Mjesec Studeni uistinu je počeo sa velikim teškoćama u obrani Ukrajine od ruske agresije. Treba odmah reći, da je sve to posljedica šoka, kojega je doživio Putin početkom listopada sa smjelom i iznenadnom uzvratnom agresijom ili uzvratnim obrambenima napadom ukrajinskih vojnih snaga na rusku regiju Kursk i brzim prodorima prema unutrašnjosti gdje i dalje, za sada uspješno drže osvojene teritorije ruske federacije. Tada vidljivo neprespavana noć Putina i nemogućnost novih angažiranja svježih snaga za frontu, usmjerila je glavnog autora ruske agresije da se okreće dalje prema istoku i usidri na privremeno njemu najnaklonjeniju Sjevernu Koreju, koja u ovim satima koncentrira prvi kontigent svojih trupa upravo u regiji Kursk. Ova činjenica i istina vrlo spori prodori ruskih trupa na jugoistočnoj fronti, uz očito opadanje morala ukrajinske vojske i nedovoljnu pomoć zapada ili točnije NATO, posebice SAD, dodatno je zabrinula ukrajinskoga predsjednika Zelenskog.
Što će biti dalje? Što se realno može očekivati? Izgleda da je nastupilo stanje neizvjesnoga čekanja!? Čeka se promjena stanja ili odlučnosti SAD nakon izbora, koji će ovih dana biti intenzivno praćeni i analizirani. Čeka se sudbonosna odluka u korist ili katastrofu Ukrajine, a to je odluka saveznika Ukrajine je li nastupio zadnji čas da se odlučnim uzvratnim udarima po vitalnim gradovima i objektima Rusije uzdrma Putin i svi oni koji u Rusiji mu daju podršku ili ga slijepo slušaju.
Kolika je opasnost od nuklearnog rata? U domenu ratne propagande Rusije i raznih „miroljubivih pokreta“ i propagatora bezuvjetnog prestanka pružanja ukrajinskog otpora, to je vrlo velika opasnost. Realno, to je opasnost za jednu i drugu stranu. Ulaskom Finske u NATO to je zamjetno veća opasnost za Petrograd i rusku teritoriju, koja je u djelomičnom okruženju snaga NATO. U toj kombinaciji rješivog i nerješivog ruska strana ima šansu, da spasi svoju zemlju od trajne izolacije i gospodarske propasti. Potrebno je samo prestati sa agresijom i pristati na pregovore o povlačenju agresorskih snaga.
Postoji mogućnost i velike pogreške Europske unije, a to je ograničavanje i smanjivanje vojne podrške Ukrajini. To bi vodilo u postepenu, ali upornu dalju invaziju ruskih trupa i osvajanje cjelokupne teritorije Ukrajine, a onda su svi susjedi ove europske države (Finska, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i Rumunjska – članice NATO) izravno na udaru. Sve to onda postaje i blizu Hrvatske i drugih susjeda Hrvatske. Sve to je u dugoročnoj koncepciji Putina o povratku interesne strateške koncepcije vraćanja prostora nekadašnjega Varšavskog pakta i ruskih novih ambicija širenja takve koncepcije na prostore razvijenog zapada.
Dakle, na potezu je više EU, nego SAD. Ako EU pruži svesrdnu pomoć Ukrajini, SAD neće moći izdržati, da ostane po strani, jer jedino tako može spriječiti opasnost prevladavanja istočnog svijeta, od Rusije do Kine. Sve to rečeno ovih dana će biti i praktično testirano na bojištima Kurska ali i jugoistočne fronte Ukrajine. Izlaza za Ukrajinu i druge europske zemlje ima, ali taj zadatak je vrlo težak i čak nemoguć, ako se radi kao sada sa pola mogućnosti i usko gleda samo svoje naizgled neugrožene interese.
