvojen od svog oca koji je morao ostati u Ukrajini da se bori. Drugi mladić pričao je o tuzi zbog gubitka brata koji je poginuo na fronti te je rekao da se osjeća lišenim sreće i snova o budućnosti. Govorio je o osjećaju krivnje koji ne razumije, uz upućene riječi molitve: Pomolimo se zajedno da bude mir u svijetu, budimo svi braća i sestre.

Mlada osoba s Bliskog istoka prisjetila se patnje svoje obitelji dok su bježali pred nasiljem. Bombe su neprestano padale u njihovom susjedstvu, jedna je eksplodirala u spavaćoj sobi mladićevih roditelja. Zato su se odlučili na bijeg: Bila je to još jedna kalvarija jer nam nakon dva neuspješna pokušaja dobivanja vize nije preostalo drugo nego se ukrcati na brod. Riskirali su živote, a spasili su ih obalna straža i mještani: Rat ubija nadu. Zatim je jedna majka iz zapadne Azije ispričala o napadu terorista na njezinu zajednicu u kojem su ubijeni njen maleni sin pod granatama zajedno s bratićem i susjedom. Nastojimo oprostiti našem agresoru jer je Isus oprostio svojim krvnicima. Nauči nas, bila je njezina molitva, da opraštamo kao što si ti nama oprostio i da učinimo prvi korak prema pomirenju. 

Trinaesta postaja dala je glas redovnici s područja istočne Afrike gdje su pobunjenici ubili jednu od njezinih susestara misionarki, a na četrnaestoj postaji mlade djevojke iz južne Afrike govorile su o svojoj nevolji kada su ih oteli i zlostavljali pobunjenici koji su im skinuli odjeću i dostojanstvo. Naša pokrajina je i danas mjesto suza i boli, rekle su. U ime Isusovo opraštamo im sve što su nam učinili. Čuvaj nas, Gospodine Isuse u nadi koja ne razočarava, u oprostu koji obnavlja srce, u miru koji usrećuje.

Svi smo mi djeca istoga Oca

Ovaj Križni put 2023. koji oplakuje Treći svjetski rat koji se vodi po dijelovima, kako nas papa Franjo i sam često podsjeća, završio je molitvom četrnaest zahvala Gospodinu Isusu – za nadu, hrabrost, milosrđe, ljubav - koji je pobijedio smrt i koji je pomirio sve podjele čineći nas braćom i sestrama, djecom istoga Oca. Na kraju uslijedila je molitva Očenaša i završni blagoslov.