Eutanazija je vrlo složen etički problem koji nužno polarizira javnost na dva posve suprotna pola. U toj polarizaciji obje strane su u pravu. S jedne strane vlada opravdana bojazan da će se legalizacijom eutanazija zloupotrebljavati dok s druge strane zagovornici eutanazije s pravom kažu: zašto ne skratiti neizmjernu patnju oboljelih, ako to sami žele? Stoga u ovom tekstu neću zalaziti u filozofsku raspravu. O tome je jako puno rečeno i nema se puno toga za dodati. Možda je zato rješenje u strogom nadzoru nad eutanazijom te iskustvo sredina u kojima je taj čin legaliziran.
Eutanazija je praksa uzrokovanja smrti na bezbolan i što ugodniji način, kako bi se osobi prekinuli nepodnošljivi bolovi ili patnje, ili kako bi joj se osigurala dostojanstvena i ugodna smrt. Iako se o pojmu eutanazije intenzivno piše i raspravlja u posljednje vrijeme, ovaj je pojam dugo vremena prisutan u medicini i u društvu općenito. Riječ eutanazija potječe iz grčkog jezika, a u prijevodu znači “dobra smrt”. U praksi, eutanazija označava svjesno prekidanje života smrtno bolesnim pacijentima kako ne bi bilo patnje i boli.
Kao mladi liječnik, dok sam radio u SAD, bio sam svjedokom intenzivne rasprave pa i nekih akademskih predavanja o eutanaziji. Tada je bio aktuelan i izvjesni Jack Kevorkian poznat kao Doktor Smrt, koji je na 1999. proglašen krivim za ubojstvo drugog stupnja, odnosno za eutanaziju 130 pacijenata. Jedan je od najkontroverznijih znanstvenika s kraja 20. stoljeća zbog svojeg stava o eutanaziji. Kevorkian je vjerojatno najpoznatiji svjetski borac za prava smrtno bolesnih pacijenata na eutanaziju. Tijekom svoje karijere postepeno je razvijao kontroverzne ideje. Prva takva datira još iz 1959. kada je predložio da bi se osuđenici na smrt dobrovoljno mogli prijaviti za medicinske eksperimente pod anestezijom. Čak i sutkinja koja ga je osudila priznala mu je tu zaslugu; „Izvukao je u prvi plan pitanje kraja života. To nisu bile stvari o kojima se javno raspravljalo prije toga. Ta debata nastavlja se na medicinskim fakultetima i u javnom životu, ali mislim da je debata koju je on pokrenuo dovela do porasta i većeg prihvaćanja palijativne njege i većih mogućnosti za dostojanstvenu smrt."
Eutanazija je ozakonjena u nekoliko zemalja. Od nedavno još jedna zemlja pokušava ozakoniti eutanaziju. O prijedlogu Zakona upravo se raspravlja u Parlamentu Velike Britanije. Rasprava, kao niti u drugim sredinama ne ide glatko. Isprepliču se razlozi jedne i druge strane. Evo i nekih detalja. Novi Zakon o eutanaziji koju je predložila zastupnica Laburističke stranke Kim Leadbeater podnesen je Domu lordova na raspravu. Službeno je nazvan Zakon o terminalno bolesnim odraslim osobama (kraj života). Kontroverze u vezi s tim prijedlogom se nastavljaju dok se o tome raspravlja u Domu lordova.
Rasprava Doma lordova o Zakonu o eutanaziji usredotočila se na zabrinutost oko moguće prisile, nedostatka odgovarajućih zaštitnih mjera i nedovoljnog vremena za pravilno ispitivanje tako kontroverznog zakonodavstva.
Prije rasprave, nadzorno tijelo za jednakost, Komisija za jednakost i ljudska prava („EHRC“), pridružuje se rastućem broju institucija koje izražavaju ozbiljne zabrinutosti zbog prijedloga zakona. Potrebno više detalja o tome kako bi zakon mogao utjecati na ljude iz različitih sredina i osobe s invaliditetom. EHRC je također izrazio zabrinutost zbog „velike poteškoće u točnom određivanju koliko će dugo živjeti osoba s terminalnom bolešću“. Skrećemo pozornost Zastupničkog doma na činjenicu da, kao prijedlog zakona koji su podnijeli privatni zastupnici, ovaj prijedlog zakona nije prošao predzakonodavni nadzor te da su procjene učinka koje je izdala Vlada, a koja nije predlagatelj prijedloga zakona, objavljene kasno tijekom postupka u Donjem domu. Stupanj rasprave, procjene i nadzora stoga je znatno manji nego što bismo očekivali za ekvivalentan vladin prijedlog zakona. To je posebno zabrinjavajuće s obzirom na predmet prijedloga zakona.
Očekuje se da će desetak kolega biti odabrano kao dio posebnog odbora koji bi mogao pozvati ministra zdravstva Wesa Streetinga i ministra pravosuđa Davida Lammyja - koji su obojica glasali protiv zakona u Donjem domu - da daju dokaze o vjerojatnom utjecaju potpomognutog umiranja na zdravstveni i pravosudni sustav. Drugi koji bi mogli biti zamoljeni da iznesu svoje mišljenje o prijedlogu zakona uključuju bivšeg suca Visokog suda Sir Jamesa Mumbyja i bivšeg glavnog engleskog mrtvozornika Thomasa Teaguea.
Očekuje se da će odabrani odbor, koji do 7. studenog mora podnijeti izvješće o prikupljenim dokazima, razmotriti kako bi se financiralo potpomognuto umiranje te ulogu mrtvozornika i raznih medicinskih stručnjaka u tom procesu.
Osim nedovoljne provjere, protivnici su izrazili bojazan da se nije dovoljno razmotrilo kako bi to moglo funkcionirati u praksi. Tijekom rasprave, bivša premijerka Theresa May, sada članica parlamenta, rekla je lordovima da se bojala da bi zakon u sadašnjem obliku mogao dovesti do prikrivanja liječničkih pogrešaka te da ga je prijateljica nazvala „zakonom o 'dozvoli za ubijanje'“. Odbor za delegirane ovlasti i regulatornu reformu Doma lordova upozorio je da Prijedlog zakona „daje široke, neodređene i neopravdane ovlasti Vladi, a istovremeno uklanja ulogu Parlamenta u nadzoru odredbi koje bi trebale biti u primarnom zakonodavstvu i zamjenjuje je znatno ograničenijom ulogom nadzora delegiranog zakonodavstva.“
https://expose-news.com/2025/09/18/euthanasia-bill-sparks-further-controversy/
