Često se, poglavito pred izbore, čuje da se hrvatski branitelji i stradalnici za ovakvu Hrvatsku nisu borili, a još manje oni koji su za nju dali svoje živote i zdravlje. No, tko je kriv što imamo takvu Hrvatsku i takve političare (svaka čast izuzecima)? Najvećim dijelom krivi su, da ne povjeruješ, među ostalim i sami hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji!
U (propalom) tzv. Registru hrvatskih branitelja navodno je još oko 400 tisuća ljudi koji su bili na braniku stvaranja hrvatske države. Svi oni imaju „potvrde“ da su se borili u Domovinskome ratu, neki više neki manje. Kad se tome broju pridodaju i članovi njihovih obitelji, dolazi se do nevjerojatne brojke od blizu 1,5 milijuna ljudi! Da samo pola od njih izađe na izbore i glasa prije svega za one koji su istinski hrvatski domoljubi, a ne Jugoslaveni, komunjare i lopovi, politička slika Hrvatske iznimno brzo bi se promijenila. Ali, ne, dobar dio njih, kad su izbori, ostaje kod kuće ili pak glasaju za „krive“. Kad izbori prođu, evo ti većine od njih kako se deru i viču da te i takve ne podnose i tome slično.
A gdje su bili kad je grmjelo?
Međutim, svi se već odavno pitamo: gdje je tako veliki broj hrvatskih branitelja? Kad se organizira neki braniteljski skup, obično ih se skupi veoma mali, zanemarujući broj. Gotovo da više nema „nikoga“ ni da nosi hrvatske zastave! Branitelji u većem broju čak i ne dolaze na obilježavanje Vojno-redarstvene operacije Oluja u Knin! Tek kad sve prođe, kao što će proći i ovi predsjednički izbori, jedan dio branitelja počet će se „buditi“, kao opet nisu izabrani oni koji njima odgovaraju!
U svakom slučaju, lakše je pljuvati i bljuvati nego se otvoreno i konkretno boriti za svoja prava. Tako nam se događa da na tzv. braniteljskoj sceni manje-više jedni te isti „istrčavaju“, a s druge pak strane jedni te isti samo „čekaju u zasjedi“ i nakon što sve prođe dignu svoj glas (najčešće anonimno, da se ne bi kome zamjerili) i prostački i bezobrazno „deru“ po onima koji se za njih i u njihovo ime zalažu.
To kod bivših partizana nije slučaj. Oni ne „pljuju“ jedan drugoga, a kad treba glasati onda su kao jedan! Smiješno je i to da se bivših partizana na njihovim skupovima zna okupiti „tri puta“ više nego hrvatskih branitelja na njihovim akcijama i manifestacijama!
Dakle, gdje su toliki hrvatski branitelji, gdje je navodno oko 130 hrvatskih generala, (svaka čast iznimkama), gdje su oni koji su dobili sva odličja i priznanja, a gdje su pak oni koji su prošli mnoga bojišta, a nemaju ni Spomenicu Domovinskoga rata?
Kod nas je sve manje-više zapetljano, tajnovito, pa mi još ni danas ne znamo: koliko imamo i tko su ratni dezerteri, izdajice ili pak tajkuni? Koliko je onih, gdje su i što rade, koji su stekli braniteljski status na temelju lažnih potvrda i dokumenata? Naime, nećete vjerovati, ali u gotovo svakoj sredini ima „branitelja“ koji su stekli status „prvoborca“ još prije nego je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat! Samo u Koprivnici ih navodno ima oko šezdesetak!
Sve po – „zakonu“!
Sad je vrijeme da se čuje glas branitelja, ali i članova njihovih obitelji.
Ako se sada neće javiti, neka se ne javljaju ni kad prođu (ovog puta) izbori za predsjednika RH!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
