Upravljanje migracijama je složeni proces koji od država članica EU-a traži stalne prilagodbe i dodatne alate te zajednička rješenja koja moraju biti iznad ideoloških podjela. Istaknuto je, među ostalim, na panelu „Europa i migracije: na putu sigurnosti i solidarnosti“, održanog u Zagrebu u organizaciji Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj. Na panelu su o mjerama upravljanju migracijskim tokovima, razlikama između ekonomskih migranata i tražitelja azila, integraciji useljenika u društvo te suradnji s državama iz kojih na nezakoniti način u Europu dolazi najveći broj migranata. govorili: Davor Božinović, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova, Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu i član Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Franko Vidović, saborski zastupnik, predsjednik Odbora za obranu i član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te Ivan Piteša, voditelj Ureda Međunarodne organizacije za migracije u Hrvatskoj.
Potpredsjednik Vlade Božinović istaknuo je da, što se Hrvatske tiče, najviše resursa i vremena odlazi na pitanje ilegalnih migracija. Podsjetio je na dugačku kopnenu granicu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini koja je „pod posebnim pritiskom“ te na činjenicu da je takozvanom zapadnobalkanskom ili istočnomediteranskom rutom lani prošlo 43 % ukupnog broja migranata koji su ušli u EU. Osvrnuo se na poveznicu između upravljanja migracijama i političke klime u pojedinim članicama te je kazao da u državama koje su konačno odredište za veliki broj migranata, poput Italije ili Švedske, jačaju krajnje desne stranke. Naveo je i primjer Austrije u kojoj se, prema istraživanjima javnog mnijenja „stvara sentiment da je Europa omogućila nekontrolirani ulazak.“ Upravo zbog velikog priljeva migranata, Austrija je praktički blokirala ulazak Rumunjske i Bugarske u schengenski prostor, zaključio je potpredsjednik Vlade. Govoreći o kriminalnim i interesnim skupinama koje zloupotrebljavaju migrante, istaknuo je da se na krijumčarenju ljudi prema policijskim procjenama zaradi jednako kao i na trgovini kokainom.
Zastupnik u Europskom parlamentu Ressler ustvrdio je da Europska unija, ako želi imati zajedničku politiku migracija i azila, mora krenuti od kontrole i zaštite granica. Podsjetio je da je Europski parlament na prošlotjednoj plenarnoj sjednici potvrdio pregovarački mandat za razgovore s državama članicama o ključnom zakonodavstvu reforme europskog sustava azila i mjerama kojima bi se olakšale zakonite migracije, te uspostavila učinkovita, humanitarna i sigurna europska migracijska politika. “Pokazuje se da je moguće doći do zajedničkog nazivnika između različitih političkih opcija u Europskom parlamentu oko ključnih pitanja. Ali bitno je i za nas u Hrvatskoj da shvatimo da smo - s obzirom na najdužu vanjsku kopnenu granicu - država kojoj je posebno u interesu da o tome zajedno raspravljamo. To je i strateško nacionalno pitanje te moramo nadići ideološke razlike koje postoje kako bismo izbjegli podilaženje ekstremnim pozicijama i s lijeve i s desne strane ove debate“, poručio je zastupnik. Govorio je i o instrumentalizaciji migrantskih ruta od strane pojedinih država poput Bjelorusije ili Turske te zaključio da u kontekstu „narušene sigurnosne arhitekture u Europi“ moramo imati u fokusu i činjenicu da se migrantski kampovi uspostavljaju u BIH, u neposrednoj blizini hrvatske granice.
Predsjednik saborskog Odbora za obranu Vidović također je istaknuo kako se u upravljanju migracijama treba izbjegavati ideologija. Veliki priljev ljudi može jako radikalizirati Europu i zato političke stranke „trebaju naći zajednički jezik“, rekao je. „U Europi moramo naći formulu da zaštitimo naš način život, a da pritom sačuvamo humanitarni aspekt.“ Ustvrdio je da bi Unija proaktivno trebala djelovati na susjedstvo, primjerice tražiti od zemalja zapadnog Balkana da usklade vizni režim s EU-om. Voditelj Ureda Međunarodne organizacije za migracije u Hrvatskoj Piteša istaknuo je kako nijedan sustav koji je dizajniran za regularne procese nije spreman za masovne pojave. Naveo je kao primjer Dublinsku uredbu koja je uvela pravilo da je za razmatranje podnesenih zahtjeva za azil primarno odgovorna ona država članica kroz čije je granice pojedini tražitelj azila prvi put stupio na teritorij Unije. „No ideja Dublina nije bila da se u zemlji prvog ulaska podnose stotine tisuća zahtjeva za zaštitom“, upozorio je Piteša. Ustvrdio je da je nužno raditi na informiranju svih sudionika procesa kako bi objektivne informacije bile raspoložive svima koji sudjeluju u migracijskim procesima.
